Hrvatski rukometni reprezentativci danas se okupljaju u Zagrebu prije početka priprema za 28. Svjetsko rukometno prvenstvo za muškarce koje počinje 11. siječnja, a traje do 29. Dvije zemlje bit će domaćin ovog rukometnog spektakla (Poljska - Švedska) koji ćete moći gledati samo na RTL televiziji.
'U sportu su čuda moguća'
Nakon Domagoja Duvnjaka, kapetana hrvatskih rukometaša, slavnog Petra Metličića s kojim smo napravili specijalni Božićni razgovor putem google meeta i sjajnog elitnog desnog vanjskog Ivana Martinovića, seriju razgovora nastavljamo s legendarnim Mirzom Džombom, omiljenim likom zlatne generacije hrvatskog rukometa.
"Evo me, tu sam. Obiteljski čovjek, živim u Rijeci, stalna briga i fokus supruge i mene su dvije curice. Imam obiteljski posao i tako, uživam. Uživali smo svi skupa gledajući naše nogometaše u Katru. Općenito, volim nogomet pogledati na velikoj razini. Zato i je sport valjda tako svima drag, jer su čuda moguća. Vatreni su ponovno oduševili, drugi put zaredom na SP-u", kazao nam je u uvodu Mirza Džomba i nastavio:
"Vjerujem da će ova sad euforija oko nogometa koja je vladala utjecati i napraviti nešto i na psihološkom planu sad kad počnu rukometna uzbuđenja kojima se svi veselimo. Vidimo da, kad su nogometaši išli na Mundijal, vjerovali, nadali smo se da nogometaši mogu opet na turniru ostati do samog kraja i to se i dogodilo. Ja se iskreno nadam da takvo što u sebi ima i rukometna reprezentacija. Znate, svi mi od nekud krećemo, počinjemo, nitko od nas nije rođen kao neka zvijezda. One se rađaju u najtežim trenucima i zato kad treba, moraš pokazati ono najbolje od sebe. To je, u stvari, jedina istina u sportu. Hrvati su dobri u rukometu, uvijek. Jesmo u krizi, prošlog velikog reprezentativnog natjecanja na rezultat su utjecale neke okolnosti na koje nismo mogli utjecati poput korone. Ne možemo takvo što smatrati normalnim okolnostima za neki rezultat".
'Na EP-u je to bilo kao na autobusnom kolodvoru'
Mirza Džomba je nastavio objašnjavati...
"To je u Mađarskoj i Slovačkoj na EP-u bilo kao na autobusnom kolodvoru. U nikog se ne može ni ne smije upirati prstom i reći - govoriti on je kriv. Sve je bilo čudno, a to je preslaba čak riječ za sve što se događalo, ne samo na EP-u nego i u Egiptu prije dvije godine. Sad ćemo u Švedskoj i Poljskoj vidjeti objektivno stanje hrvatske rukometne reprezentacije. Pod uvjetom da ne bude većih problema s ozljedama. Htio bih da rukometaš, ono najbolje što u ovom trenutku imamo, pokaže stvarno stanje, stvarno lice, da pokažu što mogu".
Vjerujemo nekako svi zajedno da naša rukometna reprezentacija može puno. Jer, upravo ste nas vi zajedno s vašom zlatnom generacijom naviknuli samo na uspjehe, medalje, veselja i emocije...
"Istina, ali trenutno je u hrvatskom rukometu situacija da ne možemo samo doći negdje i izjaviti mi ćemo osvojiti zlato jer je reprezentacija tek u stvaranju. Tu ima dosta mladih igrača, generacija još treba tek stasati, po pozicijama imamo mlade i neiskusne igrače i vidjet ćemo na što će to izgledati. Na turniru će biti puno čudnih reprezentacija, ne europskih ekipa koje su nam u posljednje probleme stvarali velike probleme. Maltene na svim posljednjim prvenstvima samo gubili od takvih egzotičnih reprezentacija, odnosno imali probleme određene. Evo, i sad naši rukometaši u grupi imaju jedan neugodni Egipat, Maroko i SAD, totalnu nepoznanicu. Poslije se križamo s grupom realno s jedinom normalnom reprezentacijom - Danskom. Na prvu se ovako čini kako je to za Hrvatsku odličan ždrijeb, međutim na prvenstvu ima toliko egzotičnih, rukometno čudnih reprezentacija, morat ćemo biti pravi", iskreno će Mirza Džomba.
Mirza Džomba i Nikola Karabatić vodili su nekad velike bitke.
Harmonija, ritam i dobra atmosfera jako su bitni za uspjeh na turniru...
"Nadam se da će ju naći. Moramo biti optimistični i nadam se da ćemo taj uspjeh, tu euforiju zbog Vatrenih prenijeti i na naše rukometaše. Kad bi se dogodio taj efekt, ta sportska uspješna simbioza, vjerujem da bi sve na kraju i u rukometu izišlo na dobro. Ima tu mladih igrača, nadolazećih zvijezda, novih zvijezda koje mogu. Evo primjerice, Tin Lučin, to je igrač koji je s tako malo nastupa, hajmo reći stjecajem okolnosti, ušao na mjesto prvog beka. Maltene, on je i šuter i organizator na ključnoj, ili barem jednom od ključnih i najtežih mjesta u ekipi. Tijekom vremena igrač dobiva sigurnost i automatizaciju igre, a on je stvarno već nakon prve utakmice u toj ulozi bljesnuo. Tri puta je čovjek već odlučio utakmicu. U Tinu imamo posebnu stabilnost, to sigurno. Meni je žao što na tom mjestu nemamo Halila Jaganjca zbog ozljede. Čini mi se kako je Halil s promjenom kluba i dolaskom u Njemačku bio baš u velikoj uzlaznoj putanji i vjerojatno bi obilježio ovo prvenstvo. Imam takav nekakav osjećaj, da je baš došlo njegovo vrijeme."
