I da nisi sportaš, pogotovo ne vrhunski, s 34 godine na leđima nekako bi malo usporio. Ne toliko životno, ambicijski, nego više onako fizički. To je nekako čista biologija. Ali ne i on...
Domagoj Duvnjak, kapetan hrvatske rukometne reprezentacije i igrač THW Kiel, i u 35. full je u pogonu. Osim što je privatno nikad zauzetiji valjda, Domagoj još uvijek igra rukomet na vrhunskoj razini i pritom prihvaća svu odgovornost, baš kao pravi vođa. Dakle, na Zapadu ništa novo rekli bi smo...
Ljubav i vjera pokreću sve
Duleta je stvarno teško dobiti. Trening - utakmice - obitelj - dvoje djece, znate kako je, rastrgan je obvezama... Ali postoji, naime, nešto više u svemu tome što ga gura naprijed. Upravo to pokreće one najjače, junake, istinske šampione, ljude za koje ne postoje granice, one ponizne i skromne...
Postoji nešto što je i bitnije od sporta kao takvog, naposljetku. To su ljubav i obitelj. Domagoj Duvnjak sve što radi kao elitni rukometaš u Bundesligi i reprezentaciji Hrvatske, velikan europskog i svjetskog rukometa, radi prvenstveno zato što voli, želi i hoće, dakle radi iz ljubavi, ljubavi prema najmilijima, prijateljima, kao i čitavoj Hrvatskoj. Ljubavi i prema svom rodnom gradu Đakovu...
Duvnjak kao mladi as hrvatske rukometne reprezentacije.
Naposljetku, Domagoj Duvnjak igra rukomet jer ga voli i jer je rukomet dio njega, njegov DNA. I kad je teško, i kad je izrauban, ozlijeđen, umoran, hrabro stisne zube i ide do krajnjih granica, a ljudi samo gledaju u čudu...
Pomalo je neshvatljivo i impresivno gledati ga kako iz godine u godinu za hrvatsku rukometnu reprezentaciju daje zadnji atom snage i svaki put na natjecanjima igra takvu ulogu da nekako najveće opterećenje u reprezentaciji padne na njega. Posebno tu mislimo na igru puno minuta u oba smjera. Jednostavno, moraš mu zapljeskati, moraš mu se nakloniti, diviti zbog svega...
Motivirajući karakter
Neshvatljivo je, prkosi svim zakonitostima sporta, ali jako je motivirajuće gledati na terenu sportaša koji daje sve od sebe i kad je teško i kad ne ide baš sukladno očekivanjima, te tako i svoje zdravlje daje i narušava u ostvarenje sportskih ciljeva...
On jak, ali opet umoran, jer puno je godina rukometa iza njega, ali opet kao takav inspirira, motivira, da stisneš zube onda kad nije lako, kad bi mnogi odustali, pokleknuli. Nema veze ako nisi sportaš. To su, naposljetku, vrijedne životne lekcije, ali prije toga to je dio karaktera kojeg imaju najjači...
Bez obzira radilo se o sportu ili životu općenito. Da, tako nekako Domagoj Duvnjak djeluje na ljude, tako djeluje na svoje suigrače. Takav je barem naš dojam, ali sigurni smo da ne griješimo. Priča o Domagoju Duvnjaku priča je o požrtvovnosti, upornosti i predanosti...
Kapetan hrvatske rukometne reprezentacije, kapetan s velikim K, ukazao nam je veliku čast i u svom pretrpanom rasporedu izdvojio trenutak slobodnog vremena kako bi EKSKLUZIVNO za Net.hr bez kočnica, onako iskreno, otvorio dušu.
Do početka Svjetskog rukometnog prvenstva u Švedskoj i Poljskoj (11. siječnja počinje - 29. finale) koje će se prenositi samo na RTL-u ostalo je 19 dana i naravno da sve zanima kako zdravlje, kako je naposljetku Domagoj Duvnjak, najbolji hrvatski rukometaš?
'Ne boli ništa i to je najvažnije'
"Zdravlje je dobro, OK je, nema nikakvih problema. Ne znam što da vam kažem, igram cijelu sezonu, imao sam prije 20 dana malu virozu, propustio sam utakmicu, a ovo ostalo je OK. Ne boli ništa, to je najvažnije.", kazao nam je u uvodu Domagoj Duvnjak.
Jeste li zadovoljni s minutažom? Sad imate drugačiju ulogu u klubu...
