Vjerojatno ćemo ispasti cinični, zlobni, mrzitelji svega hrvatskog, skeptici, pesimisti, antikristi i masoni, komunisti, ovi oni ili kako nas već sve nazivaju u komentarima po društvenim mrežama, ali, eto, gorimo od želje da vidimo kako će izbornik hrvatske nogometne reprezentacije i njegov stručni stožer riješiti, prema našem mišljenju, golemi problem koji će se pojaviti možda već i u sljedećih nekoliko tjedana.
Hrvatsku reprezentaciju čeka nastavak kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Kataru 2022. godine i prve utakmice igraju se već početkom rujna. Hrvatska već 1. rujna igra protiv Rusije u Moskvi, zatim 4. rujna protiv Slovačke u Bratislavi i na koncu 7. rujna igraju protiv Slovenije na Poljudu. Tri su to veoma važne kvalifikacijske utakmice koje bi, ako sve bude u redu, trebale već sada determinirati putnike na SP u Kataru.
Međutim, izbornik će ovaj put imati ekstremne probleme pri selekciji svojih reprezentativaca, barem mi to, u ovom trenutku, tako vidimo. Naime, u nekim nadrealnim scenarijima očekivalo se kako će nakon Europskog prvenstva ovoga ljeta poneki "stariji" reprezentativac ili senator kako se to popularnije kaže, otići u reprezentacijsku mirovinu, no otišao je samo Milan Badelj igrač koji, de facto, već dugo vremena nema gotovo nikakvu funkciju na terenu i kompletna "stara" ekipa ostala je na okupu. A to je veliki problem.
Ivanušec i Majer
E sada, Hrvatska je u kratkom roku, otprilike unazad pola godine ili malo više, dobila čitav set novih i reprezentacije vrijednih igrača, igrača koji se više ne smiju ignorirati, igrača koji svakako zaslužuju svoju šansu i u reprezentaciji. Dinamo je iznjedrio, pored Dominika Livakovića, Brune Petkovića, Mislava Oršića i sada već bivšeg igrača Joška Gvardiola, još dvojicu igrača koji bi morali biti među odabranicima Zlatka Dalića. Isprofilirali su se Luka Ivanušec, koji je već dobio poziv i sudjelovao je na Euru te se pokazao vrlo korisnim, ali tu je i Lovro Majer koji igra, prema našem sudu, za nijansu bolje od Ivanušeca, a još uvijek nije dobio poziv u A selekciju.
Dinamov tandem u veznom redu već je kvalitetom prerastao Prvu HNL i lako je moguće da do kraja prijelaznog roka neki od njih ili obojica čak završe u nekom klubu "lige pet". Statistika im je izvrsna, Dinamo na njihovim krilima sjajno napreduje u kvalifikacijama za Ligu prvaka i vjerojatno će, upravo zbog njihove izvanserijske igre i proći u grupnu fazu najelitnijeg europskog klupskog natjecanja, a to je nešto što se više ne može i ne smije ignorirati. Dakle, prema našem skromnom sudu i iz neke opservacijske pozicije, njih bi dvojica gotovo sigurno trebali biti u A selekciji hrvatske reprezentacije.
Opcija svakako može biti i sve bolji defenzivni veznjak Kristijan Jakić koji se u samo godinu dana promaknuo u jednog od najvažnijih igrača Dinama, a reprezentacija je ionako vrlo tanka s defenzivno orijentiranim igračima vezne linije.
Livaja i Hajdukovi klinci
Nadalje, u proteklih pola godine i Hajduk je iznjedrio svoje adute za reprezentaciju. Za sada je još prerano govoriti o pozivu mladim talentima Stipi Biuku i Marinu Ljubičiću, ali Hajdukovi ofenzivci vrlo se dobro snalaze pred golom, moderni su igrači, okomiti, pokretljivi, željni dokazivanja, gladni uspjeha i već sada privlače pažnju stranih skautskih službi, poput recimo, one Manchester Cityja. No, velimo za njih je možda još rano govoriti, ali za Marka Livaju svakako nije.
