Hrvatska ženska rukometna reprezentacija uspješno je započela prvi i posljednji pripremni turnir za SP - Croatia Cup. Izabranice Ivice Obrvana "zamrznule" su Kongo na -10. Na kraju je semafor pokazivao 33-23.
Ježić u povratku u formu zabila 4 gola Kongu
Katarina Ježić, Andrea Šimara i Tina Barišić su sa po četiri pogotka bile najefikasnije u sastavu Hrvatske. Nakon utakmice, ekskluzivno se za portal Net.hr javila kapetanica ekipe - Katarina Ježić - odmilja zvana Kety. Hrvatske rukometašice su do utakmice s Kongom odradile pet treninga u Poreču, svojoj pripremnoj bazi, ili "par", kako to cure govore, imaju dojam...
"Jako sam sretna što sam se uspjela vratiti nakon velike ozljede. Drago mi je da sam na okupu sa svim curama i da se zajedno pripremamo. Pripreme su do sad protekle dobro, s obzirom da je tu novi stožer i novi trener, tako da je bilo promjena. Svi smo se jako brzo naviknuli jedni na druge, kazala nam je u uvodu Katarina Ježić i nastavila:
Katarina Ježić
'Kongo ne igra europski rukomet, Senegalke imaju ozbiljnu ekipu'
"Bila je ovo prva utakmica s novim izbornikom. Nismo znali kako on reagira, niti on nije poznavao nas kako reagiramo na terenu, kako odrađujemo zadano i zacrtano. Tražili smo se, moramo osjetiti jedna drugu na terenu. Takve prijateljske utakmice tome i služe. Što se tiče utakmice protiv Konga, zadovoljna sam što smo pobijedili, ali smatram da je to daleko još od našeg maksimuma, forme u kojoj moramo biti za SP. Bilo je dobrih stvari naravno, ali Kongo je ekipa koja nije dio nekog europskog rukometnog štiha, pa se teško prilagoditi na takav jedan stil igre. Dosta su spore, ulaze u pasivu često, treba biti strpljiv da osvojiš loptu i tako neke stvari. Zadovoljna sam generalno, ali treba tu još poraditi na nekakvim detaljima."
U nedjelju će u 2. kolu Croatia Cupa igrati Crna Gora i Kongo, dok će u posljednjem kolu u ponedjeljak igrati Hrvatska i Crna Gora.
"U ponedjeljak igramo protiv Crne Gore. Definitivno, to će biti jedna drugačija utakmica s naše strane, a također sa strane naših suparnica. Znamo se dosta dobro, moramo se i dalje uigravati, ispobavati nove stvari, a stare stvari koje su bile dobre trebamo zadržati na nivou. Imamo još do SP-a jednu pripremnu utakmicu i nekoliko treninga, da pripremimo sve potrebno za prvenstvo. Utakmica protiv Crne Gore i protiv Senegala na otvaranju SP-a su bitne za nas. Posebno će biti bitna prva utakmica na turniru protiv Senegala. Nadam se da će sve što nas čeka ići u smjeru dobrom za nas", objašnjava nam pivotkinja Hrvatske.
Utakmica protiv Konga je izabranicama Ivice Obrvana poslužila kao test za prvog protivnika na SP Senegal s obzirom da se radi o sastavima slične kvalitete, a prema pokazanom u subotu u Novigradu-Cittanovi, Hrvatska ne bi smjela imati problema u prvom nastupu u Švedskoj.
"Iskreno ću vam reći da Senegal nije nekakva ekipa koja ne zna igrati rukomet. Sve djevojke iz reprezentacije Senegala, ili dobar dio - igraju po Francuskoj. U ekipi imaju bivših francuskih reprezentativki koje su osvojile i olimpijske, svjetske i europske medalje, tako da ta utakmica neće biti na nivou utakmice protiv Konga. Protiv Senegala će biti puno puno teža utakmica", govori nam Kety.
Kakva je bila komunikacija s novim izbornikom Ivicom Obrvanom i njegovim stožerom na relaciji igračice - klupa?
