Kralj, ikona, majstor, bog, Isus, car, legenda, gigant, lav... Tako se uglavnom nazivalo Antu Rebića po društvenim mrežama nakon što je ovaj, dva dana nakon što se Hrvatska, parcijalno njegovom krivicom, oprostila od Europskog prvenstva, odlučio javno putem Instagrama kritizirati izbornika Zlatka Dalića i stručne komentatore Roberta Prosinečkog, Antona Samovojsku i Gorana Vlaovića.
U Rebiću se očito dva dana kuhalo nezadovoljstvo, očito ga je preplavio koktel emocija i napravio je nešto zbog čega bi morao, naglašavamo morao, bit sankcioniran. Rebić je uredno dobivao prilike kod Zlatka Dalića na prvenstvu, iako je bio u podosta lošoj formi i svakako je njegov ukupni dojam, ali ujedno i dojam kompletne izvedbe reprezentacije, bio veoma razočaravajući.
Međutim, najgori Rebićev trenutak na Euru, koji je bio i okidač za ovaj ispad, svakako je bio onaj u osmini finala protiv Španjolske. Rebić je bio tragičar utakmice jer je u trenutku kada su Španjolci potkraj prvog dijela zabili gol za izjednačenje, mijenjao kopačke izvan terena.
Ante Rebić
Rebić je najveća Dalićeva pogreška
Rebića su zbog toga vrlo žestoko kritizirali i mediji i stručnjaci i treneri, a navodno je dobio jezikovu juhu i od izbornika Zlatka Dalića i od kapetana Luke Modrića. Tu je kritiku dvojice najiskusnijih u ekipi apsolutno zaslužio i trebao ju je usvojiti kao konstruktivnu, ali očito je da je ona u njemu izazvala veliki revolt.
"Rebićeva izmjena kopački i Gvardiolovo ispijanje vode su situacije u kojima nas je protivnik kaznio. Očito moramo još odrasti i te stvari napraviti drugačije, kvalitetnije i bolje jer ovo nije bila utakmica protiv Škotske ili Češke već protiv jako dobre momčadi koja kažnjava svaku nepažnju i kiks", rekao je Dalić nakon Španjolske i u jednoj je stvari bio u pravu. Rebićev ispad na Instagramu nije nimalo hrabar i pohvalan, niti je on zbog toga legenda, gigant i car, on je de facto ispao kukavica i pokazao je kako je zapravo infantilan i nezreo, a ne čovjek od 27 godina koji igra u jednom od najjačih klubova svijeta i ne kao tip koji je prije tri godine uzeo svjetsko srebro.
Na stranu sada sve pogreške koje je Zlatko Dalić napravio u posljednje tri godine, a napravio ih je i o tome smo već pisali. No, očito mu je najveća pogreška bio upravo Rebić, odnosno, forsiranje i bezuvjetno pružanje prilika tom igraču. Ako se za nekog može reći da je bio pod patronatom izbornika onda je to bio Rebić. Hrvatska ima svakakvih igrača, svjetske klase poput Luke Modrića, Matea Kovačića, zahvalnih i plemenitih poput Marija Pašalića, Josipa Juranovića, mladih i talentiranih poput Joška Gvardiola, Luke Ivanušeca, radišnih i marljivih poput Nikole Vlašića, Marcela Brozovića, ali doista nema igrača koji toliko može oscilirati s formom kao što to može Ante Rebić.
Luka Modrić i Ante Rebić slave gol Hrvatske
Što si prema nekom bolji, to je on gori
Dalić ga je sve to njegovo vrijeme lutanja, kada je ovaj tražio formu i igrao po svom, trpio, iako nije morao, jer na njegovoj poziciji ima pregršt igrača. I ne samo to, izmišljao je poziciju za njega, gurao ga lijevo, desno, čak i špicu, kako bi ovaj valjda barem jednom zabio i možda se vratio u život te je time svjesno zakidao ostatak igrača u napadu. Usprkos brojnim kritikama javnosti, medija i stručnjaka, koji su uvjeravali da Rebić ne bi trebao igrati jer nakon deset minuta gledanja njegov igre na terenu bilo je jasno da čovjek doista nije u formi, Dalić ga je i dalje gurao u prvi sastav i igrao mu je na tri od četiri utakmice na Euru, dakle imao je potpuno povjerenje.