'Trebat će dodatni impuls mlađih'
Mirza Džomba istaknuo je Josipa Šarca, mladog rukometaša koji bi mogao zamijeniti dobro Jaganjca na toj poziciji...
"Imamo u reprezentaciji dečke koji mogu igrati obranu-napad, imamo potentne i talentirane iskusne bekove, trojicu njih... To je i Ivan Martinović za kojeg se nadamo kako će biti pravi nakon ozljede koju je imao, za kojeg se nadamo da se zaliječio. Ivanu će ovo biti treće veliko natjecanje i on je sad već nosioc ekipe. Vidjet ćemo u kakvoj ulozi će nastupati. Tu je i Klarica, tu su igrači koji dolaze i trebat će tu suport da se napravi rezultat. Tih prvih 7-8 igrača koji nose reprezentaciju svi znamo, ali trebat će jedan dodatni impuls od mlađih da napravimo taj cilj, a minimalno je to četvrtfinale. Ono donosi kvalifikacije za OI. Onda smo u igri".
Mirza Džomba letio je terenom.
Prije svakog natjecanja nekako se svi molimo samo da Domagoj Duvnjak dođe što zdraviji i spremniji, odmorniji. Rekao nam je u ekskluzivnom razgovoru Dule prošlog tjedna kako Domagoj Duvnjak nije reprezentacija Hrvatske u rukometu, kako više nema 20 godina da ide glavom kroz zid i kako je rukomet kolektivni sport, ali kako opet kad izađe na teren zaboravi na godine i bolove, a o bolovima razmišlja sutra.
'Dule je car, kralj'
"Jedan, dva ili tri pojedinca ne mogu dobiti utakmicu, ne mogu dobiti medalju, ne mogu ući u borbu za medalje. To je definitivno tako. Imam takvu ulogu da želim pomoći tim mlađim dečkima u reprezentaciji koji dolaze, želim im pokazati put koji su meni stariji igrači pokazivali kad su dolazili u reprezentaciju, mlađi moraju znati jedno, a to je da je hrvatski dres svetinja, da je nositi ga nešto posebno, poseban osjećaj koji se ne može opisati i za hrvatski dres moraš izgarati, voljeti, htjeti ići do krajnjih granica", kazao nam je Duvnjak.
Mirza nam je na spomen Domagoja Duvnjaka sa onim svojim poznatim smiješkom rekao:
"Ma Dule je kralj, car. Već i on sam kaže da mu je dosadno pričati o njegovom zdravlju već. To vam je tako, kad igrač uđe u 30-ete sve nekako propitkuje. Dule je ključan, posebno u toj 5-1 obrani. On je taj koji će uzeti dvije lopte i direktno ili zabiti ili baciti u polukontru i kontru. Znači, to je 4 gola za nas. Dule je čovjek koji je vođa te generacije, reprezentacije, igra godinama u ozbiljnom klubu i ozbiljnoj ligi. I što nam preostaje nego se moliti za Domagoja Duvnjaka, da dođe zdrav i spreman. Luka Cindrić, s druge strane, je taj rukometaš u Hrvatskoj koji bi sad trebao preuzimati ključeve našeg napada i naše igre. Dečko igra u Barceloni i o njemu ne bi, stoga, niti trošio riječi može li on ili ne može za reprezentaciju Hrvatske. Osobno, od njega očekujem još bolje, više i kvalitetnije. Da bude zdrav. Mislim da ono najbolje od njega za Hrvatsku tek dolazi".
I za kraj elaborirao nam je, ušao u genezu tog skandinavskog rukometa koji je sad dominantan...
"Brzina skandinavskog rukometa je zapanjujuća i upravo je brzina dobila primat nad snagom i taktikom. Vidimo, Španjolci i Francuzi se uzdaju u taktičke varijante, a skandinavska škola je shoot and gun, run and gun. Znači, Skandinavci taktiku ne gledaju toliko puno, zabijaju puno više golova putem brzine i tranzicije. Sve više i više sporije reprezentacije ne mogu se s tim nositi. Posebno u polufinalu i finalu, kad su noge i tijelo, ma i duša umorni. Hrvatska je negdje između toga. Niti smo spori i isprogramirani kao Španjolci, niti smo fizički jaki kao Francuzi, mi smo više taktički jači, a fizički slabiji. Ne trčimo toliko kao Danci. I sad, tko će tu pobijediti? To su po meni glavne karakteristike koje bi mogle biti presudne na ovom turniru", izjavio je Mirza Džomba i zaključio:
"Dakle, Danska, Švedska i Norveška su tu u krugu tih skandinavskih brzinaca. Ja bih bio zadovoljan četvrfinalnom za Hrvatsku. Naravno, i ja kao i svi očekujem to neko čudo kao u nogometu, pa da prođemo u polufinale. Hrvatski rukomet je veliki i uspješan sport pa se nadamo i vjerujemo. No, četvrtfinale i kvalifikacije za OI moraju biti osnovni cilj. Prvi favorit prvenstva uvjerljivo broj 1 je Danska, jedina koja nije ozljedama ništa oštećena. Uz Dance tu su i Šveđani i to je to. Htio naglasiti kako je Hrvatskoj potrebno zajedništvo na turniru i vjera čitave države, nacije. Sigurno će na njihovom putu biti uspona i padova, neka ćemo biti ljuti i razočarani možda, nekad nervozni i nezadovoljni, ali to je samo sport i svi plešemo i pušemo u isti rog".
