Kada je Xi Jinping došao na vlast 2012., naslijedio je zemlju koja se nalazila na prekretnici. Izvana, Kina se činila kao nezaustavljiva sila u usponu. Upravo je bila pretekla Japan kao drugo najveće svjetsko gospodarstvo i još se uvijek "kupala" u sjaju blistavih Ljetnih olimpijskih igara u Pekingu održanih 2008.
Ali, duboko unutar visokih zidina Zhongnanhaija, kompleksa u kojem je Xi kao dijete provodio vrijeme posjećujući svog pokojnog oca Xija Zhongxuna, liberalno orjentiranog potpredsjednika vlade, budući kineski čelnik vidio je zemlju u krizi.
Raspirujuća korupcija mučila je Komunističku partiju i poticala nezadovoljstvo naroda, umanjujući legitimitet režima koji je Xijev otac pomogao doći na vlast. Potraga za bogaćenjem tijekom desetljeća ekonomskih reformi stvorila je jaz u bogatstvu i nagrizla službenu socijalističku ideologiju, potičući krizu vjere.
I dok je Arapsko proljeće svrgavalo diktatore na Bliskom istoku, uspon društvenih medija u Kini ponudio je rijedak prostor za javno neslaganje, pojačavajući pozive na društvenu pravdu i političke promjene, piše CNN.
Povratak kulta ličnosti
Xi je ozbiljno shvatio ove uočene izazove. Rođen kao "princ" - potomak revolucionarnih heroja koji su utemeljili komunističku Kinu - kineski vođa vidio je sebe kao spasitelja, kojemu je partija povjerila da je udalji od prijetnji opstanku.
Ali, umjesto da slijedi reformističke korake svoga oca, Xi se odlučio za put potpune kontrole. Kombinirajući staru autoritarnu igru i novu tehnologiju nadzora, eliminirao je svoje suparnike, pojačao kontrolu nad ekonomijom i učinio stranku sveprisutnom u Kini – ugrađujući vlastiti kult ličnosti u svakodnevni život.
Xi je također hvalio "kineski san" o nacionalnom pomlađivanju, nudeći primamljivu viziju da Kina treba vratiti svoju prijašnju slavu te ponovno zauzeti mjesto koje joj u svijetu pripada.
"Xi Jinping sjedi na vrhu stranke, stranka sjedi na vrhu Kine, a Kina sjedi na vrhu svijeta. To je zapravo bio program", rekao je za CNN Richard McGregor, viši suradnik na institutu Lowy u Australiji.
Pripreme za doživotnu vladavinu
Deset godina kasnije, Xijeva Kina je bogatija, jača i samopouzdanija nego ikad, ali je također više autoritarna, okrenuta prema sebi i paranoična više nego što je bila desetljećima, piše CNN. Kina je osnažila svoj međunarodni utjecaj, na račun svojih odnosa sa Zapadom i mnogim svojim susjedima.
Na ključnom stranačkom kongresu koji počinje ove nedjelje, Xi je spreman biti imenovan za treći mandat. Bit će to njegova krunidba za najmoćnijeg kineskog vođu od predsjednika Mao Zedonga, čime za sebe otvara put potencijalnoj doživotnoj vladavini.
Ali dok se Xi bori s oštrim kineskim ekonomskim padom, rastućom frustracijom radi svoje beskompromisne "nulte stope" Covida i rastućim napetostima s SAD-om te njegovim saveznicima, osjećaj krize koji je pratio njegov uspon na vlast nastavio ga je progoniti i trebao bi oblikovati njegovu vladavinu u godinama - ako ne i desetljećima - koje dolaze.
Gušenje opozicije i kultura straha
Uzdigavši se kroz činove u užurbanim obalnim pokrajinama tijekom kineske reforme i otvaranja, Xiju nije nedostajalo lokalne korupcije. Ali očita zlouporaba moći i duboki rascjepi na samom vrhu kineskog vodstva vjerojatno su pogoršali Xijev osjećaj opasnosti za opstanak stranke.
"Naša stranka suočava se s mnogim ozbiljnim izazovima i postoje mnogi gorući problemi unutar stranke koje treba riješiti, posebice korupcija", rekao je Xi u svom prvom govoru nekoliko sati nakon što je imenovan za najvišeg čelnika.
U roku od nekoliko tjedana pokrenuo je najbrutalniji i najdugotrajniji "rat protiv mita" koji je stranka ikad vidjela. Opsežne čistke nisu bile usmjerene samo na korumpirane, već i na Xijeve političke neprijatelje, uključujući moćne vođe koji su optuženi da planirali državni udar kako bi preuzeli vlast.