"Da, malo mi je drugačija uloga, definitivno ove sezone, ma čak i prošle. Imam trenera koji je bio igrač i moj suigrač, pa zna kako je to kad čovjek dođe u nekakve godine, znači meni su 34, puno godina u Bundesligi, raubanja. Trener me pokušava sačuvati od igranja 60 minuta. U nekim utakmicama igram više, u nekim manje, to stvarno funkcionira dobro. Što se tiče minutaže, opet ću ponoviti, nisam više klinac od 20 godina i ne mogu glavom kroz zid. Jednostavno, dolaze mlađi, dolaze brži, dolaze skočniji..."
Istina, ali ima i nešto u tom karakteru i srcu...
"(Smijeh) - Dobro, to vi kažete, iako ja kad izađem na teren, naravno da se zaboravi i na godine i na bolove, koncentriran si da 60 minuta daš sve od sebe, a onda sutradan razmišljaš o bolovima. I tako već dugi niz godina."
Pred nama je još jedno novo veliko reprezentativno rukometno natjecanje, nakon svih ovih silnih uzbuđenja u nogometu. Svi smo uživali u uspjehu naših nogometaša. Nadamo se svi i sanjamo i dalje, ovog puta s našim rukometašima i s vama kao kapetanom, sanjamo o novim veseljima, radostima, uspjesima...
"Da, hmm... Kako da vam kažem, ajde počet ću od Egipta. Razočarali smo na tom Svjetskom prvenstvu, to nije bio definitivno bio naš turnir. Poklopilo se stvarno tu puno stvari, ali eto, da ne tražimo sad alibije. Ne volim pričati o alibijima, ali definitivno nije to bio naš turnir. To smo priznali svi, to su, naposljetku, svi i vidjeli. Prošlo veliko naše natjecanje, takav turnir, samo se nadam da se više nikad neće ponoviti, eto, samo to mogu reći. Koronavirus je u potpunosti krojio i sudbinu i planove. Korona je tu sve diktirala i izbornik i stručni stožer nisu znali praktički do pola sata prije utakmice tko će uopće i igrati. Time sam sve rekao".
Domagoj Duvnjak 2008. na OI u Pekingu - letio je terenom.
Niti malo nije bilo lako dečkima, kao niti članovima stručnog stožera i samom izborniku Hrvoju Horvatu zbog korone, ali sad je pred nama turnir na kojem se nadamo kako će se hrvatski rukomet u svjetskim okvirima vratiti u neku normalu, ravnotežu...
'Nadam se povratku u ravnotežu'
"Da, nadamo se kako će se na ovom SP-u vratiti u normalu naša rukometna ravnoteža. Svi se u reprezentaciji veselimo nastupu na SP-u. Velika inspiracija su nam nogometaši, kao i uvijek. Nadam se da ćemo nastaviti njihovim putem. Ne želim najavljivati nikakve medalje, nikakva velika očekivanja, jer jednostavno smatram, to je moje osobno mišljenje, da je nama prva utakmica s Egiptom kao finale. S tom pobjedom, ili s porazom, dosta toga se može već odlučiti. Prvenstvo je bitno samo po sebi radi OI - kvalifikacije za OI. Mislim da treba biti između 8-9, da sad ne lažem, ne znam ni sam iskreno. Dakle, četvrtfinale. Jako je ovo bitno Svjetsko rukometno prvenstvo za sve nas, za čitav hrvatski rukomet i ja se nadam da ćemo biti pravi. Kao što i sami znate, imamo dosta ozlijeđenih igrača. Nadam se, evo, sad da, mi bundesligaši igramo još 2 kola, da se ništa ekstra neće dogoditi i da ćemo doći na okupljanje 27. spremni i zdravi i kao takvi otputovati 28.", objašnjava nam Duvnjak.
I dalje nekako u javnosti, upravo zbog ratničkog i hrabrog stila igre, srca, misli se kako Dule može igrati 60 minuta u oba smjera...
"Au, to je po meni pogrešno (smijeh). To je definitivno pogrešno. Znači, hrvatska rukometna reprezentacija nije Domagoj Duvnjak. To sam već bezbroj puta kazao, a rukomet je i kolektivni sport. Jedan, dva ili tri pojedinca ne mogu dobiti utakmicu, ne mogu dobiti medalju, ne mogu ući u borbu za medalje. To je definitivno tako. Imam takvu ulogu da želim pomoći tim mlađim dečkima u reprezentaciji koji dolaze, želim im pokazati put koji su meni stariji igrači pokazivali kad su dolazili u reprezentaciju, mlađi moraju znati jedno, a to je da je hrvatski dres svetinja, da je nositi ga nešto posebno, poseban osjećaj koji se ne može opisati i za hrvatski dres moraš izgarati, voljeti, htjeti ići do krajnjih granica. Jednostavno, čovjek treba biti zahvalan da ima tu privilegiju da brani boje svoje domovine, kao i zastavu. To su meni stariji igrači pokazali i ima nas sad par starijih koji su u reprezentaciji i mislim da je to jedini ispravni put."