Livaja je trenutno, uz ove dinamovce, najbolji igrač Prve HNL i u fantastičnoj je formi. Livaja je specifičan napadač, napadač kakvog Dalić nema u svojoj selekciji. Igrač koji djeluje i kao playmaker i kao centarfor, tehnički je vrlo potkovan igrač, igrač koji pokriva ogroman prostor u napadu, koji ima sjajnu kombinatoriku s krilnim igračima, koji se spušta po loptu i sudjeluje u svim fazama igre.
Ali što je najvažnije, Livaja se, izgleda, konačno smirio. Više ne stvara probleme trenerima, smiren je, staložen, ali opet zadržao je onu svoju dozu bezobraštine i agresivnosti na terenu, koja ga je uvijek činila posebno neugodnim protivničkoj obrani, a isto tako zna tim svojim temperamentnim ponašanjem i inaćenjem, malo podići i ostatak ekipe. Ovakav Livaja kakvog ga sad gledamo u Hajduku, bio bi golemo pojačanje za reprezentaciju i, moramo to reći, možda čak i zaslužuje, ako ništa, barem poziv u reprezentaciju.
Što se HNL-a tiče to je to, eventualno Dalić još može razmisliti o pozivu sjajnom vrataru Osijeka, Ivici Ivušiću, umjesto, možda, Lovre Kalinića koji zaista nije u bog zna kakvoj formi.
Nikola Moro mora biti tu
No, ima Dalić i izvan HNL-a određen broj igrača koji već i prema godinama i prema sjajnim izvedbama na terenu ulaze u nekakvu selekciju i zavrjeđuju šansu. Prvi je Nikola Moro, za kojeg mnogi kažu kako bi jednog dana mogao biti čak i lider vezne linije. Moro je imao sjajnu sezonu u Dinamu iz Moskve, bio je jedan od najvažnijih igrača ruskog velikana, ali bio je i kapetan i lider U-21 reprezentacije kod Igora Bišćana, te ga mnogi upravo zbog toga vide u A selekciji.
Moro je vrhunski dubinski playmaker, čovjek s nevjerojatnim pregledom igre i organizacijskim sposobnostima, veznjak koji sudjeluje i u fazi obrane i u fazi napada jednako aktivno, jak je u duelu, ima odličnu dugu loptu i dijagonalu i ponovno, igrač kakvog Dalić nema u svom kadru. Moro je, isto kao i ostala ekipa koju smo dosad pobrojali, već u godinama kada ga se ne može smatrati mladim talentom i na njega se mora gledati na igrača koji se već polako isprofilirao i pred kojim je završna faza razvoja i ostvarenja punog potencijala, a da bi ga dosegao, mora biti i u reprezentaciji.
Sosa nam treba
Moro, dakako, nije jedini. Da nije proljetos bilo onog cijelog cirkusa s promjenom državljanstva, Borna Sosa bi već vjerojatno bio u reprezentaciji, ali ovako ga je izbornik odlučio malo "ohladiti", no to bi hlađenje uskoro moglo i moralo završiti. Borna Sosa je specifičan nogometaš, lijevi bek kakvog hrvatska reprezentacija nema u svom kadru. Ima strahovito jaku moć ponavljanja, sudjeluje jednako kvalitetno i u napadu i u obrani, ima vrhunski centaršut, agresivan je i prava napast ako ga se upari s krilnim napadačem koji više voli ulaziti prema kaznenom prostoru i iskorištavati "overlap", recimo, Josipom Brekalom ili Mislavom Oršićem.
Sosa je uvjerljivo najjači hrvatski lijevi bek, ali ima dosta jaku konkurenciju u Borni Barišiću i Domagoju Bradariću, dok mu Joško Gvardiol ne bi trebao biti konkurencija jer nadamo se da će mladi igrač Leipziga konačno biti vraćen na poziciju lijevog stopera na kojoj je gotovo pa svjetska klasa.