Represije su usadile disciplinu, lojalnost i kulturu straha, gušeći opoziciju dok je Xi pokušavao prikupiti moć u svoje ruke. Rekao je da je jak čovjek, izbjegavajući kolektivnu vladavinu koja je navodno pogoršala frakcionizam pod njegovim relativno slabim prethodnikom Hu Jintaom.
Xi se u svega četiri godine nametnuo kao "jezgra" stranačkog vodstva, zahtijevajući od svojih 96 milijuna članova da "ujedine svoje mišljenje, snagu volje i djelovanje" oko njega.
Učvrščivanje stranačke kontrole nad zemljom
"Xi misli da je jedini instrument kojim može vladati Kinom kod kuće i ostvarivati dobitke u inozemstvu jedinstvena, jaka i moćna Komunistička partija. Stoga je kao svoju misiju postavio ojačati stranku pod svojom vlašću", rekao je McGregor s Lowy instituta. "Ojačao je sebe i ojačao je stranku kao sredstvo za sebe."
Konsolidacija stranke iznutra bila je samo dio plana. Xi je također krenuo u učvršćivanje stranačke kontrole nad zemljom. "Vlada, vojska, društvo i škole, istok, zapad, jug, sjever i centar – sve ih vodi stranka", rekao je na stranačkom kongresu 2017. godine. Pod Xijem se stranka ponovno potvrdila u svim aspektima života. Revitalizirao je nekoć uspavane stranačke ćelije i uspostavio nove podružnice u privatnim i stranim tvrtkama. Pooštrio je stisak nad medijima, obrazovanjem, religijom i kulturom, ugušio civilno društvo i pokrenuo oštre udare na Xinjiang i Hong Kong.
Xi je također pojačao partijsku kontrolu nad gospodarstvom, posebno nad nekad živahnim privatnim sektorom. Njegovo sveobuhvatno regulatorno slamanje pokorilo je tajkune i izbrisalo trilijune dolara tržišne vrijednosti kineskih tvrtki. U online sferi, opsežna cenzura i odmazda u stvarnom životu ukrotili su društvene medije. Umjesto da posluže kao katalizator društvenih i političkih reformi, postali su pojačivač stranačke propagande i leglo nacionalizma.
Prožimajuća društvena kontrola dosegla je nove visine tijekom pandemije. U ime borbe protiv Covida, 1,4 milijarde kineskih građana izgubilo je slobodu kretanja zbog stranačkih odluka i nadzorne države. Gradovi diljem Kine zarobljeni su drakonskim blokadama, ponekad mjesecima bez prekida, s milijunima ljudi zatvorenih u svojim domovima ili u ogromnim karantenskim kampovima.
Bolne lekcije iz mladosti i strah od kaosa
Za Xija je očuvanje primata stranke bolna lekcija izvučena iz Kulturne revolucije, kada je komunistički establišment bio napadnut od strane Maove "crvene garde" i kada je izgubio kontrolu nad društvom.
Stotine tisuća ljudi umrlo je u nemirima, uključujući Xijevu polusestru koja je progonjena do smrti. Xijev otac je mučen. Sam Xi bio je zatvoren, javno ponižen i poslan na težak rad u siromašno selo u dobi od 15 godina.
"Vjerojatno je njegovo naglašavanje stranačkog autoriteta i sprječavanje pojedinaca koji se ne slažu sa strankom da je kritiziraju rezultat njegove fobije od kaosa zbog onoga što se dogodilo njemu, njegovoj majci, ocu, braći i sestrama", rekao je Joseph Torigian, stručnjak za kinesku politiku na Američkom sveučilištu i autor nadolazeće biografije o starijem Xiju.
Trauma zbog raspada Sovjetskog Saveza
Mnogi Kinezi koji su preživjeli Kulturnu revoluciju – uključujući neke stranačke elite – otišli su s uvjerenjem da će spriječiti da se slična katastrofa ponovi. Kini je bila potrebna vladavina prava, konstitucionalizam i zaštita individualnih prava. Ali Xi je došao do sasvim drugačijeg zaključka.
"Vjerovao je da za postizanje političkog poretka trebate imati moćnog vođu, moćnu stranku, a ne sustav u kojem ljudi imaju prava koja idu predaleko, jer bi ih samo zlorabili i povrijedili druge pojedince", kaže Torigian.
Tako, umjesto da se okrene protiv stranke, Xi joj se posvetio. U intervjuima s državnim medijima, govorio je o tome kako ga je njegovih sedam godina kao "poslanog mladića" očvrsnulo i ojačalo njegovu odlučnost da služi stranci i narodu. "Bio sam destiliran i pročišćen, i osjećao sam se kao potpuno drugačiji čovjek", rekao je za People's Daily 2004. godine.
