Nakon što je povukao ili rekao da povlači vojsku koju je mjesecima nagomilavao uz granicu s Ukrajinom stvarajući psihozu moguće invazije na susjednu zemlju, a time riskirajući i izazivanje rata širih razmjera, ruski predsjednik Vladimir Putin otvoreno se ruga Zapadu tvrdeći kako nikada nije ni pomišljao krenuti u rat dok su oni objavljivali čak i točno vrijeme početka napada.
Putin se tako može smatrati pobjednikom u tom psihološko-propagandnom ratu koji je daleko od svoga kraja. Prije bi se reklo da tek počinje.
Staromodni liderski kult ličnosti
Ruski lider mjesecima je držao na sebi fokus svjetske javnosti želeći pokazati koliko je moćan i projicirajući tu moć na svoju zemlju kojoj želi vratiti status svjetske sile, na tragu onoga kakav je imao Sovjetski Savez.
Malo je svjetskih lidera koji su, poput Putina, u novije vrijeme uspjeli stvoriti kult ličnosti u staromodnom smislu tog pojma. Dugo, temeljito i medijski proračunato od nevisokog Putina stvoren je lik gorostasa ruske i svjetske politike. Bilo da su to prizori njegovih recentnih sastanaka s drugim državnicima za monstruozno dugim stolom i na gotovo metafizičkoj distanci od njih, fotošopirani memeovi na kojima jaše medvjeda ili, pak, autentične snimke koje ga prikazuju dok golim rukama savija metalnu tavu - silna propagandna mašinerija već je dva desetljeća uključena u izgradnju i održavanje mita o vođi koji ispravlja historijske pogreške i obnavlja rusko carstvo... U neprežaljenim granicama Sovjetskog Saveza, za koji sam kaže da je tek jedan od ''povijesnih naziva'' za Rusiju.
Streloviti uspon u ruskoj hijerarhiji
Sedamdesetogodišnji Vladimir Putin na čelu je Ruske Federacije od 1999. godine i stažom je najdugovječniji ruski vođa nakon Staljina, ali na dobrom puta da ga u tome prestigne.
Rodio se, odrastao i diplomirao pravo u rodnom Sankt Peterburgu, ondašnjem Lenjingradu, a još tijekom studija regrutiran je u redove sovjetske tajne službe KGB-a. Pad Berlinskog zida i Sovjetskog Saveza dočekao je na službi u Demokratskoj Republici Njemačkoj zahvaljujući čemu tečno govori njemačkim jezikom.
Uspon u ruskoj političkoj hijerarhiji započeo je po povratku iz raspadnutog DDR-a, odnosno ujedinjenje Njemačke, početkom 1990-ih kao jedan od bliskih suradnika ondašnjeg sanktpeterburškog gradonačelnika Anatolija Sobčaka koji mu je bio i politički mentor. Ubrzo biva pozvan u Moskvu, u administraciju predsjednika Borisa Jeljcina. Ovaj ga je sredinom 1999. imenovao premijerom, a nakon naprasne ostavke zadnjeg dana te godine, Jeljcin je Putina proglasio privremenim predsjednikom Ruske Federacije. Potom je pobijedio na redovitim izborima i sve otada je, kako se kaže – povijest.
Preuzeo zadaću obnove ruskog carstva
Naslijedivši Jeljcina, Putin je na čelu Rusije naslijedio i naklonost Jeljcinu odanih novobogataša, oligarha, poput Borisa Berezovskog. Ubrzo ih je sve stavio pod svoju kontrolu, a za one koji su previše solirali našao je načina da ih primiri ili, poput Mihaila Hodorkovskog, pospremi u zatvor. Preuzeo je neviđenu kontrolu nad medijima, ali i institucijama. Iako je Rusija formalno parlamentarna demokracija, snažno se osjeća Putinov prezir prema oporbi i demokratskim vrijednostima poput slobode govora ili demokratskih procedura. U tom smislu on je autokrat sovjetskog kova u odijelu demokratskog kroja koje mu nije baš udobno.
Za razliku od kolebljivog Jeljcina, Putin je čvrstom rukom zavladao Rusijom, jačajući vremenom autokratska obilježja svoje vladavine. Obnovi je narativ velikog ruskog imperija koji je nakon raspada Sovjetskog saveza ostao na vjetrometini međunarodnih zbivanja i dotad neprijateljskim NATO-savezom na svojim, Moskvi nikad bližim granicama. Rusija je i dalje prostorno najveća zemlja svijeta, ali njezina je moć značajno manja od sovjetske. Putin je na sebe preuzeo zadaću da taj nekadašnji status vrati, makar i silom. Dosad je to najsilovitije pokazao 2008. godine ratnim sukobom s Gruzijom oko dviju separatističkih proruskih pokrajina Južne Osetije i Abhazije. A još silovitije 2014. godine sličnom intervencijom u Ukrajini, odnosno dvjema proruskim pokrajinama na istoku te zemlje – Donjecku i Lugansku, te izvevši na prepad i ankesiju poluotoka Krima na Crnom moru koji je svojedobno ruski vođa Nikita Hruščov uzeo Rusiji i darovao Ukrajini.
