Svaki zadatak u rukometu za njega je misija, a posebno kad je riječ o nacionalnoj selekciji. Novi izbornik hrvatske ženske rukometne reprezentacije Ivica Obrvan, prije tri je dana započeo svoje novo poglavlje u karijeri.
U biti, njegova misija u ženskom rukometu započela je ranije ove godine, kad je preuzeo RK Podravka Vegeta, ali ovog ponedjeljka u Zagrebu poveo je žensku reprezentaciju na završne pripreme u Poreč. Kraljice šoka nastupaju na SP-u koje se održava od 29. studenog do 17. prosinca u Danskoj, Norveškoj i Švedskoj, a koje će se ekskluzivno moći pratiti samo na RTL-ovoj brzorastućoj platformi Voyo.
Obrvan na klupi ženske reprezentacije jamči i povećanje popularnosti ženskog rukometa u Hrvatskoj
Svjetsko rukometno prvenstvo za žene ekskluzivno od 29. studenoga gledajte na VOYO
Ivica Obrvan javio nam se sinoć iz Poreča, kako bi nam ekskluzivno otkrio planove i ciljeve sa ženskom reprezentacijom Hrvatske u rukometu, zašto se, u biti i otisnuo se iz muškog u ženski rukomet, stoji li netko iza toga i je li izbornička funkcija u ženskoj reprezentaciji samo kompenzacija HRS-a zato što nije postao izbornik muške reprezentacije? Po prvi put Ivica Obrvan progovara i odgovara na sva pitanja koja vise u zraku i uvodi nas u svoj rukometni svijet u kojem on ima ulogu i nekog čije jako rukometno ime i opus sami od sebe populariziraju ženski rukomet u Hrvatskoj...
Izborniče, hvala vam puno što ste za portal Net.hr izdvojili svoje slobodne vrijeme na pripremama, pronašli trenutak da nam se javite i da konačno, kao ljudi, onako otvoreno, popričamo o svemu. Kako prolaze prvi dani na novom poslu, na čemu radite i koji su glavni planovi završnih priprema, na kojim konkretno detaljima radite i kakve nove detalje u igri na ovim pripremama možete dobiti?
"Od kad smo se okupili i došli ovdje u Poreč, zaključno sa večeras je odrađenih 4 treninga. Naglasak, ako uzmemo u obzir same pripreme kao takve i period u kojima se nalazimo, je na tehničko-taktičkim elementima u obrambeno-napadačkim sistemima i to se u ovom trenutku izmjenjuje. Imam na raspolaganju 19 igračica plus vratarke. Vidjeli smo kakva je situacija s nekolicinom djevojaka koje su u posljedne vrijeme bile van rukometnih treninga i to je za sad sve u redu. Napravili smo četiri treninga, po meni dobra, osobno sam se upoznao sa situacijom iz prve ruke. Radili smo određenu nadogradnju na već postojeće dobro što je bilo. Radili smo na nekim napadačkim elementima koji mogu biti osvježenje u igri ekipe, isto tako i u obrani. U sljedećim danima, plan je također da do odigravanja ove dvije pripremne utakmice u Novigradu na Croatia Cupu nastavimo u istom ritmu, da bi što spremnije dočekali start SP-a".
'Naša želja, ne cilj, je četvrtfinale SP-a'
Kakve ambicije, ciljeve i planove je Savez postavio ispred vas pri preuzimanju ženske rukometne reprezentacije?
