Čini se da se u Hrvatskoj poduzetnički duh razbuktao – u samo godinu dana broj obrta porastao je za više od 10 posto i sada ih je 135 tisuća. Možda je to dobar pokazatelj da sve više ljudi u Hrvatskoj želi biti „sam svoj šef“, odnosno da imaju dovoljno hrabrosti pokrenuti vlastiti posao i ideju provesti u djelo.

A da raste i poduzetništvo govore i podaci da je u drugom kvartalu 2025. broj novoregistriranih tvrtki u Hrvatskoj bio 33,3 posto veći nego 2021., čime je Hrvatska zauzela drugo mjesto u EU – odmah iza Grčke.

No što kad se posao zakotrlja, kad treba zaposliti dodatne ljude, što ako stvarno krene pa sve naraste do veličine firme ili pak jednog dana postane korporacija? I to je moguće – pokazuje životna priča Ante Mandića, poduzetnika koji je svoj put prevalio doslovno od petrolejke, koja mu je u djetinjstvu bila jedino svjetlo, do čelnika jedne od najvećih i najuspješnijih regionalnih IT tvrtki.

IDEJE NA STOLU /

Od anđeoske narudžbe do crnog mačka i djevojke u boci: Ovo je najčarobniji izlog u Zagrebu

Njegova priča odavno je paradigma za uspjeh i okretnost, a sada s ponosom nastupa i kao sentor – senior mentor koji će rado udijeliti poslovne savjete zlata vrijedne mladim poduzetnicima.

Gostujući u našem podcastu „Ideje na stolu“, Ante Mandić otkrio je svoj poslovni put i kako je izgradio legendarnu IT kompaniju IN2 s oko 650 zaposlenih, koju je prije nekoliko godina prodao Kanađanima za milijunske iznose (ali i dalje je aktivan u svojim drugim tvrtkama).

Iz detalja o njegovu životu doznajemo da je često radio za istim stolom kao i njegova supruga koja bi razvlačila pitu, da je na prve poslove pristajao ponekad i ne čuvši do kraja što treba raditi. Priznaje da je u svojim poduzetničkim prvim koracima bio posla „gladan“ i da nije bio ni svjestan trenutka kad je već imao firmu vrijednu nekoliko milijuna tadašnjih maraka.

Foto: Net.hr

Kao doajen IT-a kaže: "Moji klinci danas ne mogu shvatiti kako se može raditi biznis bez interneta i mobitela. A mi smo tako radili. Internet se pojavio tek oko 1996." Dodaje i ovo: „I kao dijete sam živio bez struje i nije mi nedostajala jer nisam ni znao da postoji. Tako je i s internetom".

Krenuo kao 'stari-up', prva bilanca bila je - šok

Kroz smijeh će primijetiti da on nije bio start-up, nego stari-up jer je već imao lijepe godine kad je pokrenuo „svoje“. Nije znao ništa o poslovanju, financijama ni bilancama. Prvi put kad je napravio bilancu, doživio je šok.

„Imao sam dobit, ali nisam imao novaca na računu. Kako? U fizici i matematici toga nema. Onda sam shvatio da postoji ekonomska matematika“, govori Mandić, koji je po struci bio nuklearni fizičar pa mu je bilo teško shvatiti matematiku koja se koristi u ekonomiji.

Tada je, kaže, morao naučiti sve ispočetka: fakture, dokapitalizacije, revizije, zakon, banke. Učio je na vlastitim greškama, ali i na zdravoj logici.

IDEJE NA STOLU /

Mama, treba mi 600 € za tenisice! A onda kreće kaos: Carmen nije rekla 'ne', nego nešto genijalno!

Prvi ozbiljan susret s idejom da njegova tvrtka nešto vrijedi dogodio se krajem devedesetih, kad su mu Izraelci ponudili da kupe IN2.

Mislio je da vrijedi kao polovni auto, nudili mu milijune

"Nas je bilo pedesetak, kao neki hipi klub. Mislio sam da firma vrijedi jedan stari auto i par kompjutera. Oni su rekli – dva, tri milijuna maraka. Ja sam bio u šoku", prisjeća se.

Tada se prvi put ozbiljno počeo baviti pitanjem: što je uopće vrijednost firme? Kako se ona mjeri ako nemaš vagone, vreće i skladišta, nego samo – softver i ljude?

