Slavko Goluža, proslavljeni hrvatski bivši rukometaš i izbornik, osvajač dvaju olimpijskih i jednog svjetskog zlata kao igrač, u Božićnom izdanju podcasta Net.hr-a "Maksanov korner" govori bez zadrške o svojoj izborničkoj karijeri, teškim trenucima, medijskim napadima, ali i o stanju u hrvatskom rukometu koje je, prema njegovim riječima, opterećeno velikim egom i neslogom. Goluža se prisjetio nekih od najvećih pobjeda, otkrio kako je taktički ponizio moćnu Dansku na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. što je okarakterizirano kao taktičko remek djelo, ali i uputio oštru kritiku pojedincima u hrvatskom rukometu...

Europsko prvenstvo u rukometu od 15. siječnja do 1. veljače gledajte na kanalima RTL-a, platformi VOYO, a sve o prvenstvu pratite i gledajte na portalu Net.hr. Portal Net.hr donosi vam jedinstveno rukometno iskustvo.

Medalje koje su bile neuspjeh i isprike iza zatvorenih vrata

Iako je s klupe vodio Hrvatsku do tri velike medalje, Golužin mandat često je bio na meti kritika, a medalje su se u dijelu javnosti i medija doživljavane kao neuspjeh jer nisu bile zlatne. Godinama kasnije, te bronce dobile su na težini, a Goluža je sada prvi put progovorio o onome što je proživljavao.

KUHALO SE ZLO /

Dramatična ispovijest: 'Zbrisao' sam iz JNA u zadnji čas. Pljuvali su me, a jedno je bilo baš jezivo'

"Ponosan sam na sve što sam napravio kao izbornik, iako, igrači su najzaslužniji za uspjehe jer su sproveli ono što sam ja u datom trenutku pripremio za suparnika. Je, bilo je puno toga, nije bilo baš ugodno, ali izdržao sam. Igrači su mi dali podršku, prijatelji, familija, nisu mi mogli ništa", započeo je Goluža pa otkrio dosad nepoznat detalj.

Podcast Net.hr-a Maksanov korner gledajte na portalu Net.hr, You Tubeu, platformi VOYO i Spotifyju.

"Ali, na kraju ipak, bila je jedna situacija gdje su mi se neki i ispričali, plakali su, pa neću reći, ali petnaestak puta su rekli 'oprosti'. Ja sam svima oprostio, sve je to iza mene. Treba opraštati. Svi griješimo, i ja sam možda nekog uvrijedio, pogriješio, ali nadam se da su i ti meni oprostili. Treba gledati naprijed, biti pozitivan i vjerovati u bolje sutra."

Prisjetio se Slavko Goluža nekih od najzanimljivijih, ali i najtežih trenutaka svoje bogate karijere. Iako je razgovor bio usmjeren na nadolazeće Europsko prvenstvo, Goluža je otvorio dušu i o manje poznatim detaljima, od osporavanja na početku izborničkog mandata do odlučnog stava. 

'Govorili su da sam dobio Ferrari, a nemam vozačku'

Kada je Slavko Goluža nakon četiri godine učenja uz Linu Červara preuzeo klupu hrvatske rukometne reprezentacije, dio javnosti dočekao ga je s velikom skepsom. Mnogi su smatrali da nije dorastao zadatku vođenja generacije prepune zvijezda. Goluža se prisjetio kako su ga tada doživljavali i kakve su priče kružile.

UOČI EP-A /

'Uništili su rukomet da bi mogli pobijediti i Hrvatsku, a naša je šansa nešto što svi izbjegavaju'

"Pričalo se za mene da sam dobio Ferrari bez vozačke", rekao je Goluža, koristeći slikovitu metaforu kako bi opisao percepciju da je preuzeo moćnu momčad bez potrebnog iskustva.

Ipak, rezultati koji su uslijedili demantirali su kritičare. Pod njegovim vodstvom Hrvatska je osvojila tri velike medalje, koje su, kako kaže, tek s vremenskim odmakom dobile na vrijednosti i postale "sve sjajnije i sjajnije". Ta osporavanja na početku mandata samo su ga dodatno motivirala da dokaže svoju vrijednost, a priča o "Ferrariju" ostala je kao podsjetnik na put koji je morao proći.

Osvrnuo se i na paralelu sa Zlatkom Dalićem, koji unatoč povijesnim uspjesima i dalje nailazi na kritičare. Sličnu je sudbinu, kaže, dijelio i on. Tada su ga nazivali "slučajnim herojem", a danas se vidi koliko su te medalje zapravo velike.

'Smijali su mi se, a Wilbek mi se naklonio'

Jedan od najupečatljivijih trenutaka njegove trenerske karijere dogodio se na u uvodu spomenutim Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine, protiv tada svemoćne Danske. Hrvatska je deklasirala favorizirane Dance, a Goluža je otkrio kako je tu utakmicu pripremao čak dva mjeseca.