"Konkretno, s ljudima iz vodstva HRS-a nismo o tome pričali, ali ono što je vidljivo iz svih medijskih nastupa i onoga što se priča, želja prije svega, ne cilj, bi bila da u ovoj situaciji na SP-u pokušamo izboriti četvrtfinale, dakle ulazak među osam najboljih ekipa svijeta, ako je to ikako moguće, jer bi se time, najvjerojatnije plasirali na završni kvalifikacijski turnir za OI u Parizu. Naravno, to će biti vrlo težak cilj i zadatak, zato što je konkurencija iznimno jaka i velika. U prvom krugu grupne faze natjecanja igramo protiv ekipa iz skupine B - Senegala, Kine i protiv Šveđanki koje su domaćin na turniru. Pretpostavljam da ćemo imati dovoljno kvalitete i dobrih igara da prođemo u drugi krug, gdje nas najvjerojatnije očekuje Crna Gora, Mađarska i Kamerun. Ukoliko ne bi prenijeli bodove, pred nama bi se stvorio visoki zid u obliku problema i teškog zadatka. Šveđanske su domaćin i jedni od favorita na turniru za medalju. Imat ćemo ozbiljne utakmice protiv te dvije europske reprezentacije, bez podcijenjivanja Kamerunki. Dosad se i pobjeđivalo na prvenstvima i gubilo od Mađarki i Crnogorki. Da, imamo vrlo delikatan zadatak, ali to su vam sve stvari koje su teške, ali se mogu dogoditi. Prije svega, ako budemo dobro igrali. Moja nekakva osnovna želja da igramo dobar rukomet, da cure ne budu podložne novim ozljedama, da se ne ozljede i da ekipa bude konkurentna. Ja volim govoriti, treba ići iz utakmice u utakmicu i gledati pozitivno naprijed"
Jeste li postali specijalist za krizne i delikatne situacije, ako se uzmu u obzir neki vaši posljednji angažmani?
"Ja sam prije svega gledao, u trenutku kad sam zakoračio u svijet ženskog rukometa u Hrvatskoj i sjeo na klupu Podravka Vegete, kad je bio kontakt pet-šest mjeseci oko te ideje, da je jednostavno rukomet moj posao, da ja od toga živim i od svih mojih poslova i razmišljanja, od svih sposobnosti i kvaliteta koje imam u sebi kao čovjek, rukomet je ipak nešto što najbolje radim. Smatrao sam da kad te tako jedan vrhunski ženski rukometni klub traži sa odličnim uvjetima za rad. Kako vrijedite kao trener, imate li pravo, ima li itko uopće pravo takvo što odbiti?! Govorili su mi, taj prelazak iz muškog u ženski rukomet, na njega sam se brzo adaptirao. Četiri mjeseca sam u Koprivnici, radio sam po svom nekakvom sistemu rada i onom što me vodi u razmišljanjima. Za sad to funkcionira jako dobro. Mi smo u ovoj godini, od 1. kolovoza do danas ostvarili neke zadane ciljeve, da smo prvi na tablici, nakon što Podravka Vegeta dvije godine nije osvojila prvenstvo. Da smo ušli u grupnu fazu Europa lige, u četvrtak je izvlačenje. S te strane sam zadovoljan. Prije desetak-petnaestak dana, kad se dogodio taj odlazak Nenada Šoštarića u RK Zagreb, došla je ta ideja iz vodstva mog kluba i čelnika HRS-a. Jednostavno, ne bi bilo ni korektno, niti je bila ikakva mogućnost tako nešto ne nastaviti, kad se već nalazim tu gdje jesam. Jesam li predodređen za krizne situacije? To ne znam, ali znam da sam se uvijek probijao kao trener kroz karijeru iz dosta neugodnih situacija, da sam takve stvari uspješno hendlao... Sve što se ispred mene stavljalo, rješavao sam... Što se tiče situacije u ženskoj rukometnoj reprezentaciji, ne vidim da je to neka krizna situacija, ali je situacija koja je sama po sebi vrlo teška".
'Stvorila se kriva slika o uspješnosti sustava ženske rukometne reprezentacije'
Zašto teška?
