Ratko Mladić ušao je u Potočare i rekao: 'Ima ih toliko, prava gozba! Bit će krvi do koljena'
'Vidim ratnika, koji žarko ljubi svećenike i moli se u crkvi, i vjeruje da je u nacionalističko-rasnoj, zapravo božanskoj misiji izabran da bude osvetnik'
Die Zeit je prije tri godine objavio tekst o Ratku Mladiću pod naslovom: 'Karizmatični masovni ubojica'. Autor se pitao kako je Mladić postao balkanski krvnik i zašto ga mnogi Srbi i danas obožavaju?
"Kad se sjetim Ratka Mladića, vidim zapovjednika koji viče na vojnike i pod prijetnjom brutalne kazne traži akciju bez pogovora, ali i komandanta, koji s vojnicima puzi kroz blato i dijeli kruh. Vidim počinitelja iz uvjerenja, prožetog svjetonazorom da njegovim bosanskim Srbima najgoru nepravdu nanose Nijemci, NATO i svjetske sile. Vidim ratnika, koji žarko ljubi svećenike i moli se u crkvi, i vjeruje da je u nacionalističko-rasnoj, zapravo božanskoj misiji izabran da bude osvetnik. Vidim obiteljskog čovjeka, koji se vraća kući s bojišta, kako bi sa suprugom i njihovo dvoje djece, Anom i Darkom, provodio vrijeme igrajući se... i čija je najdraža igra bila potapanje podmornica, za što je pobjednik dobivao najveći dio kolača... Vidim ga, prije svega, kao brutalnog masovnog ubojicu koji je u Srebrenici pustio da se pogubi više od 7.000 Bošnjaka od 11 do 77 godina i koji se, obilježen moždanim udarima, bliži smrti u zatvoru Međunarodnog suda u Haagu, ne pokazujući ni trag kajanja. 'Hollywood ne bi mogao naći uvjerljivijeg glumca za ratnog zločinca‘, rekao je jednom za njega Richard Holbrooke. On je jedan od onih strašnih likova koje povijest stalno proizvodi: karizmatični masovni ubojica", piše Erich Follath u podužem članku za njemački tjednik Die Zeit, a prenosi Deutsche Welle.
Autor članka o Mladiću pitao se što je točno čovjeka, "koji potapa podmornice i ljude", napravilo balkanskim krvnikom i tko ga je mogao zaustaviti na njegovom strašnom putu u zločin? I zašto ga toliki Srbi i danas obožavaju?
Ostavština Ratka Mladića
U članku se konstatira kako je ostavština Ratka Mladića i njegova uloga u pogledu budućnosti Srba u velikoj mjeri stvarana "odnosom prema prošlosti". Spominje se da mu "nije bilo ni dvije godine kada su ustaše ubile njegovog oca", koji je bio u partizanima. Budući da je to za njegovu majku bilo previše, odrastao je kod strica kao "uzorno, pristojno dijete". "Vojsku je vidio kao jedinu šansu za brzi napredak. Na beogradskoj Vojnoj akademiji 1965. godine bio je među najboljima", piše list. Die Zeit pritom podsjeća da je to bilo vrijeme Tita i da su "nacionalističke tendencije dobile plodno tlo tek nakon smrti komunističkog autokrate 1980-ih".
"Nakon što je BiH, s muslimanskom većinom, proglasila neovisnost, Mladić je u svibnju 1992. postao zapovjednik Vojske bosanskih Srba, koji su se organizirali u 'Republiku Srpsku'. Tada je, uz podršku Beograda, krenuo u opsadu Sarajeva", piše list.
"Naravno da general nije mogao prihvatiti samoubojstvo svoje kćeri Ane", pisao je dalje Die Zeit i navodio kako je bez i najmanjeg dokaza Mladić tvrdio da je ona ubijena, povlačio se, a nije htio ni otići na vjenčanje Karadžićeve kćeri. "Postao je sve bezobzirniji i nečovječniji. Muslimani su za njega postali objekti, koji se moraju uništiti..."
Njemački novinar potom je ovako opisao Mladića: "Čovjek u misiji, križar u borbi za naciju i pravoslavlje, osvetnik za nepravde iz prošlosti. Stalno se poziva na bitku na Kosovu i uvjeren je da se knez Lazar žrtvovao u borbi protiv muslimanskih osvajača 1389. godine. To je nacionalni mit i povijesni podvig za mnoge njegove sunarodnjake. Za Ratka Mladića je to i poziv da vrati 'čast' svom narodu. A vjerojatno i laž, koja sve opravdava. 'Misli li netko da je rat zabava? Da je do mene, zabranio bih svako oružje, čak i ratne igračke za djecu”, rekao je jednom prilikom Mladić, za kojeg se znalo da je lud za oružjem i beskrupulozan prema civilima na fronti".
Sve bezobzirniji i nečovječniji
Die Zeit je potom citirao Ljiljanu Bulatović, Mladićevu blisku prijateljicu i obožavateljicu. Ona autoru članka priča kako je Mladić, koji toliko mrzi poraze, provodio sate igrajući društvene igre sa svojom djecom, puštajući s vremena na vrijeme svoju mezimicu Anu da pobijedi. "Međutim, studentica medicine se zaljubila u momka koji je osuđivao to što njezin otac radi i Ana se priključila tim kritikama, kako su pričali obiteljski prijatelji. Do kakvih je tu svađa dolazilo, znaju samo Mladići. U ožujku 1994. Ana si je oduzela život - najdražim pištoljem svog oca..."
Njemački list se potom osvrnuo na ulazak Mladića u Potočare kod Srebrenice sredinom srpnja 1995. i citirao svjedokinju Nadžidu Sadiković, koja ga je čula kako kaže: "Ima ih toliko, prava gozba! Bit će krvi do koljena!"
U tekstu piše i kako je Mladić instinktivno prepoznao "ključne slabosti plavih kaciga UN-a", koji su "imali naredbu da ne smiju pucati". "Uzima taoce, viče, smiruje ih - sve dok najviši vojni časnici iz nizozemskog bataljuna ne počinju misliti samo na to kako da spase vlastitu kožu i prepuštaju mu ljude, za koje imaju naredbu da ih štite. Za opsjednutog Mladića to znači: klanje. Čak je i komandanta UN-a uspio nagovoriti da s njim nazdravi i popije piće", piše Die Zeit.
Njemački list dalje je opisao kako je nakon rata izdana međunarodna potjernica za Mladićem, ali da se ona nije izvršavala, štoviše viđali su ga kako posjećuje restorane i nogometne utakmice. "Farsa se okončala tek kada je nova vlada željela uspostaviti pregovore s EU-om". Mladića, koji se krio i u ženskom manastiru (u Zrenjaninu), uhitili su 26. svibnja 2011. u Lazarevu. Njegov rođak Branko Mladić otkrio je njemačkom novinaru da je dva mjeseca ranije Mladić imao srčani udar i da je za cijelo Lazarevo on - heroj.