Zašto je ruski predsjednik Vladimir Putin tako samouvjeren ovih dana? Toliko je samouvjeren da se čini da ima prednosti pred američkim predsjednikom Joeom Bidenom. I što Putina, koji je autokrat i oligarh, čini različitim od kineskog predsjednika Xi Jinpinga? Što ga čini nepredvidijim protivnikom?
Sve se to na početku svoje analize zapitao komentator The Hilla David Lingelbach koji je otkrio da je bio jedan od rijetkih zapadnjaka koji je radio s Putinom 90-ih godina 20. stoljeća i koji je proučavao oligarhe slične Putinu više od 25 godina. Navodi da autokrate ovih dana vidimo svugdje, ali da se oligarsi on njih razlikuju po činjenici da oni imaju i novac i moć, dok autokrati imaju samo moć. Smatra da to oligarsima, poput Putina, daje veliku prednost u nesigurnom svijetu u kojem živimo.
Što oligarsi nisu?
Objašnjava da oligarsi koriste svoje bogatvo koje su stekli u biznisu kako bi dobili moć, a stvar može biti i obrnuta. Grupira ih prema tome jesu li originalno na scenu stupili preko politike ili biznisa, ali i po tipu moći - formalna i neformalna. Putin je oligarhe definirao kao one koji ostvaruju ekstra profit preko svojih veza s vladom. No, dodaje kako se oligarsi mogu definirati i prema onome što oni nisu. A nisu moćni kao kineski predsjednik Xi, a nisu niti toliko bogati kao Elon Musk ili Jeff Bezos.
Lingelbach navodi kako oligarsi ne moraju biti i autokrati, ne moraju biti autoritarni, diktatori ili tirani, iako neki od njih to jesu. Prema njegovu mišljenju, pozitivni primjeri autokratskih oligarha bili su bivši američki predsjednik Donald Trump ili bivši talijanski premijer Silvio Berlusconi. Smatra kako je moguće biti ne-autokratski, "dobar oligarh", što su za njega bili prvi američki predsjednik George Washington ili Cosimo de’ Medici iz renesansne Firence. Radi razliku i između oligarha i mogula ili tajkuna te navodi kako Amerikanac John Rockefeller i Japanac Sakichi Toyoda nisu bili oligarsi. A dodaje i kako oligarsi nisu i kleptokrati jer ne kradu kako bi stekli bogatstvo te navodi da bivši predsjednik Afganistana Hamid Karzai nije bio oligarh.
Vješto su i u biznisu i u moći
Lingelbach smatra da oligarhe izdvaja njihova vještina u dva pravca - biznisu i moći. Te njihova mogućnost da transformiraju jedno u drugo. On je izbrojao 14 oligarha koji su trenutno na čelu država ili vlada. Navodi kako taj broj stabilno raste od 1960-ih godina, kada je prosječno 1,8 oligarha godišnje bio na tim visokim državnim pozicijama. Dok je one službene oligarhe lako detektirati s obzirom da su državni dužnosnici, one neformalne, piše, je to puno teže. Među njih je ubrojao Amerikanca Charlesa Kocha, Luis Carlos Sarmiento iz Kolumbije ili Mohammeda bin Ladena iz Saudijske Arabije. Oni putem novca stječu znatan politički utjecaj. No, poneki se služe i suptilnijim taktikama i koriste svoj utjecaj kako bi kreirali nove zakone i pravila koja ona služe za povećavanje njihovog bogatstva.
Dio taktike oligarha je i da pokušavaju ostati što više izvan javnosti i djelovati "ispod radara", a navodi kako imaju i "prijatelje s povlasticama", odnosno profesionalne partnere s kojima se po potrebi udružuju. Lingelbach naglašava da je najvažnija odlika oligarha da razmišljaju kao poduzetnici. Kao i poduzetnici oni žive u svijetu ekstremne nesigurnosti i razvijaju strategije kako iskoristiti te nesigurnosti. Počinju tako da procjenjuju što ima je na raspolaganju, a onda odlučuju koliko mogu izgubiti novca, vremena ili prilika. I te gubitke pokušavaju smanjiti na najmanju moguću mjeru.
Oni iskorištavaju prilike koje drugi ne vide u iznađujućim i neočekivanim situacijama i kako se nesigurnost povećava, oligarsi su uvijek dobro pozicionirani za prigrabiti još novca i moći. Za kraj Lingelbach piše da u svijetu nesigurnosti se oligarsi bolje snalaze od autokrata.