"Pa zato što se medijski stvorila nekakva kampanja da se ulazi u neki, vrlo posloženi sistem koji sam po sebi polučuje vrhunske rezultate svake godine, što naravno nije tako. Istina, rukometašice Hrvatske su 2020. u Danskoj imale božićni turnir iz snova uzevši povijesnu euro broncu za ženski rukomet u Hrvata. No, onda su uslijedili nešto lošiji rezultati na SP-u i EP-u. Tako da, kontinuitet uspješnih ili velikih rezultata, u svakom slučaju ne postoji. Nisam razmišljao o tome, nego jednostavno što je normalno. Bilo bi ružno da sam takvo što odbio i tko zna kako bi se shvatilo, ali sad da je idealna situacija, da nije za svakog trenera, pa tako i mene, ukoliko krene nešto negativno i rizično, svakako da je. Ali, razmišljam pozitivno, radim najbolje što mogu, prenosim neko svoje znanje i ideje, kako na djevojke u Podravci Vegeta, tako i djevojke u reprezentaciji. Nadam se da bi to moglo ispasti u redu".
Je li ovo s preuzimanjem ženske rukometne reprezentacije prije svega svojevrsna kompenzacija Hrvatskog rukometnog saveza zato što niste postali izbornikom najboljih hrvatskih rukometaša?
"Ne bi ja to tako gledao. Ja sam bio legitimni kandidat za izbornika hrvatske muške rukometne reprezentacije, s maksimalnim referencama koje u tom trenutku jedan čovjek za taj posao treba imati, uostalom kao i Goran Perkovac koji je izabran za tu poziciju. Želim mu na predstojećem Euru puno sreće i dobrih igara. Normalno da je svakom čovjeku koji se bavi ovim poslom, a ima reference za takvo nešto, želja velika da vodi reprezentaciju svoje zemlje. Nije mi logično da ako netko to želi i traži, a nema reference, a svi oni koji imaju, normalno da žele. Nadam se, jednog dana, nikad ne znate što život nosi, što budućnost nosi, da će, ukoliko i dalje budem na nivou nekih svojih trenerskih ostvarenja, da se jednog dana možda tako nešto dogodi. Ali, ne razmišljam o tim stvarima, fokusiran sma isključivo na prvi radni dan i ono što donosi budućnost, u ovom trenutku u Podravka Vegeti i ženskoj rukometnoj reprezentaciji. Što će se dogoditi u nekom narodnom periodu, to ne možete nikako kompenzirati".
'Djevojke ispituju, prate svaki vaš korak, način rada'
Da li je teže trenirati muškarce ili žene, koje su glavne razlike i ima li malog opiranja među igračicama, sad kad ste preuzeli žensku reprezentaciju?
"Razumijem pitanje i ono što bi rekao, bez obzira što je samo 4 mjeseca prošlo od kad sam u Koprivnici, da je to ipak jedan kratak period da se sve to sažme i kaže, da vam dam konkretan odgovor na vaše pitanje, tj pitanja u njemu... Mogu reći da su djevojke, govorim sad o klupskom programu u kojem sam svaki dan, jer sam u reprezentaciji svega tri dana. Malo vas ispituju, snimaju, gledaju, upijaju i prate vaš, odnosno moj način rada, ali isto tako vrlo dobro one znaju moju prošlost, što sam radio, kakve reference donosim pred njih i vrlo se brzo uvjere u ono što im govorite, tj u ispravnost toga. Samim time, među njih donosite i određeni autoritet koji se poštuje. Ja kad sam ušao u rukometni klub Podravka Vegeta, razgovarao sam s nekim kolegama koji godinama rade sa ženama. Obavio sam jedan razgovor i onda sam shvatio, nisam shvatio nego sam rekao sam sebi - Ivice, neće to nigdje dovesti. Nešto ti ti ljudi krivo govore ili će ti stvarno nešto krivo kazati i tek onda nećeš Ivice biti nigdje, od silnih savjeta i razmišljanja. Rekao sam si - Ivice, dosta si toga prošao kao trener u teškim i izazovnim situacijama. Radi po svom, onako kako misliš da je najbolje. Tako sam i odlučio raditi i za sad sam prezadovoljan kako to funkcionira i kako su djevojke u Podravci Vegeta to prihvatile. Istim načinom razmišljam i u reprezentaciji. Naravno da se na neke stvari u hodu morate prilagoditi, što vam donosi sutrašnji dan ili trening".