Napravio je glupost protiv Španjolske kada je mijenjao kopačke i toga je vjerojatno svjestan, zaslužio je kritiku ako nikoga onda barem kapetana Modrića i izbornika, svog šefa, Dalića. Nije, očito, prihvatio kritiku i Dalić je sada osjetio kako je to kada si prema nekom predobar i kada nekoga previše razmaziš. Ima ona izreka, otrcana je i naporna, ali uistinu što si ti prema nekom bolji, to je taj netko prema tebi gori.
"Nakon svega nije ni bitno tko je 'krivac', činjenica je da smo zadnje 2-3 godine sranje. Osobno mi je žao što nismo imali nekoga da iskoristi ovu talentiranu generaciju plus dva genijalca (L i M), da napravimo nešto (puno) više na ovom prvenstvu", napisao je Rebić u svom Instagram-storyju kojeg je nedugo nakon, valjda na zahtjev nekog u svojoj okolini koji je razmišljao hladnije glave, izbrisao.
Ante Rebić
Samo je jedno rješenje
Činjenica je da ova generacija nije na optimalnoj razini, štoviše, dosta je daleko od svog maksimuma, ali pitamo se, eto, kako je to točno Rebić pomogao toj reprezentaciji da bude bolja? Time što je, očito, šutio te dvije ili tri godine i odigrao većinom vrlo loše utakmice? Time što je bez ikakvih problema prihvaćao igrati u udarnoj postavi znajući da je daleko od dobre forme, iako su na klupi igrači koji bi doista mogli pridonijeti više od njega? Time što je kao i dobar dio njegovih suigrača samo živio na staroj slavi i očekivao da će ga se nositi na pijedestalu jer je osvojio srebro, te da ga to amnestira od svih pogrešaka u daljnjoj budućnosti? Ili možda time da je na kraju priče pokazao maksimalnu nezahvalnost prema izborniku, kakav god da on bio, a bio je vrlo dobar i blag prema njemu, i umjesto da mu je rekao u lice što mu je imao za reći, odlučio se s njime obračunati putem Instagram-storyja?
S jedne strane OK, Rebić je rekao što je rekao, izjavom da igraju kao "go*na već dvije tri godine" uvrijedio je izbornika, suigrače, ali je nažalost razotkrio i koliki nered zapravo vlada u svlačionici reprezentacije i de facto je možda otkrio zašto hrvatska nakon SP-a igra tako loše. Atmosfera očito nije onakva kakvu ju se prikazuje u javnosti, među igračima očito nema kemije i kohezije, a čim u reprezentaciji imamo igrača, ili igrače, vidjet ćemo ako se još netko javi s ovakvim istupom, koji kumuliraju nezadovoljstvo, a praktički su bezuvjetno članovi udarne postave, onda je sasvim jasno da u reprezentaciji vlada totalni kaos.
Dalić, iz našeg kuta gledišta, a vjerujemo i iz kutova gledišta svih koji imaju zdravu logiku, ima samo jednu realnu opciju, a to je udaljavanje Rebića iz reprezentacije. Zbog puno manje i benignije stvari udaljio je Nikolu Kalinića i to usred Svjetskog prvenstva kada je na raspolaganju imao još samo jednog napadača, a u reprezentaciji, kao i u klubu, igrač ne smije biti važniji od momčadi, važniji od samog kluba ili reprezentacije. Potpuno je nebitno je li Rebić u pravu, ali itekako je važan način na koji je svoju poruku prenio, a način je bio uistinu skandalozan.
Kultura otkazivanja za Rebića?
Isto tako, valja reći kako je Rebić napravio još jednu stvar koja bi de facto mogla za njega osobno biti puno gora od javne prozivke izbornika. Rebić je, možemo reći većinski, bio omiljena osoba u hrvatskom medijskom prostoru. Samozatajan tip, koji rijetko daje izjave, igra u velikom klubu, bio je jedan od heroja na SP-u 2018. godine, pomalo temperamentna karaktera i svakako igrač koji kada je u top-formi nudi novinarima uzbudljiv sadržaj za objavu. Bio je tip o kojem su hrvatski mediji, i autor ove kolumne osobno, voljeli pisati. Međutim, u svom drugom dijelu "ranta", Rebić se dotakao upravo medijskih kritika i napravio je to na znatno primitivniji način od njegovih suigrača i izbornika koji su pola Europskog prvenstva proveli uređujući hrvatske medije.
Poručio je Robertu Prosinečkom, Antonu Samovojski i Goranu Vlaoviću sljedeće: "A stručLJAci s TV-a; ostavite gemišt prije emisije i navijajte za Hrvatsku! 'Zajedno smo jači' #robigoraneiostalasamovojsko. Još jednom, hvala svim navijačima koji su došli u Kopenhagen. Iznad svih - Hrvatska", napisao je Rebić.
