Europska središnja banka (ECB) u četvrtak je nastavila s planiranim povećanjem kamatnih stopa od pola postotnog boda s ciljem suzbijanja inflacije. Međutim, ECB je u kontekstu prošlotjednih zbivanja na bankarskom tržištu ipak signalizirao da će buduća povećanja ovisiti o nestanku tržišne panike viđene posljednjih dana.
Odluka ECB-a da podigne referentnu kamatnu stopu na depozite s 2,5 na 3 posto donesena je, naime, uoči kritika politike središnjih banaka SAD-a i Velike Britanije kada je prošloga tjedna financijska tržišta uzdrmala vijest o kolapsu dvije američke banke - Silicon Valley Banka (SVB) i Signature bank. S time se nespretno poklopio i problem švicarske Credit Suisse banke, koja je značajno daleko ozbiljniji igrač od spomenutih američkih regionalnih banaka.
Neugodna podudarnost ovih događaja podsjetila je na početak traumatične globalne financijske krize - kada je samo u SAD-u (u razdoblju od 2009. zaključno s 2017.) propalo više od 500 banaka, dok je realni sektor pretrpio nesagledivu štetu - te otvorila pitanje, tko je sljedeći?
Slijedi li u bankarskom sektoru domino-efekt? Hoćemo li u sljedećim mjesecima gledati panično povlačenje depozita i bankrot jedne banke za drugom? Trebaju li američka središnja banka (FED) i europski ECB zauzdati svoje ambicije spuštanja inflacije i ostaviti kamatne stope barem jedan mjesec na miru, dok se ne smiri panika u financijskom sektoru? Ova pitanja za Net.hr je prokomentirao ekonomski stručnjak Mladen Vedriš.
Na udaru klijenata
"Sada puno ovisi o regulatorima unutar svake nacionalne države što će napraviti, što će napraviti središnja banka. Moje je uvjerenje da će se to lokalizirati", kaže Vedriš.
Američke vlasti na tome su već počele raditi - osim što je regulator zatvorio SVB i preuzeo kontrolu nad njenim depozitima, zatvorena je Signature bank, za koju je zajmodavcima olakšan pristup financiranju. No, kako je uopće došlo do kolapsa ove dvije banke i do panike koja je uslijedila?
Silicon Valley Bank (SVB) godinama je financirala tehnološki sektor, konkretno, startup tvrtke. A upravo za njih, 2021. godina je bila rekordna. Lijepo to ilustrira podatak o depozitima SVB-a koji su tijekom 2018. iznosili oko 50 milijardi dolara, da bi tijekom 2020. i 2021. naglo skočili, a početkom 2022. iznosili gotovo 200 milijardi dolara. Dio ovih sredstava banka je davala klijentima kroz zajmove, ali većinu je ulagala u državne obveznice SAD-a s rokom dospijeća od 10 godina - potpuno normalna praksa u normalna vremena, ali ne i nakon 2020. godine.
Pandemijsko 'printanje novca' je, naime, neizbježno dovelo do inflacije. Zaoštravanje fiskalne politike od strane FED-a bilo je stoga nužno kako bi se suzbila inflacija i obeshrabrila potrošnja u realnom sektoru. Već 2022. financiranje tehnološkog sektora se lagano smanjilo i to je dovelo do naglog pada procijenjene vrijednosti startupova te ukidanja brojnih radnih mjesta. Takva klima, nepogodna za inicijalne javne ponude i traženje poduzetničkog kapitala, mnoge je startupove potaknula na povlačenje depozita. SVB- se tako našao na udaru svojih klijenata i pod pritiskom da mora povećati kapital.
Labava kontrola
Kako bi mu to pošlo za rukom, najprije je morao prodati raspoložive državne obveznice, čija je vrijednost već pala 2021., nakon što je FED ugasio program kupnje državnih obveznica i počeo naglo podizati kamatne stope. Osim što je vrijednost obveznica već time bila umanjena, dodatni je gubitak predstavljala njihova prodaja prije isteka roka dospijeća.
"Kad povlačite obveznice prije isteka, morate dati diskont, izgubite vrijednost kamate, izgubite vrijednost obveznice, stvori se opći dojam i slika nesigurnosti", kaže Vedriš.
Objava plana o hitnoj dokapitalizaciji, koja je uslijedila s ciljem prikupljanja 2,25 milijardi dolara svježeg kapitala koji će nadoknaditi novac izgubljen na obvezničkom portfelju, pogoršala je problem - nastupila je panika među građanima i poduzetnicima, koji su samo u četvrtak iz banke povukli 42 milijarde dolara depozita. Banka je dan završila s negativnom gotovinskom bilancom od gotovo milijardu dolara.
