Redatelja, producenta, ali ponajprije glumca i oskarovca, Clinta Eastwooda mnogi će, posebice ove mlađe generacije, pamtiti upravo po nedavno prikazanim vrhunskim filmovima u kojima je većinom djelovao iz pozadine kao redatelj i producent, zbog čega je na koncu i dobio nagradu Akademije. Međutim, Eastwoodov lik Prljavog Harryja Callahana vjerojatno je, prema našem možda malo i subjektivnom sudu, najjači i najpamtljiviji lik kojeg je ovaj legendarni glumac ikada utjelovio.
A jedna je rečenica lansirala Prljavog Harryja, a samim time i Eastwooda među besmrtnike. Dakako, mislimo na onu kultnu scenu kada Clint tijekom svoje pauze za ručak prekine pljačku bake. Upuca trojicu pljačkaša i četvrtog suoči sa svojim monstruoznim Smith&Wessonovim .44 Magnunom i ponudi mu ultimatum.
"Znam o čemu sada razmišljaš. 'Je li ispalio šest metaka ili samo pet'? E pa, da budem iskren, u svom ovom uzbuđenju, nekako sam i ja prestao brojati. Ali ovo je .44 Magnum, najmoćniji revolver na svijetu i jedan metak raznijet će ti glavu. Sada si moraš postaviti samo jedno pitanje. 'Osjećam li se sretno'? Pa onda? Osjećaš li se sretno", upita Eastwood pljačkaša i povuče obarač, ali srećom po pljačkaša revolver je prazan. Dakle, Harry je u ovoj sceni kreator sreće, a pljačkaš je tek subjekt čija sudbina ovisi o faktorima na koje u tom trenutku ne može utjecati.
Previše sreće
Sad, možda je analogija malo prebrutalna, ali otprilike si isto pitanje o sreći može postaviti, prije gotovo svake utakmice, i hrvatska nogometna reprezentacija. Pljačkaš je prilikom suočavanja s Prljavim Harryjem imao vraške sreće, ali već nekoliko godina sreća je, nažalost, jedan od glavnih faktora na koji se u reprezentaciji možda i previše oslanjaju. Pljačkaš, kao što smo kazali, nije imao baš previše opcija koje bi mu odredile sudbinu, mogao je preklinjati eventualno i moliti se da Harry nema metaka u cijevi. No, reprezentacija i njezin izbornik pak imaju cijeli set rješenja kojima mogu izvojevati dobar rezultat i prestati si rasprodavati ugled, ali sustavno se, barem mi takav dojam imamo, oslanjaju na čistu metafiziku, odnosno, nepredvidljivi element sreće.
U ove gotovo četiri godine mandata Zlatka Dalića Hrvatska je imala toliko sreće da bi se o tome mogla napraviti ozbiljna studija, toliko sreće da nam ne pada napamet niti jedna druga reprezentacija na svijetu koja je preživjela takve dramatične situacije i na kraju izašla kao, zapravo, pobjednik. U slučaju da ste zaboravili, Hrvatska se na jedvite jade plasirala na ono Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. godine, kada su u posljednjem kolu kvalifikacijske skupine jedva svladali Ukrajinu i izborili doigravanje s Grčkom. Grčku su nekako svladali, uz ne baš uvjerljivu igru, a nakon toga uslijedile su testne utakmice za SP na kojima je reprezentacija u potpunosti podbacila i de facto si navukla golemu dozu sumnje uoči početka prvenstva.
Prognozirali su Hrvatima ispadanje u skupini ili eventualno u prvoj nokaut utakmici, neki su čak i zazivali otkaz Zlatka Dalića, ali onda je krenulo, onda ih je, kako to vole reći u reprezentaciji, pomazila sreća. Skupinu su prošli puno lakše od očekivanog jer, vidi vraga, reprezentacija Argentine u potpunosti se raspala baš na Svjetskom prvenstvu, Nigerija je bila lak zalogaj jer praktički imaju jednog ili dvojicu kvalitetnih igrača u obrani, ali već s Islandom nazirali su se problemi i Hrvatska ih je jedva svladala.
Zlatko Dalić i Luka Modrić
Srećom do srebra
U nastavku natjecanja Hrvatska je imala, i to ne osporava čak niti izbornik Zlatko Dalić, jako puno sreće. Hrvatska je dva puta prolazila u nastavku natjecanja na izvođenje jedanaesteraca i jednom nakon velike drame u produžecima. Prema igračkom kadru inferiornije, reprezentacije Danske i Rusije, zadale su Daliću i njegovim dečkima neočekivane probleme.
Ono što se zaboravlja jest da je Hrvatska protiv te dvije reprezentacije odigrala doista loše u regularnom dijelu i produžetku te da je uz suludu primjesu sreće, na kraju pri izvođenju jedanaesteraca, uspjela proći dalje. Mnogi će poznavatelji nogometa potvrditi kako je raspucavanje jedanaesteraca čista lutrija i kako tu gotovo nikada nema favorita, a od takvih tvrdnji nije bježao niti izbornik kada je komentirao pobjede nad Danskom i Rusijom.