Foto: Franck Fife/afp/profimedia

"Još uvijek nisam vidio da se netko Danskoj suprotstavio na jedan pravi način. Meni su se smijali 2012. godine kada sam na Hansenu igrao obranu 5-1. Ja sam tu utakmicu pripremao dobra dva mjeseca, znao sam sve detalje o njima. Oni su reprezentacija kojoj kad im se uđe u sistem, kad im se poremeti taj sistem, nisu baš tako jaki", objasnio je Goluža svoju filozofiju.

Pobjeda je bila toliko uvjerljiva da mu se nakon utakmice na konferenciji za medije naklonio i legendarni bivši danski izbornik Ulrik Wilbek.

"Digao se, došao ispred mene, naklonio mi se i rekao da ga nikad nitko u karijeri nije tako taktički ponizio. Ne ja, nego mi. Ja sam imao ideju, ali igrači su bili ti koji su je sproveli", s ponosom se prisjetio Goluža, dodavši kako mu je Wilbek i godinama kasnije, tijekom SP-a u Danskoj, u televizijskoj emisiji odao priznanje kazavši kako mu je najteže bilo igrati protiv Hrvatske koju je vodio Slavko Goluža.

"Svi protiv Danaca igraju 6-0 obranu. Ajmo malo nešto probati, pa onda reći 'evo, probao sam", objasnio je Goluža, sugerirajući kako se za Dance treba pripremati puno bolje i inovativnije nego što je to bio slučaj dosad.

'Najvažnije je ići korak po korak'

Goluža je pozvao na oprez i smirenost uoči Europskog rukometnog prvenstva 2026., naglašavajući kako je najvažnije da momčad ide "iz utakmice u utakmicu". Iako su želje navijača uvijek usmjerene prema medalji, Goluža smatra da je ključno dobro se pripremiti i ne stvarati nepotreban pritisak na igrače.

"Što je danas dobar rezultat? Mislim da oni trebaju ići korak po korak, pa vidjeti dokle će se dogurati", poručio je Goluža. Upozorio je kako u današnjem rukometu nema lakih protivnika te da se nikoga ne smije podcjenjivati, pa tako ni Gruziju koja je relativna nepoznanica.

"Ne treba ni podcjenjivati niti Gruziju, niti dizati u nebesa ostale reprezentacije. Najvažnije je da vjerujemo u sebe, da se fokusiramo na sebe i damo u određenom trenutku najbolje što možemo. Bojati se nekoga ispočetka, mislim da nema potrebe."

Kao favorite prvenstva istaknuo je skandinavske reprezentacije, prije svih Dansku, no dodao je kako Hrvatska ima svoje adute, uključujući i veliku podršku navijača koja se očekuje na tribinama. Smatra kako je spoj mladosti i iskustva u trenutnoj postavi dobar temelj za uspjeh.

Slavko Goluža detaljno je analizirao stanje i očekivanja od hrvatske rukometne reprezentacije. Svojstveno sebi, otvoreno je progovorio o favoritima, taktičkim zamkama, ali i o pritisku s kojim se nose pojedini igrači, pri čemu je posebno stao u obranu Luke Cindrića, za kojeg mnogi smatraju da je ostao dužnik u reprezentativnom dresu.

Luka Cindrić kao ključ uspjeha

Na pitanje je li Luka Cindrić ostao dužnik reprezentaciji na velikim natjecanjima, Goluža je ponudio jasan i odlučan odgovor, braneći jednog od naših najboljih igrača. Istaknuo je kako Cindrića poznaje još iz juniorskih dana te da ima izvanredan odnos s njim, opisujući ga kao dobrog i poštenog momka.

"Dužnik je po tim pričama, ali što je s ozljedama? Ja osobno znam iz prve ruke da je Luka na zadnjem prvenstvu bio jako povrijeđen. Došao je ozlijeđen iz kluba, a onda je na prvenstvu dobio udarac na isto mjesto", otkrio je Goluža, dodavši kako su mnogi osporavali te ozljede bez pravih informacija.

"Znam gdje je čovjek bio i da je sve dao od sebe da bi se vratio, da bi mogao pomoći našim dečkima. Luki od sveg srca želim zdravlje, jer o kakvom se igraču radi, najbolje govori činjenica da ga je u svoje redove dovela jedna Barcelona."

Goluža je uvjeren da, ako ga posluži zdravlje, Cindrić može biti prevaga na terenu i dati ogroman doprinos na predstojećem Euru. 

'Mala bara puna krokodila'

Na pitanje zašto se u teškim vremenima za hrvatski rukomet najveća igračka i trenerska imena ne okupe i ne pomognu zajedno, Goluža je dao brutalno iskren odgovor.