Ne treba puno objašnjavati na što je Rebić aludirao, ali očito je da on, kao niti većina igrača u reprezentaciji, nije dovoljno profesionalna i nije dovoljno odrasla da primi konstruktivnu kritiku. Dejan Lovren, Mateo Kovačić, Zlatko Dalić i Bruno Petković već su u nekoliko navrata pokušavali uređivati hrvatske medije i tražili su alibi za loša izdanja u navodnim negativnim medijskim napisima prema reprezentaciji i nedostatku podrške, ali Rebić je doista otišao korak dalje i moguće da mu prijeti neki blaži oblika kulture otkazivanja (guglajte pojam 'cancel culture', ako treba pojašnjenje).
Kako dalje?
Hrvatski novinari, zbog specifikuma novinarskog tržišta, ionako jedva jedvice objektivno izvještavaju, a kamoli kritički i analitički pišu autorske članke, kolumne i komentare. A kada je u pitanju reprezentacijski nogomet, kritika prema igračima i objektivno pisanje svedeni su na minimum, upravo zbog ovoga što su Dalić i pojedinci radili tijekom Eura. Zbog toga što su im za neuspjeh bili krivi novinari koji prerano otkrivaju sastav (?!). Zbog toga što se novinar HRT-a Viki Ivanović morao javno ispričavati jer je objektivno radio svoj posao i uputio je legitimnu kritiku na račun igrača jer da nije vjerojatno mu neki od njih više nikada ne bi dali izjavu. Pa onda i zbog toga što su Robert Prosinečki, koji je nogometna institucija i ima veći renome od svih igrača u aktualnoj reprezentaciji osim od Luke Modrića, Anton Samovojska, doajen novinarstva, vrstan znalac i ekspert, te Goran Vlaović tip s golemim nogometnim iskustvom u "ligi pet" i tip koji je odveo Hrvatsku do bronce 1998. godine, javno uputili kritiku prema igraču koji je svojom nesmotrenošću i nonšalancijom skrivio gol. Pa onda i zbog toga što Ćiro Blažević koji je sada u ulozi komentatora i eksperta izjavio za medije kako Kovačić ne igra dobro i sada ga ovaj više, kako Ćiro sam kaže, ne želi niti pozdraviti.
Hrvatsko sportsko novinarstvo spalo je na to da ih vrhunski sportaši de facto ucjenjuju novinare ne davanjem izjava i medijskom blokadom jer oni svoj posao rade objektivno. Novinar koji 20, 30, 40 godina prati intenzivno nogomet, razumije igru i ima ekspertizu, školovan je, načitan i pismen, ima sasvim legitimno pravo napisati kritiku prema igraču ili momčadi i neće je gotovo nikada pisati zlonamjerno niti agresivno, već u dobroj namjeri. Međutim, u Hrvatskoj se sportske novinare, komentatore i sve eksperte koji se usude nešto primijetiti i javno izgovoriti i napisati, bez obzira zvali se oni Prosinečki, Vlaović, Samovojska ili Ivanović, smatra krivcima za neuspjeh, stvarateljima loše atmosfere i mrziteljima sveg hrvatskog.
Rebiću, kao i ostalima koji se najednom bave uređivanjem medija, bilo bi, doista, bolje da su se bavili taktikom i planom igre za Euro, nego medijskim napisima koji uistinu nisu bili preopasni niti zlonamjerni. Bolje da su se bavili strategijom u reprezentaciji nego da su se bavili naslovima na portalima i tjeranjem novinara na isprike zbog objektivnog izvještavanja ili savjesnog obavljanja posla. Na Lovrenove, Kovačićeve i Dalićeve izjave još se nekako i može zažmiriti, ne bi se trebalo zažmirit, ali zažmirit će se jer, eto, takvo je hrvatsko novinarstvo i jer su svi oni u izjavama generalizirali i bili neodređeni, ali Rebić je prešao granicu dobrog ukusa, vjerojatno se zamjerio brojnim navijačima, novinarima i javnim osoba iz svijeta nogometa, barem onima koji i dalje cijene lik i djelo Roberta Prosinečkog i Gorana Vlaovića, a vjerujemo da ih je i dalje mnogo. I to je zapravo najgore što si je mogao napraviti jer moglo bi mu se dogoditi da postane "novi Nikola Kalinić", nekada važan igrač reprezentacije kojeg se danas više nitko i ne sjeća.