Zašto banke nisu vjerovale softveru

Banke u to vrijeme nisu imale sluha za takav biznis. Do 2007. nijedna banka mu nije htjela dati kredit jer nije imao kolateral u nekretninama: "Softver se ne može mjeriti. Nemaš ništa opipljivo, a vrijedi puno."

Kad su dobili prvi ozbiljan kredit, krenuo je sa širenjem – kupovanjem drugih firmi, rastom po regiji i na kraju do 650 zaposlenih u sedam zemalja.

'IDEJE NA STOLU' /

Golaćima tjeraju strah u kosti: 'Arapski svijet treba ono što mi imamo, zovu nas u Dubai!'

Kad firma naraste – prestane biti zabavno

Iako je rast bio impresivan, Mandić priznaje da s vremenom posao prestaje biti užitak. "Na početku je super. Vidite da ste bili u pravu, imate uspjeh i onda vas to tjera da budete još bolji. Svaki uspjeh doživjeli kao: 'Bravo, palac gore!' i dohvatili bismo novi posao, novi uspjeh. Ali kad firma postane velika, vi više ne radite zabavne stvari – rješavate samo probleme", kaže.

'Put problema' u tvrtkama

A problemi uvijek idu prema gore, dok dobre stvari ostaju „dolje“.

"Ako je nešto dobro, riješi se dolje. Isto je s feštama (ostanu dolje, op. a.). Ali ako postoji problem, on ide gore", pojašnjava težinu s kojom se nose ljudi na višim pozicijama i težinu "šefovske fotelje".

Priznaje da mu je u vođenju velike regionalne tvrtke od 650 ljudi pomogao poseban stav.

OD OREŠNIKA DO CARSKE BOMBE /

Stručnjak za nuklearno oružje otkriva stvarnu opasnost: Još jedan dan i postaje gadno...

Lekcija iz vojske: Vođa donosi odluke - makar i loše

"Bit zapovijedanja je donošenje odluka. U donošenju odluka ne možete odgađati – odluka ne mora biti savršena, ali je morate donijeti", kaže Mandić.

U biznisu vrijedi ovo. "Odluke se ne mogu odlagati. Zapravo,ona može biti i loša – ali odluku morate donijeti! Nikad se u poslovnom svijetu nisam bojao donijeti odluku, ući u rizik. Ja jednostavno nisam mogao čekati neka bolja vremena", otkriva Mandić detalje iz svog života za koje misli da su mu pomogli biti dobar poduzetnik.

Ali softverski biznis ima jednu posebnost – ljude.

Foto: Net.hr

Otvoreno je priznao da to nisu stranci koji kopaju kanale pa im se zada zadatak koji oni naprave. "Visokoobrazovane ljude ne možete voditi autoritetom, nego morate graditi neformalni autoritet", istaknuo je.

Ključ je u prepoznavanju lidera unutar firme. „Morate naći ljude koje drugi prirodno slijede i njima treba dati prostor da vode timove, odjele i projekte. Tako se gradi menadžerski sloj“, otkriva Mandić tajnu upravljanja kolektivom.

Kako prepoznati menadžere?

Po njemu su najbolji oni koji imaju već spomenuti neformalni autoritet. Dao je usporedbu s vojskom.

Neformalni autoritet i kako prepoznati lidera

"Onaj koji ima višu zvjezdicu na ramenu ima formalni autoritet i automatski je ‘pametniji’ od vas – vi ga morate slušati. U vojsci kod toga nema rasprave. Druga je stvar je li netko zaslužio zvjezdicu i je li on doista bolji. A kad imate oko sebe ljude među kojima se iskristalizira onaj koji ima neformalni autoritet, lider tada mora prepoznati te ljude i dati im mogućnost da isplivaju. Oni tada počnu voditi timove. Tako sam ja gradio svoj biznis", otkriva nam tajnu uspjeha svog poslovanja.

IDEJE NA STOLU /

Davor Bruketa: 'Trag ljudskosti dobiva na vrijednosti, ali je fascinantno što AI može - igramo se!'

U tvrtki je Mandić stvorio menadžerski mentalitet i kaže da je to za njega najveći uspjeh. Neki od tih menadžera kasnije su pokrenuli vlastite biznise i postali vrlo uspješni. Dodaje da je to bio ključ njegova uspjeha i primjećuje da se u Hrvatskoj malo tvrtki time bavi.