"Neće to nikada biti, nije bilo niti će biti. Tu kod nas prevladava jedan veliki ego. Mala bara puno krokodila. Tu su neki treneri koji su došli i bacili kost među nas. Znaju svi koji su to pojedinci. Puno se pričalo o nekim njihovim ispadima, a ja to mogu samo potvrditi, ono što su neki igrači pričali i istupali. Mi smo za to krivi, mi udaramo jedni po drugima, mi smo ti koji se ne držimo zajedno", oštar je bio Goluža.

Foto: František Iván/tasr/profimedia

Smatra da mnogi treneri žele prečacem doći do vrha, ciljajući isključivo klupu RK Zagreba ili reprezentacije, umjesto da se dokazuju u manjim sredinama. "Što je problem otići trenirati u Metković, Poreč, u manje klubove pa reći 'evo, napravio sam rezultat'? Ja sam krenuo iz Siska, dvije godine sam se vozio 156 kilometara da bih trenirao te momke. Bio sam sretan."

Učenje od Obradovića i vjera u Kopljara

Kao svoj trenerski uzor, pomalo neočekivano, nije naveo rukometnog stručnjaka, već košarkašku legendu.

"Nekako sam najbliži Željku Obradoviću. I temperamentom i vođenjem utakmice. Pratim ga od malih nogu, gledao sam njegove seminare po Sloveniji, Turskoj, Španjolskoj."

Otkrio je kako je uvijek bio otvoren za učenje i od trenera iz drugih sportova, pa je tako odlazio gledati treninge Branka Ivankovića na Maksimiru dok je vodio Dinamo ili Bože Maljkovića u Cedeviti.

Prisjetio se i Europskog prvenstva u Srbiji 2012., natjecanja koje mu je kao izborniku ostalo u najdubljem sjećanju. U paklenoj atmosferi Beograda, Hrvatska je stigla do bronce, a Goluža je posebno istaknuo ulogu Marka Kopljara, igrača kojeg su mnogi osporavali.

Foto: Dmytro Smolyenko/ukrinform/profimedia

"Ja sam bio taj koji je vjerovao u njega do neba. Njegove zasluge za sve naše medalje su jako velike. Nisam mogao zamisliti reprezentaciju bez Marka. On je nakon toga napravio veliku karijeru, od Pariza i Barcelone do Veszprema i Berlina. Ako takav igrač promijeni takve klubove, znači da ima kvalitetu."

Ultimatum zbog Thompsona

Jedna od najupečatljivijih priča koje je podijelio svakako je ona o proslavi medalje nakon Svjetskog prvenstva u Portugalu 2003. godine. Igrači su tada imali samo jednu želju, da im na dočeku na Trgu bana Jelačića pjeva Marko Perković Thompson. Međutim, organizatori iz gradske uprave imali su drugačije planove.

"Mi smo imali želju da on pjeva. Gospoda tada su rekla da on nije u programu na Trgu. Onda sam im rekao: 'OK. Ako on nije u programu na Trgu, nije ni meni u programu da ja idem na Trg. Ako ja ne budem išao, neće ni jedan igrač otići'", prisjetio se Goluža svog odlučnog stava. Suočen s mogućnošću da Trg ostane prazan, bez igrača koje su deseci tisuća ljudi došli pozdraviti, organizator je popustio.

"Dobio sam malo po prstima i rečeno mi je: 'Eto, ako ga ti možeš dovesti, dovedi ga'. On je došao i ostalo je povijest", ispričao je Goluža. Ovaj potez pokazao je njegovu spremnost da stane iza svojih igrača i njihovih želja, bez obzira na potencijalne posljedice.

Glazba kao osobno pravo

Pitanje o Thompsonu otvorilo je i širu temu glazbenog ukusa i pritisaka javnosti. Goluža je bez oklijevanja potvrdio da sluša njegove pjesme, ali je naglasio kako je to njegovo osobno pravo i da mu nitko ne može zabraniti što će slušati.

"Slušam svakoga. Slušam i pjevače koji su iz susjednih zemalja. Zašto ne? To je moje osobno pravo. Meni ne može nitko zabraniti koga ću ja slušati", poručio je, dodavši diplomatski kako sluša svaku pjesmu "koja mu uđe u uho". Smatra da se mnogi vjerojatno boje javno reći što slušaju, ali on s tim nikada nije imao problem, ističući važnost slobode izbora.

Kroz ove anegdote Slavko Goluža nije se prikazao samo kao vrhunski sportaš i trener, već i kao osoba čvrstih stavova, spremna na borbu za ono u što vjeruje, bilo da se radi o dokazivanju vlastite vrijednosti ili ispunjavanju želja svoje momčadi. 

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE VIDEO: Sulić u Maksanovom korneru prekinuo šutnju nakon 8 godina: 'Červar mi je lagao u lice, nemamo više o čemu pričati'