Xijeva opsjednutost kontrolom također je oblikovana traumom raspada Sovjetskog Saveza, koju je više puta citirao kao opomenu za Komunističku partiju Kine. "Zašto se Sovjetski Savez raspao? Zašto se raspala Sovjetska komunistička partija? Važan razlog bio je to što su njihovi ideali i uvjerenja bili poljuljani", rekao je Xi visokim dužnosnicima u govoru nekoliko mjeseci nakon što je preuzeo kormilo stranke.
Kako bi riješio vlastitu krizu vjere u Kini, Xi se obračunao s religijom, osnažio službenu marksističku ideologiju stranke i promovirao vlastitu istoimenu filozofiju. "Mišljenje Xi Jinpinga o socijalizmu s kineskim obilježjima za novo doba" sadržano je u stranačkoj povelji i dominira stranačkim govorima i sastancima. Također prožima jumbo plakate, novinske naslovnice i kino platna, a podučava se u učionicama diljem zemlje djeci u dobi od 7 godina.
'Kineski san' i njegove žrtve
U središtu "Misli Xi Jinpinga" je pojam kineskog sna: "veliko pomlađivanje kineske nacije" - vizija koju je predstavio samo nekoliko tjedana nakon dolaska na vlast. Od tada je to postalo obilježje njegove vladavine, oblikujući mnoge njegove politike u zemlji i inozemstvu.
"Xi Jinping je čovjek s misijom. Vjeruje da zna načine kako odvesti Kinu u obećanu zemlju nacionalnog pomlađivanja", rekao je za CNN Steve Tsang, direktor Kineskog instituta na Sveučilištu SOAS u Londonu. "Vraća se svojim mitskim vizijama kineske povijesti, kada je Kina bila najveća civilizacija i država na svijetu. A ostatak svijeta bi (trebao) samo poštovati, diviti se i slijediti vodstvo Kine", dodao je.
Istini za volju, mnogi su Kinezi ponosni na postignuća svoje zemlje. Pod Xijem, Kina je proglasila kraj ekstremnog siromaštva, modernizirala svoju vojsku, postala predvodnica u tehnologiji sljedeće generacije i uvelike proširila svoj globalni utjecaj. Teži postati dominantna sila u svemiru, zapovijeda najvećom mornaricom na svijetu i čini da se osjeća njezina težina supersile u nastajanju.
Za druge se Xijev kineski san pretvorio u živu noćnu moru. Na krajnjem zapadu zemlje, muslimanske manjine proizvoljno su zatvarane, prisilno asimilirane i pomno nadzirane. U Hong Kongu, prodemokratski pristaše vidjeli su kako su im sloboda i nada uništene u gradu promijenjenom do neprepoznatljivosti. Diljem zemlje brojni odvjetnici za ljudska prava, aktivisti, novinari, profesori i poslovni ljudi čame u zatvorima ili ih ušutkava strah. U Xijevim očima, svi oni predstavljaju prijetnju njegovoj potrazi za snažnom i ujedinjenom nacijom, te se stoga moraju preoblikovati ili eliminirati.
Skepticizam kao posljedica pandemijskih mjera
Kineski sjaj sve više blijedi i za obične ljude - mlade profesionalce koji su odlučili "mirovati" pred velikim pritiskom, deponente koji su izgubili svoju životnu ušteđevinu u ruralnim bankama, kupce stanova koji su odbili platiti hipoteke na nedovršenim domovima, kao i vlasnicima tvrtki, otpuštenim radnicima i stanovnicima koji su gurnuti na rub Xijevim nemilosrdnim izolacijama radi Covida. Neki od njih možda su prije bili za Xija i njegovu viziju, ali sada plaćaju cijenu njegove politike.
Oni najviše razočarani traže izlaz. "Filozofija bijega" postala je kineska poštapalica koja zagovara iseljavanje kako bi se pobjeglo od onoga što neki vide kao budućnost osuđenu na propast pod Xijevom vladavinom.
Xi je u više navrata govorio da je Kina u usponu, a Zapad u padu – što je uvjerenje ojačano američkom političkom polarizacijom i njegovim uvjerenjem da se kineski superiorni politički model borio protiv Covida bolje od zapadnih demokracija. Ali sve veći broj pristalica "filozofije bijega" izravno je odbacio te priče, što pokazuje da mnogi Kinezi nemaju vjere u njegovo obećanje da će Kinu ponovno učiniti velikom.
'Kina ne izvozi revoluciju. Što još želite?'
U pozadini Xijevog 'kineskog sna' je gorak osjećaj ogorčenosti prema Zapadu, ukorijenjen u nacionalističkoj priči da je, prije nego što je partija preuzela vlast, Kina pretrpjela "stoljeće poniženja" od stranih sila, bila napadnuta, podijeljena, okupirana i oslabljena.