Često kao sentor (spoj riječi senior i mentor) radi s mladim poduzetnicima i primjećuje da su oni često fokusirani na ideje i tehnički dio realizacije, ali to ne znači da znaju voditi ljude i organizirati posao.

Točka na kojoj sve puca - 50 ljudi

Isto tako, primijetio je točku u kojoj osnivači postaju problem i teret vlastitim tvrtkama koje počinju gušiti.

"U Americi kažu da se do 50 ljudi tvrtka vodi gazda – možda je za to dobra riječ gazdinstvo. Gazda pritom nije menadžer. Kada tvrtka preraste taj broj ljudi, ako gazda ne zna delegirati posao i raditi s ljudima – onda počne gušiti vlastitu firmu", primjećuje Mandić i dodaje da su mnogi propali upravo kad su dosegli tu točku.

U tom trenutku tvrtke prerastu osnivača, a ako si on to ne želi priznati – postaje smetnja. Potvrđuje da je u 30 godina poduzetništva viđao firme koje su se urušile upravo kad su dosegle 50-ak zaposlenih.

PRAVNA ZAVRZLAMA /

Hit aplikacija prestala funkcionirati, studenti ostali bez novca: 'Mogao sam jesti još desetak dana s tim'

Unatoč golemom uspjehu, Mandić rado kao sentor dijeli poduzetničke savjete, daje podršku mladim poduzetnicima i više se bavi ljudima nego samim firmama jer, kako navodi, pokušava razumjeti čovjeka – vidjeti gdje je zapelo i zašto ne ide.

Improvizacija kao recept uspjeha

Prisjećajući se i svojih početaka, kaže da je u poslu često improvizirao, da je život možda i nepravedan jer je nekad radio u stanu od 55 kvadrata, a sada ima i sobu viška koja mu više ne treba. Skromnost iz koje je ponikao vidi kao prednost i s lakoćom gleda na sve. Kaže da nikad nije planirao i birao svoj put, da je njegovo poduzetništvo bio akt preživljavanja – kad je ostao bez posla, s obitelji i dvoje male djece.

"Ja sam bio kao u kajaku na divljim vodama i pustio sam da me ta voda nosi. Gledao sam samo da se ne razbijem, ne nasučem ili ne prevrnem. Čekao sam da uplovim u mirno jezero, kada sam mogao početi planirati", otkriva.

PODCAST: IDEJE NA STOLU /

Ante Mandić i priča o stvaranju digitalnog diva IN2: 'Najviše žalim što sam ga prodao'

U tom svjetlu kaže da je čak i protivnik planiranja jer je vidio da na kraju godine poduzetnik shvati koliko je toga promašio. "Zato je psihički bolje ne planirati", smije se. Po njemu je bolje na kraju podvući crtu, vidjeti ostvareno i reći: „Sad se dobro osjećam".

Po njemu je danas puno lakše biti poduzetnik nego početkom 1990-ih kad je on startao.

"Postoji čitav niz inkubatora, pomoći i novca. Novac se razbacuje kao iz helikoptera, tu su i EU fondovi, i koliko znam ima 20-ak fondova koji nude novac. Dakle – novac je svugdje, nisam siguran je li to dobro ili loše. Ja sam startao u doba kad nitko nije davao novce", govori.

Kaže da se danas promijenila dioptrija te kao mentor vidi da mladi gledaju gdje će dobiti novac, orijentirani su prema "gore", gledaju kako u nekom krugu mogu dobiti novac.

"Na kraju potroše novac, od biznisa ostane malo i malo tko od njih preživi. Zapravo, danas su najbolje tvrtke u informatici nastale bez novca, bez venture kapitala – bez ičega", poentira Mandić.

Kaže da se radila selekcija prirodnim putem i ponavlja da danas mnogi koriste fondove, žive nekoliko godina – i onda ih više nema.

Cijeli podcast "Ideje na stolu" s Antom Mandićem pogledajte na našem YouTube kanalu u kojem govori i kako je izgradio "IT imperij", zašto se ne boji umjetne inteligencije te donosi detalje svoje nevjerojatne životne priče od toga da je rastao u petrolejku, a onda postao nuklearni fizičar i na kraju - jedan od najgenijalnijih IT umova u Hrvatskoj i šire. 

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE VIDEO Stigla iz milijunskog grada, zasadila 10.000 lavandi u pustoši Banovine: 'I sad mi stižu ljudi iz cijelog svijeta'