"Svaka banka koja primi depozite ulagača ta sredstva nastoji plasirati, jer jedino tako zarađuje aktivnu kamatu kojom plaća pasivnu kamatu i ostvaruje svoju dobit", pojašnjava Vedriš. "Problemi nastaju kad se u tom plasmanu banka nije zaštitila od rizika i ne može naplatiti sredstva, ostvaruje gubitak i mora ga negdje pokriti. I onda vrlo često ulazi u rizičnije plasmane gdje je veća kamata pa se taj gubitak zna povećati", dodaje.
Zbog čega se banka nije zaštitila od rizika i kako je moguće da njezino vodstvo nije predvidjelo vrlo predvidljiv tijek događaja koji će se početi odmotavati u godinama nakon pandemijskog 'printanja novca', nije jasno, ali je dovelo SVB upravo u situaciju kolapsa u kojoj se našao. Regulator je stoga već sutradan zatvorio banku i preuzeo kontrolu nad preostalim depozitima. Američke vlasti hitno su reagirale kako bi zaštitile financijski sektor od posljedica kolapsa SVB-a, a klijentima je obećano podizanje pologa. (Usput je otkriveno da su direktori SVB-a prodavali dionice banke u tjednima prije bankrota, a zaposlenici dobili godišnji bonus za prošlu godinu nekoliko sati prije nego što je regulator preuzeo upravljanje nad bankom.)
Djelomični krivac za ovaj nesretni tijek događaja je i labava kontrola američkih banaka. Amerika je dugo vremena imala politiku da banka mora imati 3 posto vlastitog kapitala, a da 97 posto čine depoziti odnosno, sustavno je labavila kontrolu banaka. Vedriš za usporedbu navodi primjer Hrvatske, u kojoj banke moraju imati 10 do 15 posto vlastitog kapitala kako bi zaštitile klijente upravo od situacija koje su snašle SVB.
"Ako nemate vlastiti kapital, štediša zna da ćete gubitak pokrivati iz njegova depozita i dolazi po novac, jer ne želi da iz njegovog depozita pokrivate gubitak", kaže Vedriš dodajući da depozitori dolaze po svoj novac čim nanjuše problem.
Potresi na tržištu kriptovaluta
Osim SVB-a, američko financijsko tržište zatresla je i vijest o zatvaranju Signature Bank, koja se proteklih dana također našla pod pritiskom. Za razliku od SVB-a, Signature Bank bila je izložena sektoru kriptovaluta iz kojeg je 'vukla' čak četvrtinu svojih depozita.
Iako je član uprave banke, Barney Frank, svojedobno izjavio da do zatvaranja banke od strane regulatora nije trebalo doći, jer se situacija s masovnim povlačenjem novca klijenata stabilizirala još sredinom rujna, banka je ipak zatvorena kao opomena ostalim financijskim institucijama da ne posluju s kriptovalutama.
Potkraj prošle godine, naime, tržište kriptovaluta obilježila je jedna od najvećih financijskih prevara u povijesti, kada su FTX kriptomjenjačnica (pod vodstvom kontroverznog Sama Bankman-Frieda) i još nekoliko kompanija koje su poslovale na tržištu kriptovaluta srušile njihovu vrijednost, a time i vrijednost klasičnih financijskih institucija koje su djelomično poslovale na tom tržištu.
Valja tome dodati da je, nekoliko dana prije propasti SVB-a i Signature Bank, propala i Silvergate Bank, druga najveća kriptobanka nakon Signaturea, čiji je najveći klijent bio upravo FTX.
Lokaliziranje požara
SVB je - u odnosu na gore navedene banke - bio najmanje izložen tržištu kriptovaluta, ali izloženost tehnološkom sektoru pokazala se jednako kobnom. Požar je, srećom, lokaliziran: nakon bankrota SVB-a i Signature Bank, a kako bi se spriječilo širenje panike u financijskom sektoru te njegovo posljedično prelijevanje u realni sektor, Federalna korporacija za osiguranje depozita (FDIC) obećala je isplatiti sve koji su držali novac u spomenutim bankama, bez obzira na iznos (zakonom je inače osigurano do 250 tisuća dolara depozita), dok je FED najavio novi program financiranja banaka s ciljem zaštite institucija koje bi mogle osjetiti posljedice bankrota SVB-a i Signature Banka.
