Prošlo je 16 godina od Kornatske tragedije: Satima su čekali pomoć, a preživio je samo jedan

Bilo je to na današnji dan prije 16 godina. Dojava o požaru na Kornatima za koju se na kraju ispostavilo da je najveća tragedija u povijesti hrvatskog vatrogastva. Njih 12 je poginulo, dok je preživio samo jedan - tada 23-godišnji Frane Lučić iz Tisnog. Šestorica vatrogasaca preminula su odmah na mjestu nesreće: Gabrijel Skočić (20) iz Vodica, Marko Stančić (17) iz Šibenika, Hrvoje Strikoman (19) iz Vodica, Dino Klarić (33) iz Šibenika, Ivan Marinović (33) iz Grebaštice, Ivica Crvelin (42) iz Tisnog, a za ostale nastradale organizira se prihvat u bolnicama. Vijesti i fotografije o kornatskoj tragediji potresle su hrvatsku javnost koja je naredne dane strahovala za njihove živote. Nažalost, stanje se nije popravljalo. Od sedmorice vatrogasaca koji su prevezeni u bolnicu, njih šest izgubilo je bitku za život: Tomislav Crvelin (23), Josip Lučić (19) i Ante Crvelin (23) iz Tisnog, Ante Juričev Mikulin (22), Karlo Ševerdija (17) iz Vodica i Marinko Knežević (52) iz Boraje. Najmlađi su tako imali samo 17 godina, a Frane Lučić jedini je koji je izvukao živu glavu. Požar je izbio u uvali Vrulje na Velikom Kornatu oko 11 sati. Dvije skupine gasitelja, helikopterima su upućene na požarište. Helikopter je, po svjedočenju jedinog preživjelog vatrogasca, Frane Lučića, imao problema pri spuštanju te ih je iskrcao iz trećeg pokušaja. Ostavljeni su na mjestu dva kilometra udaljenom od centra požara, na kom nije bilo signala te nisu mogli uspostaviti vezu sa zapovjednikom. Krenuli su prema uvali Šipnat, uz klanac prema kruški s vodom, no tada se dogodilo nešto što do danas nije u potpunosti objašnjeno. Vjetar je iznenada promijenio smjer i gasitelje je doslovno zapljusnuo pakleni val vrućine. "Nakon 15-ak minuta hoda došli smo do jednog dijela koji je bio otvoren s južne strane i tu je naglo krenula vatra i dim, tolikom brzinom da nismo uspjeli pobjeći, premda smo pokušali trčati. Međutim, bila je strašna vrućina i jednostavno nas je spržilo. Nosio sam dosta opreme pa sam bio nešto niže, odnosno ispod ostalih kolega vatrogasaca, tako da sam imao malo više vremena za pokriti lice i okrenuti leđa, a kako sam imao kacigu na glavi i vizir, zaštitio sam kosu i lice", svjedočio je policiji 31. kolovoza 2007. Frane Lučić, jedini preživjeli iz skupine od 13 vatrogasaca. Tragedija se dogodila oko 14 sati, a tek tri sata kasnije Gorska služba spašavanja zaprimila je poziv. Vatrogasci su proživljavali agoniju, čekali satima. "Službeni izvori govore da nas je vatra pokosila u 15.26 sati, a ja sam u zadarsku bolnicu dovezen u 21 sat. Dakle, pet i pol sati čekali smo na transport i medicinsku pomoć, a liječnici kažu da je opečenom tijelu nužna tekućina u prvih sat-dva. Pustili su nas da umiremo. Tijela su nam bila opečena više od 60 posto, a pet i pol sati čekanja dodatno je učinilo svoje", rekao je Lučić jednom prilikom. Frane Lučić u požaru je ostao bez svih deset prstiju, ožiljci su više psihički nego fizički, a sada mu se mjesečno isplaćuje šest tisuća kuna za njegu i skrb. Za niz propusta sudilo se samo jednom čovjeku, bivšem županijskom vatrogasnom zapovjedniku Draženu Slavici. Dva suđenja i oslobađajuće presude. Na ponovljenom suđenju sudsko vijeće jasno utvrđuje, krivci nisu optuženi. Nakon što je Vrhovni sud potvrdio drugu oslobađajuću presudu, Slavica sad tuži državu.