Uzeo je Domagoj kratku stanku, uhvatio dah i rekao:
"Sve je to lijepo-krasno znate, hvalospjevi, medalje, pobjede, navijači, ali ima i ona druga strana. Ta je kad ne ide - moraš dići glavu gore - i naravno sljedeće prvenstvo biti bolji. Ne pričam tu sad ja samo o Hrvatskoj, nego i u klubu moraš napredovati, moraš igrati u klubu. Svakog dana moraš raditi na sebi da bi bio što bolji i u tom moraš biti ustrajan. Moraš raditi na tome da, kad dođe taj siječanj ili lipanj - srpanj kad su OI, primjerice, da budeš pravi. To je jednostavno. "
O kritikama
Činjenica je i ta da ste nas naviknuli i vi i vaši bivši suigrači, neki i sadašnji, na velike rezultate, pa je bilo i kritika zbog loših rezultata u Egiptu i na EP-u u Mađarskoj. Pozitivna atmosfera jedna je od ključnih faktora za rezultat, a za vrijeme EP-a kao i SP-a u Egiptu bilo je nekih događanja koja su remetila tu atmosferu i koja nisu potrebna. Sukobi, pa još korona, takve stvari nisu potrebne jer reprezentaciji treba pozitivna atmosfera.
"Definitivno, znači hrvatska rukometna reprezentacija od 2003. je jedan brend u svjetskom rukometu, zahvaljujući vrhunskim igračima, naravno, ali mislim da prije svega je tu atmosfera pridonijela tome da već dugo dugo dugo hrvatski rukomet traje. Ta atmosfera van terena se prenese i na teren i to su sitnice koje mogu odlučiti utakmicu. To ja tako gledam i definitivno... Gledajte, ma naravno da su kritike, barem što se tiče mene koji sam iskusniji, s godinama, meni su kritike i dobre. Kritike te vuku naprijed. Da se pokažeš na narednom natjecanju, u svakoj sljedećoj prvoj utakmici u boljem izdanju. Sve to ja razumijem i kritike meni nisu nikakav problem. Meni osobno. Naravno, te kritike... Mi sami, evo recimo, mi sami igrači znamo da u Egiptu to nije bilo dobro. Ne mora nam nitko govoriti kako to nije bilo dobro jer smo završili kao 15. To je loše..."
Nije na tom stao...
"Način na koji smo mi naviknuli ljude, navijače, naciju, sve Hrvate, za sve ljude neuspjeh u rukometu je jedno veliko razočarenje. Ne moram vam niti naglašavati koliko je nama bitno da nacija, da ljudi, naša domovina, bude sretna, da svi vi budete sretni zbog naših rezultata. Ne bih htio govoriti o prošlom velikom reprezentativnom natjecanju, čitavo prvenstvo je bilo teško. Jednostavno, poklopilo se to s koronom. Nisam bio tamo, prvi put sam propustio prvenstvo i rekao sam si nadam se da nikad više neću propustiti prvenstvo. Definitivno je teže sjediti pred TV-om i gledati suigrače kako daju maksimum, sve od sebe, a ne možeš im pomoći. I to je ono najgore."
Domagoj Duvnjak 2010. protiv Danaca na EP-u u svom karakterističnom pohodu po gol.
Nekako u glasu i odgovorima kao da čujemo, osjećamo glad za uspjehom, totalnu glad...
"Hahaha, gladni smo. Jesmo, gladni smo uspjeha. Dvije godine, znači 15. pa onda ajde to zadnje natjecanje, kako god da je bilo uspjeli smo ući među 6 najboljih. Nije to sad to nešto tako, ali ovo 15. već je neprihvatljivo. Ali, opet govorim, bilo je tu svega. Nadam se, ma neće se ponoviti. Atmosfera će biti dobra, a sad kad o atmosferi u reprezentaciji govorim ovako iskreno, mi svi poslije treninga, naš 16 pije zajedno kavu. To vam je jedan dokaz povezanosti i jedne pozitivne atmosfere koju su stariji igrači imali već kad sam ja dolazio. Kad gubiš 3 razlike, opet nekako s tom pozitivnom atmosferom, u kojoj se jedan bori za drugog, opet se može okrenuti. Mi smo svi prijatelji. To se onda i vrati na terenu. Kad-tad".
