Francesca Piccinini je legendarna bivša talijanska odbojkašica koja je nekad žarila i palila europskom i svjetskom odbojkom. Piccini je istinska odbojkaška legenda koja je svojom igrom nastupima, ostvarenjima inspririrala generacije. Francesca Piccinini ušla je u listopadu prošle godine u odbojkašku Kuću slavnih, piše SportMediaset.  Svečana dodjela nagrada Međunarodne kuće slavnih odbojke održana je u Holyokeu u Massachusettsu u SAD-u, a sportaši odabrani u "Klasi 2025." uvršteni su u redove svjetskih odbojkaških velikana. Ovo je bio povijesni trenutak za Italiju, jer je Francesca Piccinini prva Talijanka koja je primila ovu prestižnu čast.

SVIJET SPORTA ZAVIJEN U CRNO /

Slavna odbojkašica (34) umrla na aerodromu: Samo se srušila, nije joj bilo spasa

'Odbojka je cijeli moj život'

"To je čast za mene, ovo je je jedan od najemotivnijih trenutaka u mom životu. Odbojka je cijeli moj život već oko 30 godina i nastavlja biti tako i sada, iako u drugačijem obliku. Za mene je to kao da se vraćam u puni krug , povratak svojim korijenima, onoj maloj Francesci koja je prvi put dotakla odbojkašku loptu", kazala je Francesca Piccinini. 

Piccinini je potom poslala snažnu poruku inspiracije, posebno mlađim generacijama:

"Sve ovo posvećujem toj maloj djevojčici; zahvaljujući njoj sam ovdje. Zahvaljujući njezinim snovima, odlučnosti i predanosti, tome što nikada nije odustajala i njezinoj želji da se stalno usavršava, uči i uvijek bude zahvalna na životu. Jer raditi ono što voliš kao karijeru je privilegija. Danas, kada imam veliku odgovornost biti uzor mnogim mladim ženama, pokušavam im prenijeti ovu poruku: strast , kakva god ona bila, najvažnija stvar u životu je voljeti ono što radiš, biti duboko strastven prema tome, osjećati se ispunjeno i imati snage suočiti se sa žrtvama i teškim vremenima.“

Neosporna ikona svjetske odbojke, Francesca Piccinini, predstavljala je Italiju više od dvadeset godina ( 503 nastupa ), pridonoseći nezaboravnim stranicama u povijesti talijanske odbojke, uključujući trijumf na Svjetskom prvenstvu 2002. , pobjedu na Svjetskom prvenstvu 2007. i zlatnu medalju na Europskom prvenstvu 2009. Ovo priznanje je prikladan vrhunac za sportašicu koja je sudjelovala na četiri Olimpijska natjecanja (Sydney 2000., Atena 2004., Peking 2008. i London 2012.).

Izabrani članovi 'Grande 2025.'

Francesca Piccinini primljena je u Kuću slavnih zajedno s drugim velikanima međunarodne odbojke. Potpuni popis sportaša u "Klasi 2025." uključuje: Dimitar Karov (Bugarska), Ivan Miljković (Srbija), Rosa Garcia Rivas (Peru), Francesca Piccinini (Italija), Laura Ludwig (Njemačka), Kent Steffes (SAD), Jürgen Wagner (Njemačka), Barry Couzner (Australija) i Guillermo "Willy" Paredes (Argentina).

Malo je sportaša čije ime postane sinonim za cijeli sport u jednoj naciji, no Francesca Piccinini je upravo to postigla u talijanskoj odbojci. S karijerom koja se proteže kroz gotovo tri desetljeća, Piccinini nije bila samo vrhunska igračica, već i kulturni fenomen, liderica i inspiracija koja je pomaknula granice ženskog sporta. Njezina priča, od djevojčice iz Toskane inspirirane crtanim filmom do jedne od najodlikovanijih odbojkašica u povijesti, svjedočanstvo je talenta, upornosti i neizmjerne strasti prema igri.

Počeci inspirirani televizijskim ekranom

Priča o Francesci Piccinini započinje 10. siječnja 1979. godine u Massi, obalnom gradu u Toskani. Njezina ljubav prema odbojci nije rođena na lokalnim igralištima, već ispred televizijskog ekrana. Kao desetogodišnjakinju, opčinio ju je japanski anime Attack No. 1, koji se u Italiji prikazivao pod nazivom Mimì e la nazionale della pallavolo. Sudbina odlučne mlade odbojkašice Mimì Ayuhara potaknula je u njoj san da se i sama jednog dana pridruži talijanskoj reprezentaciji. Taj san postao je njezina vodilja. Ubrzo nakon toga, 1989. godine, napravila je prve odbojkaške korake u lokalnom klubu San Carlo Borromeo, čime je započelo jedno od najimpresivnijih sportskih putovanja.