Brzo su reagirale i britanska vlada te britanska središnja banka - jer SVB ima podružnicu u Britaniji - koje su omogućile da britanska komercijalna banka HSBC preuzme britansku podružnicu SVB-a za jednu funtu. Posljedično je to umirilo i njemačke startupove, koji su zahvaljujući tom potezu zadržali pristup svom novcu i tako izbjegli potencijalne kratkoročne probleme s likvidnošću.
Sličnom 'lokaliziranju požara' svjedočili smo i u Hrvatskoj u veljači prošle godine, kada se ruski Sberbank, uslijed europskih sankcija Rusiji, našao pred bankrotom, a hrvatski građani pohrlili su u poslovnice kako bi podigli svoje depozite. HNB je momentalno proglasio dvodnevni moratorij za banku kako bi se odlučilo o sljedećem koraku, a građanima i poduzećima ograničen je dnevni iznos depozita kojim mogu raspolagati. Istovremeno, depozitorima je komunicirana informacija da je više od 90 posto deponenata u banci zaštićeno, a zatim je uslijedila hitna prodaja HPB grupi za 71 milijun kuna.
"Izgubili su dioničari, ali klijenti su ostali zaštićeni. To je izlazna strategija, da se zaštite depozitari, a naravno da vlasnik zbog lošeg poslovanja pretrpi gubitke", pojašnjava Vedriš.
Prometna nesreća u nastajanju
Činilo se da je cijela priča uspješno privedene kraju, a možda bi tako i bilo da na europskom kontinentu nije došlo do novog razlika za paniku. Ovoga puta u Švicarskoj.
Ova 'prometna nesreća u nastajanju', kako je švicarsku megabanku Credit Suisse svojedobno nazvao Peter Boockvar, glavni direktor za investicije Bleakley Financial Groupa, počela se komplicirati još prošle godine, kada su na površinu počeli izlaziti višegodišnji pogrešni koraci i propusti u poštivanju propisa koje je banka napravila. Tako je utvrđeno da nije osmišljen i korišten efikasan proces procjene rizika koji bi utvrdio i analizirao mogućnost objave netočnih podataka o poslovnim rezultatima, što je rezultiralo korekcijama konsolidiranih izvješća za tri godine, zaključno s 2021.
Sve je to naštetilo ugledu institucije pa je Credit Suisse prošle godine zabilježila značajan odljev gotovinskih depozita i neto odljev imovine - klijenti su iz banke povukli 123 milijarde švicarskih franaka, od čega čak 111 milijardi u četvrtom kvartalu. Banka je izvijestila o godišnjem neto gubitku od gotovo 7,3 milijarde švicarskih franaka. Iako je odljev u međuvremenu ublažen, a u listopadu prošle godine krenulo je i radikalno restrukturiranje banke (Saudijska nacionalna banka (SNB) je, kao najveći dioničar, uložila 1,5 milijardi od četiri milijarde dolara novog kapitala koji je Credit Suisse prikupio za financiranje remonta), trend se nije promijenio do datuma objave najnovijeg izvješća pa je banka djelomično aktivirala mehanizme za zaštitu likvidnosti.
Ovu relativno staru priču prilično je nespretno u vrijeme bankrota američkih banaka aktualizirao Ammar al-Khudairy, predsjednik Saudijske nacionalne banke, koji je u intervjuu za Bloomberg izjavio da SNB više ne namjerava pružati potporu Credit Suisse odnosno, da ne namjerava povećati svoj udio u švicarskoj banci. Objasnio je to regulatornim i statutarnim razlogom - kazao je da SNB posjeduje 9,8 posto banke, a prijeđe li 10 posto, stupaju na snagu nova pravila od strane saudijskih, europskih i švicarskih regulatora.
Iako je iz rečenog jasno kako je u pitanju bespotrebna komplikacija na koju SNB nije spreman, nakon ove izjave dionice Credit Suissea pale su za više od 20 posto, a banka se našla na rubu propasti. Čelnici Credit Suissea hitno su reagirali. Sastali su se sa švicarskim vlastima kako bi razgovarali o mogućnostima stabilizacije banke. Dogovoreno je da će Credit Suisse, u slučaju potrebe, dobiti financijsku pomoć.
'Dobro je da država stane iza banke'
Vedriš pojašnjava da je švicarska banka bila izložena po dvije osnove: poslovali su s privatnim klijentima u Americi i Europi te su imali u čitavom svijetu niz depozita pojedinih tvrtki i bogataša, što je ranjiva imovina. Napominje kako je dobro da je država reagirala i poslala umirujuću poruku.