Konkretno, koje su glavne razlike u treniranju i vođenju muškaraca i djevojaka?
"Razlike postoje u tome što je sistem treninga isti, ali djevojke neke stvari, poteze, akcije ili vježbe, mogu izvesti na neki svoj slabiji način, neke zahtjeve, ali isto tako morate uzeti u obzir koju razinu trenirate. Ako trenirate vrhunsko organizirani klub s odličnim igračicama, naravno da to oni rade bolje i kvalitetnije nego djevojke na nižoj igračkoj razini, odnosno u slabijem klubu. Ili, ako trenirate niži klub sa skromnim igračkim kadrom. Za sad, ne vidim nekih velikih razlika, osim u tome što je tretman ženskog rukometa u Hrvatskoj debelo ispod muškog, što ljudi to slabo prate i vjerojatno s eodređen brojak ljudi, koji su rukometni fanovi, malo zainteresirala za ženski dio rukometa, kad su vidjeli da je Ivica Obrvan, dugogodišnji trener u muškom rukometu, bivši rukometaš i reprezentativac, preuzeo Podravku, pa sad iz određenog razloga malo kvalitetnije to prate. "
'Cure u reprezentaciji imaju sigurno neki svoj sistem prihvaćanja nekog kroz njegovu kvalitetu kao čovjeka
Trebaju li treneri u ženskom rukometu biti prihvaćeni kod djevojaka, jedne grupe mladih cura, igračica, u odnosu na muški rukomet u kojem čvrsta trenerska muška ruka i autoritet imaju primat u startu?
"Radeći dvadesetak i više godina s muškarcima, s ozbiljnim i visoko kvalitetnim igračkim prospektima i reprezentativcima svjetske klase, u nekoliko zemalja, shvatio sam da te cijene onoliko koliko znaš i koliko si posvećen poslu i njima, cijene te i po međuljudskim odnosom kako se ponašaš... Sve to dolazi s iskustvom, s trenerskim sazrijevanjem. da se u nekim situacijama znaš iskontrolirati, ponašati, da znaš kakve ćeš poteze povući... Što se tiče djevojaka i prihvaćenosti mene kao trenera među njima, ja sam u reprezentaciji prekratko, a one imaju, pretpostavljam, neki svoj sistem kako će ocijeniti kvalitetu kao osobe nekog čovjeka, koji u tom trenutku dolazi među njih i stoji ispred njih kao trener, u ovom slučaju izbornik. Informiraju se sigurno o prethodnim vašim poslovima, gledaju komunikaciju na samom terenu, kakav autoritet postižete, kakav je vaš autoritet znanja. Ponekad morate reagirati u granicama razuma i shvaćati situaciju. Sve to treba objediniti u jednu cjelinu, da bi se dobilo jedno dobro funkcioniranje jednog ženskog rukometnog kluba, da bi trener u tom klubu imao autoritet koji se temelji na svim stvarima o kojima sam govorio".
Imate onda dvojaku ulogu - trenersko izborničku i ulogu nekog tko bi svojim rukometnim CV-om i ugledom trebao popularizirati ženski rukomet još i više. To je jedan segment s kojim se prije niste susretali u karijeri. Niste nikad ništa trebali popularizirati.
"Što se mora, nije teško. Generalno gledajući, ženski rukomet nema ni blizu takav tretman u Hrvatskoj kao što je to slučaj s muškim rukometom. Ženski rukomet kod nas nije toliko jak i praćen kao ženski rukomet u Mađarskoj ili Francuskoj, kao i nekim skandinavskim zemljama."
'Djevojke u RK Podravka Vegeta mi vjeruju, a vjerujem da će slično razmišljati i cure u reprezentaciji'
Slušaju li vas djevojke?
