Rukometna legenda Alvaro Načinović, član slavne generacije koja je Hrvatskoj donijela prvo olimpijsko zlato u Atlanti 1996. godine, u specijalu Net.hr-ovog podcasta Maksanov korner otvora dušu i na dvije lokacije prisjeća se nekih od najturbulentnijih trenutaka svoje bogate karijere. Od šokantnog izbacivanja iz reprezentacije usred Olimpijskih igara u Atlanti 1996. i sukoba s tadašnjim izbornikom Velimirom Kljaićem, preko dramatičnog služenja vojnog roka u JNA uoči raspada države u suton krvavog Domovinskog rata, do današnjeg ponosa zbog sina Verona koji nastavlja obiteljsku tradiciju, Načinović je bez zadrške progovorio o pobjedama, nepravdama i životnim bitkama koje su ga oblikovale...

Ili rukomet ili Treći Maj

"Znate kako je to tu kod nas na Zametu, koji je radnički kvart. Ili ćeš se baviti rukometom ili ćeš raditi u Trećem Maju. Prirodno je bilo da se okušam u rukometu, jer sam svojevremeno bio visok, sad je to prosjek. Jurica Lakić nažalost je poginuo, pa je falio pivot, tip je bio apsolutna legenda u Zametu i još jedan je igrač otišao u tadašnju JNA. Oslobodila se pozicija i priliku sam iskoristio. Počeo sam trenirati s prvom ekipom s nešto manje od 17 godina i onda sam debitirao kod Željka Tomca, koji mi je tada bio trener. Vrlo hrabro me stavio u prvu ekipu. On je legenda u Norveškoj, isto kao i Rimanić koji je isto legenda norveškog rukometa, on mi je prije Tomca dao priliku i vodio me kao trener. Imao sam priliku i čast da su me veliki treneri vodili i promovirali. Isto tako, zahvaljujući tehniku Zameta Ivici Biliću koji je tada nešto vidio u meni, preporučio me tadašnjem treneru Abasu Arslanagiću, koji je bio trener i juniora, gdje sam šokantno kao 17-godišnjak dobio poziv za U-21 Jugoslavije. Za mene je to bilo ludilo od uzbuđenja i od straha, od neizvjesnosti. Jer jedan igrač Zameta da tako dobije poziv za juniorsku reprezentaciju Juge, to je bilo ravno čudu, ostvarenje sna, a još sam bio mlad. I Abas Arslanagić je odigrao ključnu ulogu u mojem razvoju i karijeru jer me tu pozvao, vidio je nešto u meni i vrlo hrabro me pozvao na pripreme za OI u Seolu 1988. Imao sam samo 22. godine, kad je jedan igrač Zameta iz Rijeke ušao u A sastav jedne jake reprezentacije s jakim, legendarnim imenima tadašnjeg, ali i sadašnjeg rukometa", priča Alvaro Načinović. 

EKSKLUZIVNO /

Zvijezda svjetskih doprvaka: 'Ne želim vjerovati da će toga biti na EP-u. Moramo gledati samo sebe'

Europsko rukometno prvenstvo 2026. gledajte na kanalima RTL-a i platformi VOYO, a pratite na portalu Net.hr. Portal Net.hr donosi vam jedinstveno rukometno iskustvo. 

Drama u Atlanti

Iako je 1996. u Atlantu stigao kao kapetan, Načinovićeva olimpijska priča dobila je neočekivan i gorak zaplet nakon samo dvije utakmice. Zbog jedne izjave za medije, izbornik Velimir Kljajić Kljun izbacio ga je iz momčadi i poslao na tribine. Slučaj je to koji je tada odjeknuo sportskom javnošću, a Načinović ga se i danas sjeća s pomiješanim osjećajima.

"Nismo izgledali dobro nakon priprema, a ni na početku turnira. Jedva smo dobili Švicarsku. Ja sam kao kapetan u jednoj izjavi za časopis Arena pokušao biti objektivan, rekao sam da nismo u sjajnom stanju, da bih bio zadovoljan plasmanom do petog mjesta, ali da se nadam da ćemo se dići i možda nešto uzeti. Ta je izjava nekako došla do Kljuna i nije mu se svidjela", započinje Načinović priču.

Podcast Net.hr-a Maksanov korner gledajte na portalu Net.hr, You Tubeu, platformi VOYO i Spotifyju.

Smatra kako je njegova izjava bila samo povod za potez koji je izbornik ionako planirao povući.

"On je trebao nekakav šok unutar reprezentacije da malo smiri strasti jer je bilo dosta nesuglasica. Najlakše mu je bilo to napraviti na meni jer smo bili tri pivota u ekipi. Bio sam povrijeđen i bilo mi je jako teško, ali smatrao sam da je momčad važnija od pojedinca. Ostao sam uz dečke i bodrio ih kao da sam na terenu."