"Govorimo o psihologiji krize i panike koja se može proširiti. Dobro je svim instrumentima to presjeći. Kad pokažete sigurnost, stvari se smiruju", kaže Vedriš. "Poruke regulatora i država su sada izrazito značajne. Ne u smislu gašenja krize, već sprječavanja krize. Ovo što sad daje Švicarska, neće time sanirati depozitare, samo hoće osigurati likvidnost da banka normalno funkcionira. Ako će depozitari odlučiti povući novac, to je druga priča. Ovo je samo injekcija da se ostane na nogama i posluje. To vam je poput kasko osiguranja: na kraju godine ste sretni da ste platiti policu, a da je niste koristili. Dovoljno je da država kaže da će stati iza banaka da ne bude krize", kaže Vedriš.
Teško je i zamisliti kakve bi bile posljedice kolapsa globalno važne banke s imovinom od pola milijarde dolara i 50.000 zaposlenih. Al-Khudairy pokušao je naknadno 'primiriti strasti' - rekavši da su tržišta plašljiva i da 'trebaju stvari koje potvrđuju zabrinutost'. Podsjetio je da je još u listopadu 2022. rekao kako SNB neće povećati svoj udio u banci. "Ako pogledate što je čak i Švicarska nacionalna banka jučer rekla, sve je u redu", kazao je te dodao kako misli 'da im neće trebati više kapitala'.
"Nije slučajno da se ovo dogodilo u Švicarskoj, koja je izvan eurozone. U europskim bankama je manje slabosti koje bi mogle uzdrmati poziciju", kaže Vedriš dodajući da kod velikog broja europskih država regulatori nacionalne agencije i Europska središnja banka (ECB) imaju striktni nadzor i kontrolu. Vjeruje da će se situacija stabilizirati, 'jer nikome nije u interesu da se kriza iz bankarskog sektora prenese u realni sektor'.
Blaga recesija ili tvrdo prizemljenje?
Međutim, to ne znači da slučaj Credit Suissea nije privukao pozornost ECB-a. Središnja banka već je kontaktirala sistemski važne zajmodavce kako bi ispitala njihovu izloženost švicarskoj banci. Radi njezine prisutnosti u zemljama poput Njemačke, Italije i Španjolske, ECB ima neizravnu ulogu u reguliranju Credit Suissea, a pritom vodi računa i o drugim europskim bankovnim dionicama koje su, uslijed panike koja je nastala oko Credit Suissea, pale između 8 i 10 posto. Za sada, ipak, vlada mišljenje da je problem švicarske banke specifičan slučaj te da nije sistemske prirode, iako tek ostaje za vidjeti hoće li umirujuće poruke države primiriti i paniku na financijskom tržištu.
Međutim, čak i da se situacija brzo smiri i zaboravi, ovi neugodni događaju nametnuli su pitanje trebaju li FED i ECB razmisliti o ublažavanju svoje politike zaoštravanja kamatnih stopa radi suzbijanja inflacije? Jer, iako suzbija inflaciju, podizanje kamatnih stopa može nanijeti štetu financijskom sektoru, a posljedično i realnom. Balansirati između te dvije vatre nije lako - kako je Vedriš već ranije spomenuo u razgovoru za Net.hr, u pitanju je 'fine tuning'.
Zasada, ECB je nastavio s podizanjem kamatne stope, dok se odluka FED-a još se čeka. Neki nagađaju da će FED sada ipak ublažiti rast kamate za 0.25 postotnih bodova umjesto 0.5 posto, ali postoje i špekulacije da uopće neće podići kamatne stope dok se panika na financijskom tržištu ne smiri.
Neki analitičari smatraju kako je FED već prošle godine krenuo previše agresivno u povećanje kamatnih stopa te da su zbog toga u financijskom sustavu nastale pukotine koje sada povećavaju zabrinutost ulagača za bankarski sektor. Iako podizanje referentnih kamatnih stopa od strane središnjih banaka nije jedini čimbenik koji utječe na financijska tržišta i realni sektor, može uzrokovati da se ono što je trebala biti 'blaga recesija' brzo pretvori u 'tvrdo prizemljenje' (kako je nedavno prognozirao ekonomist Nouriel Roubini) ako se središnje banke odluče oglušiti na to da trenutačni 'rizici financijske stabilnosti' možda ipak 'zahtijevaju niže kamatne stope'.