"Ne bih rekao da me slušaju, prije svega mi vjeruju, da, upotrijebio bih upravo tu riječ - vjeruju. Djevojke u RK Podravka Vegeta mi vjeruju, djevojke s kojima sam odradio i odvalio četiri mjeseca, ali vjerujem da će slično razmišljati i djevojke u reprezentaciji. Ipak je ovo creme de la creme hrvatskog rukometa, jer je to ipak reprezentacija, da će i one nakon početnog prilagođavanja i odlaska čovjeka koji ih je vodio pet -šest godina, Nenada Šoštarića, vidjeti tu neke normalne stvari, neke stvari koje ih novi čovjek može naučiti da zadrže dobar dio onog starog što su imali s prethodnim izbornikom i da će to funkcionirati dobro. Treninzi se odvijaju, tj treninzi koji su iza nas su bili dobri. Nadam se da će i ovih sljedećih nekoliko dana donijeti da sve još više sjedne na svoje mjesto i da ćemo biti zadovoljni nakon SP-a, prije svega kako ćemo igrati, a o samom rezultatu ćemo igrati kad završi."
Što žene u rukometu bolje rade od muškaraca, odnosno na kojim segmentima bi mogli rezultatski dobro ploviti?
"Ne znam hoću li biti sto posto tu precizan, ali žene možda brže razumiju vježbu kad im zadate, brže ju kopčaju, koncentriranije su, više pitaju i slušaju od dečki koji se možda malo više zaigraju, možda u nekim trenucima malo i ne slušaju, ali muškarci kvalitetnije i brže mogu izvesti zadatke na terenu, ako govorimo o istoj vježbi i situaciji, što je sasvim i logično, ako se uzme u obzir fizikalije i mogućnosti u odnosu muškarac - žena. Možda su i žene odanije u kratkom periodu ili će vas više poslušati, ili će dugotrajnije odrađivati ono što od njih tražite. Neće tako lako popustiti u koncentraciji. Nisam toliko dugačko u ženskom rukometu, da bi vam sto posto točno i u detalj mogao odgovoriti na vaše pitanje, ali nadam se da sam nešto uspio s odgovorom."
'Neke uspiju u inozemstvu, neke ne'
Što nedostaje ovoj ekipi Hrvatske da bude još bolja i konkurentnija?
"Uvijek vam za najviše domete treba još više kvalitete. Hrvatska je mali bazen rukometaša, a kamoli ne rukometašica, osim jedne grupe igračica u Podravka Vegeta i jedne manje u Lokomotivi. Mahom su sve to cure iz nekih ranijih generacija koje su igrale po stranim ekipama. Stjecale su iskustvo po tim klubovima u inozemstvu i nedostaje još veće popularnosti i još više kvalitetnih ekipa u Hrvatskoj, nedostaje više financijskih sredstava da cure mogu kvalitetnije trenirati i duže ostajati u Hrvatskoj, zarađivati i eventaulno studirati, a ne čim dostignu neki nivo igara odu van. Neke pritom uspiju, neke ne uspiju i propadnu. Meni je žao... Evo naprimjer, imamo Tenu Petiku i Klaru Birtić koje su prošle godine u Lokomotivi, s Nenadom Šoštarićem i njegovim ljudima radile jako dobre treninge. Dobro su igrale, napredovale su, postale i prvakinje Hrvatske s Lokomitivom. Kao mlade otišle su van i bilježimo činjenicu da ove godine igraju malo ili vrlo malo. Osjeti se na njima, da je to bio jedan potez o kojem se moglo razmišljati, bez obzira na značajna financijska sredstva koja su djevojke ostvarile. Treba uvijek razmisliti o trenutku odlaska u inozemstvo, kad si sazrela kao igračica, da bi opravdala taj svoj odlazak. Jer, karijera vrlo lagano može krenuti nizbrdo ako se donose krivi potezi, ali prije svega odgovor na vaše pitanje je jedna masovnost, veće bavljenje i veći broj igračica po kvalitetnim hrvatskim klubovima, kako ženskim tako i muškim. Da se poveća baza, sigurno bi bilo puno više kvalitete za reprezentaciju", zaključio je Ivica Obrvan.