'Jedva čekamo SP'
Dakle, svjesni ste svi kako neke stvari nisu bile dobre, a koliko može i treba igra iz kvalifikacija biti putokaz nekoj dobroj igri i rezultatu na ovom SP-u?
"Slušajte, kvalifikacije su jako teške za igrati. Znači, to je travanj i listopad, ti si ono, totalno u jednom drugom klupskom ritmu, I onda dođe 7 dana gdje ti imaš dvije utakmice u kojima si favorit. I to trebaš pokazati na terenu. I sad, ta utakmica protiv Belgije, mi smo ju dobili. Mučili smo se, ali nekad je i dobro igrat loše i pobijediti. Bolje nego igrat loše i izgubiti. To je sad, ono, kao, jako sam pametan (smijeh)... Ali, isto tako, to su isto takve utakmice u kojima dobivaš sigurnost. Ako nisi pravi, opet ju možeš dobiti. Zato su kvalifikacije bitne da stekneš samopouzdanje, da dođeš na prvenstvo i to je to. Ja jedva čekam SP, isto kao i svi. Imat ćemo 10-12 dana priprema. Kažem opet, nekako moram, ne želim ništa najavljivati i mislim da je najbitnije da dobijemo tu prvu utakmicu. Otvara nam se puno s tom pobjedom protiv Egipta koji je već na prošlim prvenstvima pokazao da su ekstra momčad. S tom prvom utakmicom dobivaš na samopouzdanju, dobivaš dobru atmosferu. Dobivaš navijače."
U Švedskoj nećete biti sami, uz vas će biti i navijači...
"Iznimno nas veseli što će biti puno naših navijača u Švedskoj. Samo kad se sjetimo 2020., da se malo vratimo u prošlost, dobili smo prvo Crnu Goru, pa se to onda zakotrlja. Pa smo dobili Bjelorusiju, pa smo pobijedili Srbiju, pa se digla euforija. I onda ti lebdiš na toj euforiji. Nadam se da ćemo prvenstvo otvoriti s pobjedom i da ćemo proći u drugi krug s dva boda, a onda ćemo vidjeti. Ne bi bilo korektno najavljivati polufinala, medalje, jer ima tu reprezentacija koje su stvarno vrhunske. Zemlje su tu koje ulažu puno u svoj sport, u lige, nacionalna prvenstva u rukometu su im jaka. Bilo bi, stoga, nezahvalno najavljivati neka odličja."
Dule i ekipa 2021. u Egiptu na SP-u.
Koje reprezentacije su favoriti? Danska, Švedska možda? Skandinavski rukomet posljednjih godina se digao i postao dominantan.
"Je, definitivno. Skandinavski rukomet je poznat, ali imali su Šveđani veliku krizu par godina. Sad su došli mlađi rukometaši koji igraju po svjetskim klubovima. Jednostavno se razvijaju. Švedska liga je jaka. Tu sam u Njemačkoj, u Kielu gdje se dosta prate danska i švedska liga. Imaš suigrače koji ti govore. Jednostavno su se vratili tamo gdje su bili prije par godina. Danska je definitivno prvi favorit, samo kad pogledaš koji im igrači nisu u sastavu, koji nisu u kadru za SP, pa to su svjetski igrači koji nemaju svog mjesta u rosteru. Danska je favorit, igraju u Malmou, to je praktički kao da su kod kuće. Čitava dvorana će biti puna Danaca. Tu su uvijek Francuzi, Norvežani, Španjolci. Oni uvijek dođu u borbu za medalje. Nadam se da Hrvatska iz tog drugog kruga može malo iznenaditi."
Dule i u 35. predvodi hrvatsku rukometnu reprezentaciju.
'Zdravlje je nabitnije'
Kakvu bi za kraj poruku poslali hrvatskom puku?
"Prije svega, svim Hrvatima, našim navijačima, želim čestit i sretan Božić. Svim obiteljima, svim onima kojima kuca srce za Hrvatsku. Želim svima, od sveg srca, puno zdravlja i sreće i u Novoj godini. Za svakog čovjeka zdravlje je najbitnije. Evo, mi igramo rukomet, sportaši smo, je to lijepo ali nije sport najbitniji u životu. Navijačima bi poručio da budu uz nas kao i svaki put dosad. Hvala svima što ste uz nas i nadam se da ćemo našom igrom, borbenošću i požrtvovnošću, da ćemo vam to vratiti. Budite uz nas jer nam trebate", zaključio je Domagoj Duvnjak.
Skupina G SP-a - Jönköping: Hrvatska, Egipat - 13. siječnja, Maroko - 17. siječnja i SAD 15. siječnja.