Najveća opsesija – raspad Sovjetskog Saveza
Putinova agenda svojevrsni je hibrid pravoslavlja (i on je navodno, prema tipičnom obrascu, kao dijete bio tajno kršten u crkvi) i ruskog carizma, a na temeljima urušene moći Sovjetskog Saveza. Upravo je raspad SSSR-a njegova najveća opsesija. Često govori o tom historijskom događaju kao ''ponižavajućem raspadu'' i ''najvećoj geopolitičkoj katastrofi 20. stoljeća''. U tom ozračju obnovio je i tradiciju velikih vojnih parada na moskovskom Crvenom trgu te donekle rehabilitirao i Staljina čije slike više nisu zabranjene.
Mnogo o toj Putinovoj opsesiji ''tragičnim'' raspadom SSSR-a govori njegova autobiografija ''Iz prve ruke''. Jedan detalj posebno olakšava razumijevanje Putinova lika i djela. U vrijeme pada Berlinskog zida u prosincu 1989. godine Putin je službovao u uredu KGB-a u njemačkom Dresdenu. Masa ljudi ponesenih slobodom valjala se ulicama prosvjedujući i pred drezdenskom ekspoziturom sovjetske tajne službe. Tada, ako je vjerovati biografskom zapisu, Putin je osjetio strah i prezir spram takvih prevrata i narodnih buna, a istodobno je ostao razočaran činjenicom da sovjetski vođa Mihail Gorbačov u Moskvi nije na to reagirao. Poslije je Putin pričao da su tih dana spaljivali dokumente tolikom brzinom i predanošću da je ''peć eksplodirala''.
Biografija puna (izmišljenih?) anegdota
Biografija Vladimira Putina krcata je anegdotama, od kojih su mnoge vjerojatno izmišljene, opet u funkciji očuvanja mita o mudrom, odlučnom i nepokolebljivom vođi. Već je čuvena priča iz njegovih dječačkih dana o susretu sa štakorom u pdorumu.
''U podrumu su bili štakori. Moji prijatelji i ja natjeravali smo ih palicama. Jednom sam pronašao divovskog štakora i počeo sam ga naganjati sve dok ga nisam stjerao u kut. Više nije imao kamo pobjeći. Onda se naglo uzdignuo na stražnje noge i krenuo na mene. To se dogodilo potpuno neočekivano i na trenutak sam se šokirao. On je preokrenuo situaciju i sada je počeo mene naganjati! Skakao je po stepenicama za mnom, ali ja sam bio za tren brži i pred nosom sam mu zalupio vrata'', ispričao je Putin.
Riječ je, inače, o zapadnoj vojnoj doktrini ''Štakor u kutu'' (Rat in the corner) koju je Putin očito s namjerom uglavio u svoje navodno dječačko iskustvo. Mnogi misle da je i nedavno ispričanu priču o tome kako je, vrativši se iz Istočne Njemačke u Sankt Peterburg, neko vrijeme zarađivao dodatan novac radeći kao taksist.
''Neugodno je govoriti o tome, da budem iskren, ali, nažalost, tako je bilo", kazao je.
'Ako je sukob neizbježan, udari prvi'
Također, govoreći o odrastanju u neimaštini, često je pričao kako su ga ''lenjingradske ulice naučile pravilu: ako vidiš da je sukob neizbježan, udari prvi''.
Surovo odrastanje na lenjingradskim ulicama i maltretiranje starijih dječaka pogurali su Putina da počne trenirati džudo i karate te postane nosilac crnog pojasa u tim sportovima. Njegujući mačistički imidž, Putina se često moglo vidjeti i kako skija, igra hokej na ledu (i zabija golove), jaše konje (ne medvjede), odlazi na rafting i u ribolov. Kad ga prikazuju kao ljubitelja životinja, uvijek su to divlje zvijeri poput snježnog leoparda, amurskog tigra ili bijelog medvjeda. Druži se i s ''Noćnim vukovima'', izvan Rusije zloglasnom bajkerskom družinom koja na turnejama po susjednim (''ruskim'', jelte), zemljama šire njegove panruske političke ideje.
Mogao bi vladati duže od Staljina
Putin je uspio 2020. godine u Dumi progurati promjenu ustava koje mu teoretski jamči još dva šestogodišnja mandata. Nakon predsjedničkih izbora 2024. praktički bi mogao ostati na vlasti čak do 2036. godine. O kakvom koncentratu političke moći i kulta ličnosti je riječ govori 76 posto glasova koliko je dobio na predsjedničkim izborima 2018. godine, na kojima čak nije nastupio kao kandidat svoje stranke, Jedinstvena Rusija, nego kao nezavisni.
Uspije li u tome, a zasad ne izgleda da neće – vojna vježba na granici s Ukrajinom pokazala je da se on ''poigrava'' sa Zapadom paleći i gaseći političke, vojne i energetske krize kako mu se prohtije – Putin će vladati Rusijom barem tri desetljeća i time nadmašiti Staljina. Očito je preuzeo ulogu novog ruskog cara, a s njome i zadaću ''sakupljača ruskih zemalja'' kako su to u feudalno doba činili ruski vlastodršci. Onu koju najviše želi u svome ''albumu'', Ukrajinu, zasad nije uspio skupiti cijelu, samo dijelove. Pitanje za naivne glasi: je li doista olako odustao?