Sreće su imali i protiv Engleza kada su prošli kroz iglene uši u produžecima, ali niti sva sreća svijeta ne bi im pomogla protiv Francuza koji su, zbog sjajne organizacije i efektnog stila igre, kreatori vlastite sreće. No, svakako valja istaknuti kako to srebro ne bi bilo osvojeno da Hrvatska uistinu nije imala sreću na svojoj strani, no, činjenica je i kako ju nije sama kreirala.
Zlatko Dalić/Goran Stanzl/PIXSELL
Sreća i nakon SP-a
Hrvatska, barem još neko vrijeme, neće biti kreator vlastite sreće, neće biti Harry Callahan, već će se, kako smo imali prilike vidjeti u nedavno odigranim utakmicama, i dalje na nju snažno oslanjati, dakle bit će u poziciji kao i onaj nesretni pljačkaš. Da sada ne seciramo svaku utakmicu, Hrvatska je i nakon Svjetskog prvenstva imala sreće, kako u Ligi nacija i kvalifikacijama za Euro 2020., tako i sada u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2022. godine i drugom izdanju Lige nacija.
U prvom izdanju Lige nacija su se fino osramotili protiv Engleza i Španjolaca, ali su nekim čudom ipak opstali u tom najvišem rangu. U kvalifikacijama za Euro bilo je uistinu katastrofalnih izdanja u kojima su se, niti sami ne znamo kako, uspjeli izvući s pozitivnim rezultatom i usprkos nekim većim kiksevima (Mađarska, Azerbajdžan, Wales), prošli su skupinu kao vodeća momčad. U drugom izdanju Lige nacija Hrvatska se osramotila još više nego prvi put, ali opet je, uz puno sreće, opstala u najvišem rangu. Uz jako puno sreće...
Uz podosta sreće Hrvatska je završila na prvom mjestu i na otvaranju kvalifikacija za SP u Kataru 2022. godine i to nakon tri veoma loša izdanja protiv Slovenije, Cipra i Malte. Slovenija Matjaža Keka očitala im je sjajnu lekciju jer Kek ih je, ma koliko igračkim kadrom bili tanki, uspio pretvoriti u kreatore vlastite sreće. No, popularni "Vatreni" su se nekako provukli protiv slabašne Malte i Cipra i to opet uz podosta problema i loše igre i završili su na prvom mjestu skupine nakon prvog ciklusa.
Kako će na Euru?
Iako je nemoguće predvidjeti hoće li Hrvatska imati sreće na nadolazećem Euru kao što je imala na SP-u, pogotovo ne nakon još jedne katastrofalne utakmice protiv Armenije, sa sigurnošću se može reći da oni svoju sreću na ovom prvenstvu neće kreirati sami. Dalić otkako je došao na klupu Hrvatske nije napravio baš nikakav pomak u igri u odnosu na svoje prethodnike, štoviše, moramo priznati i fer je da priznamo, čak je i kod omraženog bivšeg izbornika Ante Čačića bilo boljih utakmica nego sada kod Dalića.
Na utakmici s Armenijom, po tko zna koji put, potvrđeno je ono o čemu brojni analitičari, novinari i komentatori tupe još od završena Svjetskog prvenstva 2018. godine, a to je da Hrvatska i dalje nema igru. Suludo zvuči da uz vrsne nogometaše poput Luke Modrića, Matea Kovačića, Marcela Brozovića, Andreja Kramarića, Ivana Perišića, Nikole Vlašića i da ne nabrajamo sad sve ima ih dosta, izbornik ne može složiti djelotvoran sustav, makar on bio i rudimentaran i bazičan, koji bi barem donekle eksploatirao kvalitete tih igrača, odnosno, sustav kojim bi barem rutinski, čak ne nužno i atraktivno, rješavao protivnike pa makar i minimalnim rezultatom.
Vatreni slave gol Armeniji
Osjećamo li se sretnima?
Dakle, ne treba Hrvatska igrati bog zna kakav taktički savršen i tehnički perfektan nogomet, ali neki sustav, k vragu, mora postojati. No, Hrvatska, pokazalo se protiv Armenije, protiv koje je teško disala u drugom poluvremenu, kao i u kvalifikacijskom ciklusu prije nekoliko mjeseci i Ligi nacija ranije, nema baš nikakve alate koji bi joj garantirali rezultat protiv inferiornijih momčadi, a kamoli koji bi mogli biti izazovni za neku jaču reprezentaciju. Hrvatska još uvijek ovisi isključivo o faktoru sreće, o raspoloženju pojedinih nogometaša i kako to izbornik voli reći "Božjoj pomoći", a nekako se čini da će tako biti i na nadolazećem Euru, na kojem Hrvatska, uz malo sreće, ako završi na recimo drugom mjestu skupine, može imati znatno lakši put do finala...
Za bilo kakve promjene i pokušaje uspostave djelotvornog sustava sada je kasno, a to pak znači kako je došlo vrijeme da sve probleme još jednom gurnemo pod tepih. Dakle, da se prestane eksperimentirati, da se prestane tražiti sustav jer ga očito nije moguće naći, da se u igru gurnu sva najzvučnija imena koja imamo, bez obzira na sve, da se prepustimo slučaju i na koncu da se još jednom zapitamo - osjećamo li se sretnima?
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
