Danas, 19. kolovoza, obilježava se Svjetski dan fotografije, datum posvećen slavljenju umjetnosti, znanosti i povijesti fotografiranja.

Ovaj dan idealna je prilika ne samo da se prisjetimo nezaboravnih trenutaka koje su objektivi zabilježili kroz godine, već i da se vratimo na sam početak, do prve fotografije ikad snimljene.

Upravo ta povijesna slika, nastala zahvaljujući strpljenju, znatiželji i tehničkoj domišljatosti pionira fotografije, označila je početak revolucije koja je zauvijek promijenila način na koji bilježimo i čuvamo uspomene.

STRAH U KOSTIMA /

Petak 13. nije jedini, donosimo još 10 zanimljivih praznovjerja: Za neke od njih možda još niste čuli

Preteče fotografije: Camera Obscura

Priča o fotografiji započinje mnogo prije prve slike. Stoljećima su znanstvenici, filozofi i umjetnici bili fascinirani fenomenom poznatim kao "camera obscura" (latinski za "mračna soba").

Ovaj jednostavan uređaj, koji se sastojao od zamračene kutije ili sobe s malenim otvorom na jednoj strani, projicirao je obrnutu sliku vanjskog svijeta na suprotni zid.

Već u 17. stoljeću, umjetnici poput Johannesa Vermeera navodno su koristili prijenosne verzije s lećama kako bi postigli nevjerojatnu preciznost u perspektivi i detaljima na svojim slikama.

Međutim, camera obscura mogla je samo projicirati sliku; nije ju mogla trajno zabilježiti. Izazov je bio pronaći materijal koji bi reagirao na svjetlost i "uhvatio" prizor. To je postao sveti gral za brojne izumitelje na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće.

Foto: Profimedia

Rođenje fotografije: Eksperiment Josepha Niépcea

Francuski izumitelj Joseph Nicéphore Niépce bio je čovjek koji je riješio zagonetku. Nakon godina eksperimentiranja s raznim kemikalijama osjetljivima na svjetlost, 1826. ili 1827. godine, usmjerio je svoju cameru obscuru kroz prozor svoje radne sobe na obiteljskom imanju Le Gras u Saint-Loup-de-Varennesu.

Kao podlogu koristio je ploču od kositra premazanu judejskim bitumenom, vrstom prirodnog asfalta. Znao je da se bitumen stvrdnjava kada je izložen svjetlosti.

Nakon izlaganja koje je trajalo najmanje osam sati, a možda i do dva dana, Niépce je isprao ploču mješavinom lavandinog ulja i bijelog petroleja.

Dijelovi bitumena koji su bili izloženi jačoj svjetlosti (poput neba i osunčanih krovova) ostali su stvrdnuti na ploči, dok su se mekši, neosvijetljeni dijelovi (sjene) isprali, otkrivajući golu metalnu ploču.

Rezultat je bila prva trajna fotografija. Iako današnjim standardima izgleda neimpresivno jer je fotografija zgrada i drveća vrlo zrnata,  ovaj prikaz nazvan kao "Pogled s prozora u Le Grasu",  predstavljao je tehnološku revoluciju.

Bio je to prvi put da je prizor iz stvarnog svijeta zabilježen bez ljudske ruke, isključivo pomoću svjetlosti i kemije. Niépce je svoj proces nazvao heliografija, ili "pisanje suncem".

Foto: Profimedia

Pioniri koji su oblikovali budućnost

Niépceov uspjeh bio je tek početak. Njegov kasniji partner, Louis Daguerre, usavršio je proces i 1839. godine predstavio dagerotipiju. Ovaj je postupak značajno smanjio vrijeme ekspozicije na svega nekoliko minuta, omogućivši prve portrete.

Upravo je na jednoj od Daguerreovih fotografija, "Boulevard du Temple", slučajno zabilježen i prvi ljudski lik, čovjek kojem je čistač laštio cipele i koji je stajao dovoljno mirno da ostane zabilježen na ploči.

Istovremeno, u Engleskoj, William Henry Fox Talbot razvio je proces kalotipije, koji je koristio papirnati negativ. Ovo je bio ključan izum jer je po prvi put omogućio stvaranje više pozitivnih kopija s jednog negativa, postavljajući temelje za modernu fotografiju kakvu poznajemo.

Njegova knjiga, "The Pencil of Nature", bila je prva komercijalno objavljena knjiga ilustrirana fotografijama koja je pokazala svijetu praktični i umjetnički potencijal novog medija.

Foto: Profimedia

Nasljeđe prve fotografije

Od Niépceovog strpljivog pogleda s prozora do Kodakove revolucije "pritisni gumb, mi radimo ostalo" i današnjih pametnih telefona, fotografija je prešla nevjerojatan put.

Prva fotografija nije samo tehničko dostignuće; ona je kulturna prekretnica koja je demokratizirala stvaranje slika i zauvijek promijenila novinarstvo, znanost, umjetnost i način na koji pamtimo vlastite živote.

Očuvanje ovih ranih, krhkih slika predstavlja velik izazov za muzeje i arhive. Dagerotipije, staklene ploče i slani otisci zahtijevaju strogo kontrolirane uvjete kako bi preživjeli. Upravo zato je digitalizacija postala ključna za očuvanje ovog nasljeđa za buduće generacije.