Sukob eskalirao nakon osvojenog zlata

Ni osvajanje povijesnog zlata nije uspjelo izgladiti tenzije. Štoviše, sukob je kulminirao tijekom proslave u Hrvatskoj kući, gdje je umalo došlo do fizičkog obračuna.

Europsko rukometno prvenstvo 2026. gledajte na kanalima RTL-a i platformi VOYO, a pratite na portalu Net.hr. Portal Net.hr donosi vam jedinstveno rukometno iskustvo. 

"Bilo je velikih tenzija i nakon osvajanja te povijesne zlatne medalje u Atlanti. Kljun je isto opasan karakter, ja sam opasan karakter. Bilo Iskreno rečeno, u Hrvatskoj kući, s medaljama oko vrata, bilo je i razdvajanja. Kljun i ja smo bili skoro pa u klinču. Spriječili su nas Mana Jeličić i Irfan Smajlagić. Pritisak je bio ogroman, a osvajanje zlata donijelo je erupciju emocija. Meni su suze radosnice bile pomiješane sa suzama tuge", iskreno je priznao Načinović, opisujući slavlje kao "cirkus Kolorado" u kojem su on i suigrači u poderanim odijelima lutali ulicama Atlante.

Ratni Zagreb, Ledena dvorana i huk Bad Blue Boysa

Načinović ističe kako je temelj te zlatne generacije stvoren u Rukometnom klubu Zagreb, koji je početkom devedesetih, unatoč ratnom vihoru, dvaput pokorio Europu. Prisjetio se nevjerojatne atmosfere u Ledenoj dvorani Doma sportova, za koju kaže da je "najbolja dvoranska atmosfera u kojoj je ikad igrao", te podrške vjernih i žestokih Bad Blue Boysa koji su ih u tisućama pratili i na gostovanju u Grazu.

EKSKLUZIVNO /

Ponajbolji europski rukometaš: 'Igranje za Hrvatsku ostvarenje je snova, a jedno smo skrivali od svih'

Motivacija je u tim teškim vremenima bila na vrhuncu.

"Od jedan do deset, motiv je bio petnaest. Bilo je igrača iz Metkovića gdje se oglašavala opća opasnost dok su trajale utakmice. Naravno da te to pogađa i daje ti dodatnu snagu."

Prije tih uspjeha, Načinović je proživio i dramatične dane služeći vojni rok u JNA u Ljubljani, točno u vrijeme kad je počeo raspad Jugoslavije.

"Bio sam izoliran, nisam znao što se točno događa. Bilo je provokacija, vrijeđanja, noćnih incidenata sa stražom. Osjećalo se da se sprema zlo. U zadnji čas sam regularno izašao i tek po povratku u Rijeku shvatio ozbiljnost situacije."

Dvorana bez duše i životne bitke

Kao rođeni Zamećanin, Načinović je s posebnom sjetom govorio o rukometu u Rijeci. Posebno je kritičan prema Centru Zamet, dvorani izgrađenoj za Svjetsko prvenstvo 2009. godine.

"Ta je dvorana zakasnila najmanje trideset godina. Lijepa je izvana, ali nema dušu. Prezentirana nam je kao rukometni dom, a to nije. To je multifunkcionalna dvorana za sajmove i kino projekcije, sterilna i bez prave rukometne atmosfere", kaže Načinović i otkriva zanimljiv detalj:

"Mirza Džomba i ja smo postavili kamen temeljac. Davali smo neke savjete, ali to nije tako ispalo. Drugačije je od onoga što smo mi kao sportaši zamislili."

Prisjetio se i žestokih rukometnih bitaka iz vremena propale Jugoslavije...

"Tko je prošao drugu ligu u Jugi, taj je navikao na batine. Bilo je svugdje vatreno, od Vrbasa i Bugojna do Leskovca. Ali, vjerujte mi, nikome nije bilo lako doći ni u Rijeku. Zamet je uvijek bio prepoznatljiv po čvrstoj, agresivnoj obrani." Kao najtežeg protivnika protiv kojeg je ikad igrao izdvojio je legendarnog kubanskog pivota Rolanda Uríosa Fonsecu. 

"Čovječe, misliš da ga držiš, a on te otrese kao da si trula jabuka. Nevjerojatna snaga."

Danas, Alvaro Načinović s ponosom prati karijeru sina Verona, koji je postao jedan od stožernih igrača hrvatske muške rukometne reprezentacije i član slavnog njemačkog Kiela.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

"Nervozan sam dok ga gledam, osjećam ponos i uzbuđenje. Njegov put od Celja, preko Montpelliera do Kiela je nešto što ni sam ne bih bolje smislio. On ima svoj put, a ja sam tu da ga podržim", zaključuje legendarni pivot, koji će tijekom nadolazećeg Europskog prvenstva svojim stručnim komentarima za Net.hr analizirati nastupe Hrvatske.

POGLEDAJTE VIDEO: Hrvatska je dobila igrača koji bi mogao eksplodirati na EP-u: 'Pokazao je da može biti taj'