Mogući skandal
Dalić je još ranije na širi popis uoči Eura uvrstio i Kristijana Lovrića, Filipa Uremovića, Tomu Bašića i Marina Pongračića, a tu negdje gravitira i Antonio Mirko Čolak koji se preporodio u Malmou i u sjajnoj je golgeterskoj formi. Teško da bismo mogli pronaći razloge zbog kojih ovi dečki ne zaslužuju poziv u A selekciju, a sada konačno dolazimo i do onog problema koji smo spominjali u početku. Živo nas zanima koga će Dalić pozvati, koga će izostaviti i kakve će biti reakcije klubova i navijača kada izbornik donese odluku.
Dakako, u svim uređenim nogometnim sredinama, poput Francuske, Engleske, Njemačke, Španjolske, Italije i ostalih velikih nogometnih nacija, među koje se Hrvatska silno voli svrstavati i među koje, nije nam problem to reći, i pripada, ovakva bogata selekcija ne bi bila problem već blagodat. No, u Hrvatskoj će ovakva nagla pojava velikog broja mladih i kvalitetnih nogometaša, lako moguće izazvati i pokoji skandal.
Eto, jedan eklatantan primjer takvog skandala imamo s Bornom Sosom, koji se nije mogao strpjeti koji mjesec da ga Dalić pozove pa je brže bolje htio promijeniti reprezentaciju. A možda nije isključivo da se još pokoji igrač sa šireg popisa pobuni jer nije pozvan i od toga napravi dramu, koju će onda pojedini domaći mediji kao hijene zgrabiti i od nje napraviti senzacionalistički masakr. Na Dalića će se onda stavljati veliki pritisak, a vidjeli smo na proteklom Euru da se izbornik sve teže nosi s medijskim pritiskom i mnijenjem javnosti, jer gotovo cijelo prvenstvo samo su se na to i žalili. I na kraju bi opet, vrlo lako moglo biti, scena i razvlačenja po medijima iz sasvim krivih razloga.
Sam si je kriv?
Nažalost, Dalić si je velikim, zapravo ogromnim dijelom, sam kriv za takvu situaciju. Kažemo, u nekim uređenim nogometnim sredinama, u kojima izbornici i savezi ne dozvoljavaju medijima i navijačima da se igraju pomoćnih trenera, da im utječu na mišljenje i odlučivanje, normalno je da izbornik izostavi nekog "važnog" igrača za neku utakmicu ili mini-ciklus. Da ga možda zamijeni igračem kojem želi dati priliku ili kojeg želi zadovoljiti i pokazati mu da na njega računa ili pak testirati neku opciju s drugim igračima.
No, Dalićeva politika da se u reprezentaciju teško ulazi i još teže iz nje izlazi, što smo mogli vidjeti na primjerima Lovre Kalinića koji je bio u reprezentaciji iako nije branio gotovo godinu dana u klubu ili Milana Badelja, koji je odradio barem jedan ciklus previše, uskoro će se pokazati vrlo opasnom.
Trenutno Dalić u reprezentaciji ima ponešto igrača koji formom možda, u ovom trenutku, i ne zaslužuju biti među odabranima, ali njih je tek dvoje ili troje i oni pripadaju među takozvane senatore, srebrnu generaciju, i izbornik se njima gotovo sigurno neće zahvaliti.
Dalić će uskoro morati objaviti popis i širi popis, a kao što smo rekli, baš nas zanima tko će se na njemu naći ili bolje rečeno tko neće. U svakom slučaju, nikako ne bismo htjeli u tim trenucima biti izborniku u koži jer kako god se okrene, izbornikove odluke izazvat će lavinu reakcija i to uglavnom negativnih, poznavajući hrvatski način razmišljanja.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
