Svake godine 13. kolovoza obilježava se Međunarodni dan ljevaka, dan posvećen slavljenju jedinstvenosti i podizanju svijesti o izazovima s kojima se suočava otprilike deset do 12 posto svjetske populacije.

U svijetu krojenom po mjeri dešnjaka, ljevaci su kroz povijest prolazili put od demonizacije i progona do statusa genijalaca i kreativaca. Ta fascinantna dihotomija stvorila je auru misterije oko njih, te potaknula brojna vjerovanja o tome zašto su ljevaci doista posebne osobe.

ZVIJEZDE IM SE SMIJEŠE /

Međunarodni je dan coworkinga, a ovim znakovima stiže sreća: Nove prilike i kupanje u novcu

Povijesno prokletstvo i teret lijeve strane

Stoljećima je lijeva strana bila sinonim za sve što je negativno, slabo i zlo. Sam korijen riječi otkriva duboko ukorijenjenu predrasudu. U latinskom jeziku, riječ sinister znači i "lijevi" i "zlokoban", konotacija koja se zadržala u mnogim jezicima, uključujući engleski.

Slično tome, francuska riječ gauche znači "lijevo", ali i "nespretno", dok staroengleska riječ lyft znači "slab". Ova negativna percepcija nije bila samo jezične prirode. U mnogim kulturama i religijama, desna strana je uzdizana kao strana časti, snage i božanske naklonosti.

U kršćanstvu, Isus sjedi zdesna Bogu, a pravednici (ovce) na Sudnjem danu stoje na desnoj strani, dok su grešnici (koze) poslani na lijevu. U islamu se lijeva ruka tradicionalno smatra "nečistom" jer je rezervirana za osobnu higijenu, zbog čega je nepristojno jesti ili pružati predmete lijevom rukom.

Ta su vjerovanja imala i stvarne, često brutalne posljedice. U srednjem vijeku u Europi, ljevake su povezivali s vragom i optuživali za vještičarenje, što je nerijetko završavalo spaljivanjem na lomači.

Čak se vjerovalo da vrag krsti svoje sljedbenike lijevom rukom. Sve do duboko u 20. stoljeće, djecu su u školama i kod kuće prisiljavali da pišu desnom rukom, praksa koja je kod mnogih uzrokovala poteškoće u učenju, mucanje i disleksiju.

Čak je i britanski kralj George VI., otac kraljice Elizabete II., bio prirodni ljevak kojeg su natjerali da koristi desnu ruku.

Foto: Shutterstock

Mit o kreativnosti i urođenoj genijalnosti

U potpunoj suprotnosti s mračnom prošlošću, razvilo se popularno vjerovanje da su ljevaci kreativniji, inteligentniji i umjetnički nadareniji. Ovaj mit potkrijepljen je impresivnim popisom slavnih ljevaka koji su oblikovali svijet.

Znanstvenici su pokušali pronaći biološku osnovu za ovu tvrdnju. Jedna od teorija jest da ljevaci, koji dominantno koriste desnu polutku mozga (zaduženu za kreativnost, intuiciju i holističko razmišljanje), imaju bolju povezanost između moždanih hemisfera.

To bi im, teoretski, moglo omogućiti brže i fleksibilnije razmišljanje te sposobnost "divergentnog mišljenja" - pronalaženja više rješenja za jedan problem.

Iako je istina da su ljevaci prekomjerno zastupljeni u nekim kreativnim profesijama poput glazbe i likovne umjetnosti, u drugima, poput arhitekture ili znanosti, to nije slučaj. Čini se da je mit o "ukletom umjetniku" i statističko biranje samo najpoznatijih primjera stvorilo sliku koja nije u potpunosti točna.

Prilagodljivost kao stvarna supermoć

Ako znanost i demantira mit o genijalnosti, jedna osobina ljevaka je neosporna - njihova izvanredna prilagodljivost. Život u svijetu dizajniranom za dešnjake, od školskih klupa i škara do otvarača za konzerve i računalnih miševa, tjera ih od najranije dobi na svakodnevno rješavanje problema.

Ono što je za dešnjaka intuitivan pokret, za ljevaka može biti nelogičan i neugodan zadatak. Pisanje u spiralnom uvezu, gdje ruka prelazi preko spirale, korištenje alata s gumbima na "pogrešnoj" strani ili rezanje škarama koje razdvajaju papir umjesto da ga režu, samo su neki od mikro-izazova s kojima se suočavaju.

Upravo ta stalna potreba za prilagodbom, pronalaženjem alternativnih rješenja i "razmišljanjem izvan okvira" čini ih iznimno snalažljivima i otpornima. Ta stečena vještina, a ne urođena genijalnost, mogla bi biti ključ njihovog uspjeha u mnogim područjima.

Foto: Shutterstock