Detalji tragedije u kojoj su u nedjeljno prijepodne na raskrižju Zagrebačke avenije i ulice Hrvatskog sokola poginuli motociklist i biciklist, pokazuju kako je svemu kumovala strahovita brzina, piše za Autoportal prometni stručnjak Željko Marušić. Pritom, ističe on, ne treba pitati policiju o brzinama kojima motociklisti jure gradskim prometnicama. Dovoljno je slušati svjedočanstva stanara obližnjih zgrada i slučajnih prolaznika...
Svima je dobro poznat jezivi zvuk trkaćeg motora pri ubrzavanju. No, koliko brzinu takvi motocikli razvijaju? Više od 100 kilometara na sat jure već u prvom stupnju, a u trećem su nerijetko i na 200 km/h. Dinamika motocikla, koji je nakon udara u biciklista završio 150 metara dalje od mjesta nesreće, sugerira da je vozač jurio oko 150 km/h.
Obijesna vožnja motociklista
Istraga također treba utvrditi je li biciklist gurao ili voio bicikl preko raskrižja i je li prošao kroz crveno svjetlo, procijenivši da to može napraviti, jer nije vidio da mu itko dolazi u susret, sve dok mu nije "doletio" motor.
Sigurno je jedino da je vozač motocikla "prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama vozio prebrzo (čl. 53. st. 3), neprilagođenom brzinom u blizini zebre (čl. 51. st. 1), a zbog prevelike brzine, sasvim izvjesno, počinio i kazneno djelo 'obijesne vožnje' (KZ, čl. 226.)", citira Marušić prometne propise i fokusira se na bit problema.
Pet nužnih mjera
On, naime, smatra da se motociklisti uopće ne boje voziti brže. Naime, na zapadnom dijelu Zagrebačke avenije nema mjerača brzine s kamerama, a policijske patrole su rijetke i neučinkovite. Pritom upozorava da je vožnja motociklom deset puta pogibeljnija od vožnje automobilom. Stoga smatra da je potrebno povećati izvjesnost kažnjavanja, što bi se temeljilo na sustavnom videonadzoru prometa te poštenijem i učinkovitijem pravosuđu. Stoga predlaže uvođenje pet nužnih mjera.
"Kaznenim zakonom treba definirati i propisati najteže i izravno pogibeljno kršenje propisa, iznad odredbe 'obijesne vožnje', koje se može tretirati 'prometnim terorizmom'. Za to bi trebalo propisati izravno poništenje vozačke dozvole (12 kaznenih bodova), izravnu zatvorsku kaznu i oduzimanje vozila, bez obzira tko je vlasnik, kojeg je vozač, kao jutros, pretvorio u oružje za ubijanje.
Policija treba hitno unaprijediti metode i sredstva (opremu), u sustavnom, multidisciplinarnom postupku, kako bi bila u stanju hvatati i zaustavljati pomahnitale motocikliste koji teško, izravno ugrožavaju živote ostalih sudionika u prometu. Integralni sustav videonadzora, uz sve ostale benefite, itekako bi disciplinirao takve prometne prijestupnike, pogotovo nakon pooštravanja kazni za najteže prekršaje i unapređenja pravosuđa.
Za motocikle snage veće od 50 kW (68 KS) treba uvesti dodatnu 'osiguravateljsku trošarinu', koja bi se izravno uplaćivala u fond za promicanje sigurnosti vožnje. Treba pojačati kontrole pješaka i biciklista na pješačkim prijelazima, posebice na zabranjene prelaske preko crvenog svjetla, korištenje mobitela i slušalica te vožnju umjesto guranja bicikala", navodi Marušić.
A što s biciklistima?
Uz to, upozorava da je posljednja mjera najzanimljivija, jer niti dosad nije dovoljno definirana. Naime, čak i u sudskoj praksi neki suci toleriraju vožnju bicikla preko biciklističke staze na raskrižju, a drugi to sankcioniraju. Marušić smatra da treba uvesti odredbu po kojoj biciklisti preko pješačkog prijelaza uvijek moraju sići s bicikla i gurati ga. Time bi, smatra, zaštitili sebe, ali i omogućili vozačima automobila da pravilnije reagiraju kad uoče biciklista. Kao dodatak tome, predlaže označavanje biciklističkih staza preko pješačkih prijelaza isprekidanim linijama, a ne crvenom bojom.
No, s time se ne slažu iz Sindikata biciklista, koji smatraju da nije točno da biciklisti trebaju gurati bicikle preko pješačkih prijelaza, niti je to opisano ni u jednom zakonu.
"Zakon o sigurnosti prometa na cestama kaže da bicikl treba voziti po biciklističkoj stazi ili traci, a ukoliko ona ne postoji onda što bliže desnom rubu kolnika. U apsurdno izvedenoj infrastrukturi, uglavnom u Zagrebu, gdje često biciklistička staza nestaje na svakom raskrižju, biciklist bi trebao, poštujući zakon, raskrižje proći po kolničkoj traci. Pravilnik o biciklističkoj infrastrukturi nalaže da se mora osigurati kontinuitet biciklističkog prometa, što znači uredno izveden prijelaz sa staze na kolnik i obratno. Dakle, nije problem u nejasnoćama u propisima i zakonima - oni su u tom pogledu vrlo jasni, ali se ignoriraju i pet godina nakon donošenja pravilnika, a sudionici u prometu su prepušteni sebi da se nekako snađu u tom kaosu", pišu u Sindikatu biciklista.
Pretvaranje biciklista u pješaka
Dodaju kako prema Zakonu i Pravilniku o biciklističkoj infrastrukturi, bicikli trebaju voziti po obilježenim biciklističkim prijelazima preko kolnika, gdje imaju prednost nad ostalim vozilima koja im sijeku put. Smatraju da se uvođenjem ovakve odredbe " biciklist na svakom raskrižju treba pretvoriti u pješaka i vratiti u biciklista", što smatraju apsurdnim.
"Suvremeni europski gradovi potiču razvoj pješačenja, javnog prijevoza i biciklističkog prometa, a smanjenje individualnog motoriziranog prometa, s ciljem povećanja održivosti, zdravlja i općenito kvalitete života u gradovima. Propis koji bi na ovakav način diskriminirao biciklistički promet, a pogodovao motoriziranom prometu i odgovornost za sigurnost prebacio na ranjiviju skupinu, ne postoji nigdje u suvremenom svijetu. Vjerujemo da ni Hrvatska neće postati najgori redikulozan primjer za muzej prometa iz 1970.-ih", navode i dodaju kako je opasno sudjelovati u prometu gdje svatko zna nešto drugo, gdje se vozi napamet i obijesno.