Njezin talent bio je očit od samog početka. Brzo je napredovala kroz mlađe kategorije, a njezina kombinacija snage, agilnosti i tehničke potkovanosti privukla je pažnju skauta. Sa samo četrnaest godina, 7. studenog 1993., debitirala je u najjačoj talijanskoj ligi, Serie A1, za klub Pallavolo Carrarese. Taj rani ulazak u svijet profesionalnog sporta bio je jasan pokazatelj da je Italija dobila zvijezdu budućnosti. Ubrzo je uslijedio i poziv u juniorsku reprezentaciju s kojom je osvojila europsko zlato 1996. godine, najavivši velike stvari koje su tek dolazile.

Dominacija s Bergamom i zlatna era Italije

Iako je promijenila nekoliko klubova u ranoj fazi karijere, uključujući kratki, ali važan boravak u Brazilu gdje je stekla neprocjenjivo iskustvo, njezino ime neraskidivo je vezano za Volley Bergamo. Dolaskom u Bergamo 1999. godine započela je era dominacije. Tijekom trinaest godina provedenih u klubu, Piccinini je postala kapetanica, liderica i srce momčadi koja je harala Europom. S Bergamom je osvojila četiri naslova talijanskog prvaka (Scudetto) i čak pet od svojih rekordnih sedam naslova CEV Lige prvaka, čime se upisala u povijest kao jedna od najuspješnijih klupskih igračica svih vremena. Njezine izvedbe u ključnim utakmicama, hladnokrvnost pod pritiskom i sposobnost da pogađa odlučujuće poene donijele su joj status legende.

Paralelno s klupskim uspjesima, Piccinini je bila ključna figura zlatne generacije talijanske ženske reprezentacije. Za nacionalnu vrstu, popularno zvanu Azzurri, debitirala je sa samo šesnaest godina, 10. lipnja 1995., te je tijekom iduća dva desetljeća upisala nevjerojatna 503 nastupa. Kruna njezine reprezentativne karijere stigla je 2002. godine na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj, gdje je Italija osvojila povijesnu prvu zlatnu medalju. Piccinini je bila jedna od glavnih napadačkih poluga momčadi koja je u finalu svladala Sjedinjene Američke Države. Tom naslovu dodala je i zlata na Svjetskom kupu (2007.) te na Europskim prvenstvima (2007. i 2009.). Svoje vještine pokazala je na najvećoj svjetskoj pozornici, nastupivši na čak četiri uzastopne Olimpijske igre, od Sydneyja 2000. do Londona 2012. godine.

Ikona stila i simbol ženske snage

Francesca Piccinini nikada nije bila samo sportašica. Njezina karizma, ljepota i samopouzdanje učinili su je medijskom zvijezdom i modnom ikonom. Godine 2004. pozirala je za kalendar časopisa Men's Health, što je izazvalo veliku medijsku pozornost i potaknulo rasprave, ali je istovremeno donijelo dotad neviđenu popularnost ženskoj odbojci u Italiji. Time je razbila stereotipe i pokazala da sportašica može biti istovremeno snažna, uspješna i glamurozna. Postala je zaštitno lice brojnih brendova i simbol osnaživanja žena u sportu.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

Nakon prvog umirovljenja 2019. godine, nakratko se vratila na teren, no definitivno se oprostila u travnju 2021. u 42. godini. Ipak, ostala je duboko povezana s odbojkom. Preuzela je uloge u upravama klubova, prvo kao potpredsjednica u Busto Arsiziju, a kasnije kao generalna menadžerica u akademiji Chorus Volley Bergamo, gdje svoje ogromno znanje i iskustvo prenosi na nove generacije. Uz to, postala je cijenjena stručna komentatorica za Sky Sport, gdje njezine analize pružaju dubinski uvid u igru koju je desetljećima oblikovala.

Njezina ostavština nadilazi brojne trofeje i individualna priznanja. Francesca Piccinini promijenila je percepciju ženske odbojke, pretvorivši je u prvorazredni medijski događaj. Svojom dugovječnošću, pobjedničkim mentalitetom i statusom ikone izvan terena, postala je uzor tisućama djevojčica diljem Italije i svijeta. Kao konačna potvrda njezine veličine, 2025. godine bit će primljena u Međunarodnu odbojkašku kuću slavnih, čime će njezino ime zauvijek ostati upisano među besmrtnicima ovog sporta.