Posljednjih godina, američke mjere za suzbijanje rastućeg utjecaja Kine samo su ojačale osjećaj da je Kina pod opsadom zapadnih sila, rekao je McGregor. "To u Kini ima instinktivnu, emocionalnu privlačnost. Vrlo je moćno. Mislim da Xi to razumije i namjerava iskoristiti za svoje ciljeve", kaže.
Kao lider na čekanju, Xi je već pokazao snažan prezir prema stranim kritičarima Kine. "Postoje neki stranci punih trbuha koji nemaju ništa pametnije raditi nego uperiti prstom u nas", rekao je Xi članovima kineske zajednice u Meksiku tijekom posjeta 2009. dok je bio potpredsjednik. "Kina ne izvozi revoluciju, glad ili siromaštvo. Kina vam ne zadaje glavobolje. Što još želite?"
Ali Xijevo najoštrije upozorenje Zapadu stiglo je prošloga ljeta, kada je predsjedao velikom proslavom obilježavanja stote obljetnice stranke. Stojeći na vrhu Tiananmena ili Vrata nebeskog mira, visokog ulaza u palaču Zabranjenog grada carske Kine, Xi je izjavio da kineska nacija više neće biti "maltretirana, potlačena ili potčinjena" od stranih sila. "Svatko tko se usudi pokušati, naći će svoje glave krvavo razbijene o veliki čelični zid koji je iskovalo preko 1,4 milijarde Kineza", rekao je uz gromoglasni pljesak mase.
Otvoreno natjecanje s SAD-om za globalni utjecaj
Otkako je došao na vlast, Xi je više puta upozoravao na "infiltraciju" zapadnih vrijednosti kao što su demokracija, sloboda tiska i neovisnost pravosuđa, piše CNN. Obrušio se na strane nevladine organizacije, crkve, zapadnjačke filmove i udžbenike, koje je smatrao sredstvima za neprimjeren strani utjecaj. U inozemstvu, Xi je krenuo s agresivnom vanjskom politikom. "Xi misli da je ovo trenutak za Kinu. A da bi iskoristio taj trenutak, mora biti odlučan i riskirati", rekao je McGregor.
Pod Xijem, Kina se otvoreno natjecala za globalni utjecaj s SAD-om, koristeći svoju ekonomsku težinu kako bi stekla geopolitički utjecaj. Njegove veze sa Zapadom najteže su od masakra na trgu Tiananmen 1989. – a dodatno ih je pogoršala prešutna potpora Pekinga Moskvi nakon ruske invazije na Ukrajinu.
Xi i njegov ruski kolega Vladimir Putin dijele duboku sumnjičavost i neprijateljstvo prema SAD-u, za koji vjeruju da je usmjeren na držanje Kine i Rusije pod kontrolom. Također dijele viziju o novom svjetskom poretku – onom koji bolje odgovara interesima njihovih nacija i kojim više ne dominira Zapad.
Ali, tek treba vidjeti koliko je zemalja spremno pridružiti se toj alternativnoj perspektivi. Stavovi o Kini postali su negativniji tijekom Xijeva desetljeća na vlasti u mnogim naprednim gospodarstvima, a u nekima su nepovoljni stavovi dosegli rekordne razine posljednjih godina.
Veliko slavlje usred teškog međunarodnog okruženja
Sveobuhvatne tvrdnje Pekinga o suverenitetu također su antagonizirale mnoge njegove susjede u regiji. Kina je izgradila i militarizirala otoke u Južnom kineskom moru, podigla vojne tenzije oko spornog lanca otoka s Japanom i uključila se u krvave granične sukobe s Indijom. Pojačano je vojno zastrašivanje Tajvana, samoupravne demokracije za koju je Xi obećao da će se "ponovno ujediniti s kopnom".
Sa svoje strane, SAD se probudio u konkurenciji s Kinom i radi sa saveznicima i partnerima istomišljenika na poduzimanju niza mjera protiv Pekinga u geopolitici, trgovini i tehnologiji. Takvo teško međunarodno okruženje, zajedno s "nultom stopom" Covida i ekonomskim preprekama, predstavlja velik izazov za Xija u godinama koje dolaze.
Ali idućeg tjedna, stranački kongres bit će posvećen slavljenju Xijeve pobjede. Prema najnovijoj službenoj povijesti stranke, Xi je doveo Kinu "bliže središtu svjetske pozornice nego što je ikada bila". Mao je možda osnovao komunističku Kinu ali, prema narativu stranke, Xi je taj koji će voditi zemlju do ponovnog rođenja kao nove globalne supersile. Ukoliko mu pođe za rukom, to će imati dubok utjecaj na svijet.