"Komunikacija je bila dobra. Sve što nam je rekao, sve smo razumjele. Znale smo što traži i želi od nas, ali treba vremena da sve to sjedne na svoje mjesto. Nismo igrale u ovakvom sastavu dosad, pa se moramo malo osjetiti. Ali, prezadovoljna sam svime za prvu utakmicu. Nakon svega ovog, trebali bi reći zadovoljni smo s pobjedom, ali daleko je to od onoga što bi i kako bi trebalo biti."
'Dugo godina sam u reprezentaciji, znam kako neke stvari funkcioniraju'
Kapetanica ste ekipe Hrvatske i dobro se snalazite u toj ulozi...
"Hvala vam puno. Dugo sam godina u reprezentaciji, znam kako stvari funkcioniraju, znam kako bi stvari trebale funkcionirati. Ne kažem da ostale djevojke ne znaju, ali možda ja imam najviše iskustva i u komunikaciji s trenerom i s djevojkama. Dajem sve od sebe, smatram da radim dobar posao, da mi ide dobro kao kapetanica ekipe. Iskreno se nadam da tako i drugi to vide."
Razgovarali smo s nekim vašim suigračicama. Jedna nam je rekla, a druga potvrdila da ste komentirale između sebe kako vam smeta to što niste praćenije, gledanije i popularnije, posebno nakon bronce na EP-u u Danskoj 2020. Smeta vas to što na vašim utakmicama nema više ljudi, što ženski rukomet nije dosegnuo onu popularnost koju ste mislili da će dosegnuti. Je li to istina i na čemu se može i mora poraditi da ženski rukomet bude praćeniji u svim segmentima?
"Naravno da nas smeta i je, istina je da curama sve navedeno smeta. Gledajte ovako - ženski hrvatski rukomet nikad nije bio baš praćen, dok mi nismo osvojile tu broncu. Onda se digao hype oko nas, očekivano, jer se radilo o povijesnom uspjehu za ženski rukomet u Hrvatskoj. Nakon toga, nastavili smo imati koliko - toliko dobre rezultate. Ne možeš na svakom prvenstvu uzimati medalje i ne možeš sad očekivati ne znam kakve dosege", otvorila nam se u potpunosti Katarina Ježić i u jednom dahu nastavila:
'Smeta mi tolika razlika u praćenju muškog i ženskog rukometa u Hrvatskoj'
"Sad kad ovako iskreno pričamo, smeta mi što je tolika razlika između muškog i ženskog rukometa u Hrvatskoj u smislu medijske praćenosti, davanju pozornosti. Uvijek su govorili da rezultat jamči veću zainteresiranost javnosti za neku selekciju, sport ili prvenstvo, a u našem slučaju danske bronce, to se nije dogodilo. Smeta mi što ženski rukomet nije praćeniji, ali me ne ograničava niti me spriječava da uživam u ovom što radim. Da dajem sve od sebe. Općenito, da igram rukomet i nosim sveti hrvatski dres. Uživam igrati rukomet, nastupati za Hrvatsku, meni su moji sportski snovi ostvareni."
Ježić tvrdi, na naše pitanje govore li to isto i ostale djevojke, čisto da razjasnimo i dođemo do zaključka je li to neko šire mišljenje u ekipi...
"Sigurno da da. Nekoj djevojci smeta malo više, nekoj malo manje, ali sve bi mi htjeli da budemo praćenije, da nam se da veća i bolja medijska pažnja, konstantnija, duža, ne samo dvadesetak dana godišnje, ako i toliko... Itekako se isplati otići na naše utakmice, kao i općenito utakmice u ženskom rukometu. Trebalo bi se puno više pisati o nama jer smo to stvarno zaslužile, ali eto", uzdahnula je, onako, tužno, pomalo razočarano, ali nakon jednog iskrenog monologa kojim je pokazala stvar, karakter, razmišljanje i ljubav prema hrvatskoj ženskoj reprezentaciji i ženskim rukometom u cjelini...
Rekli smo joj da nakon bronce, mediji u Hrvatskoj su sigurno počeli pratiti više hrvatsku žensku rukometnu reprezentaciju, u to smo uvjereni, jer smo sudionici toga... E sad, je li to dovoljno? Ako ćemo iskreno, pa i muški rukomet prati se u Hrvatskoj mjesec dana godišnje, kad igra muška reprezentacija...
"Sve to nije dovoljno. Mi smo svi profesionalci i mediji bi trebali više obraćati pažnju na nas. Ženski rukomet kao rukomet itekako vrijedi, hrvatska ženska rukometna reprezentacija vrijedi također. Zaslužili smo bolji tretman i veću pažnju. Naravno i popularnost, samo što je popularnost kao popularnost nešto drugo", izjavila je Katarina Ježić.
Važno za djevojke u Goteborgu bit će uspješan start, Hrvatska će u prvom dijelu natjecanja na SP igrati u skupini A sa Senegalkama 1. prosinca, Kineskinjama 3. prosinca, te Šveđankama 5. prosinca.
'Na SP-u idemo iz utakmice u utakmicu'
"Uvijek sam govorila, uvijek ću i govoriti da ne treba žuriti pred rudo. Treba ići utakmicu po utakmicu, vidjeti kako nam se stvari otvaraju. Naravno, mi već sad znamo kombinacije koje bi mogle biti, kako nam se super otvaraju prilike. Sve je to super, ali moramo hladne glave, otvorenog i borbenog srca, iz utakmicu i utakmicu ići, svakim suparnicama pristupati jednako motivirano, krajnje angažirano, bez imalo opuštanja. Moja privatna želja, vjerujem i svih nas u ekipi, znam da je tako, da uđemo u TOP 8 SP-a zbog kvalifikacija za OI. Daj Bože medalje, nešto više, ali o tome neću ni govoriti."
Iza Katarine Ježić je iznimno težak period. Kad smo bili već u otvorenom razgovornom modu, zagrijani i spremni za najveća "opterećenja", zamoljeli smo ju da nam ispriča, malo se dotakne o tom dramatičnom periodu za nju, iz kojeg je nešto naučila, izašla puno jača i gladnija uspjeha, rukometa...
Težak period i povratak
"Au... (uzdah)... Mogu vam reći da je to bio težak period za mene u kojem sam uvidjela svoju snagu, stvarnu snagu... Bila sam šest tjedana na štakama, bilo mi je jako teško se vratiti. Fizički ne toliko, ali mentalno je bilo baš teško. Nerado se sjećam tih trenutaka, iako to i nije bilo tako davno. Imala sam spiralnu frakturu fibule kod izvrtanja zgloba. Ali, uspjela sam se vratiti nakon dva do tri tjedna rukometu, da ojačam mišiće, da povratim nogu "u igru"... Jer, noga mi je atrofirala, što je normalna posljedica pauze i ozljede. Trenirala sam svakog dana da održim kondiciju i fizičku pripremu. Da ne moram i na tome još raditi tijekom povratka".
Već nakon deset tjedana Katarina je, priča nam, odigrala i prvu utakmicu za svoj klub H.C. Dunarea Braila iz Rumunjske. Vrlo brzo, odigrala je i drugu, a onda je došla i reprezentacija...
"Imala sam tri treninga i dvije utakmice nakon povratka u tom periodu. Presretna sam što sam se vratila, ozljeda je bila izuzetno teška i zahtjevna za povratak. Htjela bih sve to zaboraviit, mada čisto sumnjam. Bio je to stvarno težak i izazovan period za mene".
Što te ne slomi, to te ojača...
"Naučila sam cijeniti zdravlje, trenutak, život. Sad više cijenim to što je sve dobro, što sam zdrava, iako se još vraćam, ali igram rukomet, tu sam... Naučila sam još više cijeniti ono malo, koje je tako puno i veliko. Jer, sitnice u životu čine i stvaraju velike stvari, velike trenutke i uspomene. Iz malih stvari rađa se uvijek nešto veliko. Zahvalna sam što ima normalan život, a sve onda ide. Da ne govorim o tome što mi znači ekipa Hrvatske i djevojke, to je neka skroz druga razina ljubavi i emocije, a jedno mi je stalno u glavi. To je da treba cijeniti zdravlje. To mi je svakog dana u glavi. Što god me naživciralo, naljutilo, samo si vratim tu sliku kako mi je biloi zaključiš - Katy, zdrava si, idemo dalje draga. I to je to. Idemo dalje, jače nego ikad. To je samo jedna prepreka na tvom putu, prošla si ti i puno gore. Ojačalo me sve što mi se dogodilo i mentalno i fizički. Žao mi je što sam prošla, ali s druge strane velika škola", zaključila je Katarina Ježić.
