Ima u nogometu to neko nepisano pravilo, ili možda bolje rečeno teza, da onoga trenutka kada igrač dobije nadimak, odnosno, ako ga je već imao među suigračima da ga onda i kompletna javnost usvoji, da na kraju to obično znači da je riječ o izvanserijskom igraču. Jedan vrlo dobar primjer imamo i u Prvoj HNL, u kojoj uistinu nema igrača kojeg čak i televizijski komentatori znaju nazivati nadimkom.
Riječ je o Osijekovom Argentincu Ramonu Mierezu popularno zvanom "El Toro" ili u prijevodu "Bik". Premda autor ove kolumne baš i ne vjeruje u horoskop, ono što je uspio brzinski iskopati o njegovu astrološkom znaku, biku, ga je impresioniralo. Mierez nije dobio nadimak "El Toro" prema svom horoskopskom znaku, dobio ga je zbog svog specifičnog karaktera, ali fascinira koliko ga njegov horoskopski znak karakterno savršeno opisuje.
Entuzijastičan, vitalan, agresivan, samopouzdan, ponosan, sklon dominaciji pa čak i ekscesima, uz manje izraženu samilost i suosjećanje, a opet s jakim nagonima i duhom. Inače, to su karakteristike astrološkog znaka "bika", a ujedno su i glavne karakteristike Osijekova napadača i to može potvrditi svatko tko ga je gledao barem pola sezone, sezonu i tko se upoznao s njegovim mogućnostima na terenu.
Bik
Mierez je veoma specifičan napadač, za Prvu HNL pogotovo jer niti jedan igrač u ligi ne igra nogomet sličan njegovom. Mierez kao napadač ima golem radijus kretanja, možda čak i pregolem jer čovjek doista sudjeluje u svim fazama igre. Mierez poput bika razbija strukturu protivničke obrane, stalno izvlači protivničke igrače s pozicija i navlači ih na sebe, a uz to igrač je to koji je u konstantnoj potražnji za loptom.
Da igra, recimo, u Engleskoj, Mierez bi navijačima bio nakon sezone ili dvije klupska legenda jer tip istrčava doslovce na svaku izgubljenu loptu i pritom njegova trka uistinu podsjeća na trku razjarenog bika. Drugi segment zbog kojeg je zaslužio svoj nadimak jest duel-igra. Igrači u Prvoj HNL, posebice stoperi, nisu baš najsitnije i krhke građe, većinom su to gotovo dvometraši koji vole skršiti napadača, ali Mierez nema nikavog straha i konstantno ulazi u rat s njima.
Argentinac je izuzetno agilan i napastan igrač koji, recimo, prvo pobjegne od stopera, praktički uzme zalet, i onda se neke distance od 30-40 metara počne zalijetati u prostor u obrani i traži tamo loptu. Protivnicima je protiv njega jako teško igrati i dobar dio utakmice na sebi mora imati flastera, jer ako uspije pobjeći ili othrvati se čuvaru to obično završava golom ili vrlo opasnom prilikom.
Prljavi golgeter
Nadalje, čovjek je isto tako u stanju zadržati loptu u napadu dok mu se ne pridruže suigrači. Znači, branič ili vratar Osijeka neće pogriješiti ako ispucaju loptu na njega ili ako koji veznjak odigra dugu loptu na Miereza, jer on je zbog iznimne snage i agresivnosti sposoban zadržati loptu i hrvati se s protivničkim braničima. Tu do izražaja dolazi njegova borbenost i duel-igra. Mierez je jedan od najboljih duel-igrača u Prvoj HNL kada su u pitanju ofenzivci. Ima čak 48 posto osvojenih duela, odnosno 7.8 po utakmici, od toga 4.4 osvaja na tlu i 3.4 u zraku, u postocima to je 47 posto, odnosno 48 posto. U cijeloj ligi od napadača s njim se jedino još može nositi Bruno Petković, koji u postocima ima nešto bolje brojke, ali Petkoviću je onaj glavni statistički segment, golova i asistencija, puno gori od Mierezova.
Mierez je odigrao 31 utakmicu Prve HNL prošle sezone i postigao je 22 pogotka za svoj klub i ujedno bio je najbolji strijelac lige i najbolji igrač Osijeka. Isto tako, Mierez je sposoban zabiti i nogom i glavom, dakle vrlo je dobar u igri skokom, igra sjajno i okrenut prema golu i okrenut leđima golu, može poslužiti kao mantinela suigračima, a opet voli biti i egzekutor i uživa u kombiniranju. No, ono što ga čini dodatno posebnim i zbog čega ga protivnički igrači posebno ne vole pa čak i izbjegavaju jest njegova "prljava" igra.
Karakter
Mierez nema problema s tim da "uđe" u stopera iako je ovaj veći od njega i iako će vjerojatno izgubiti duel s njim, nema problema s tim ga rukama odgurne ili mu priredi nekakvu neugodnost kada nitko ne gleda. Sklon je i teatralnosti, nema ništa protiv toga da pokuša iznuditi kazneni udarac ili da teatralno padne negdje u opasnoj zoni i nerijetko sudac proguta njegovu udicu na sveopće razočaranje i bijes protivničke momčadi. Zbog toga je protivnicima izuzetno mrzak i što se ono kaže, prava je noćna mora.
Mierez se inače sjajno nadopunjava s krilnim igračima, koji se kreću s boka prema sredini jer im otvara koridore kojima mogu napasti protivnička vrata, a isto tako voli i kombinirati s krilima kao i s ofenzivnim veznjacima. Mierez je prema svim karakteristikama i učniku jedan od najboljih stranih napadača i napadača uopće u Prvoj HNL, a tek su mu 24 godine i još je, de facto, u razvojnim godinama. Isto tako vrlo je važno napomenuti da Mierez ima nevjerojatan karakter i mentalitet pobjednika, odnosno, igrač je koji će napraviti baš sve da njegova momčad uzme bodove ili izvojeva pobjedu, a takav karakter je uistinu raritetan. Pod vodstvom Nenada Bjelice, koji uživa u igračima poput Miereza, Argentinac još samo može rasti i biti bolji jer u samo jednoj sezoni Bjelica ga je učinio gotovo duplo korisnijim i boljim igračem.
Napadač kojeg smo zazivali
E sada dolazimo do možda i najzanimljivijeg detalja vezanog za Miereza, a to je činjenica da bi on mogao zaigrati za Hrvatsku. "Kada bi se pružila takva prilika, igrao bih kao da igram za svoju rodnu zemlju, pogotovo jer je Hrvatska svjetska nogometna sila", rekao je to nedavno Mierez kada su ga pitali bi li prihvatio poziv u reprezentaciju Hrvatske. U istinu, Mierez je savršen napadač za hrvatsku reprezentaciju, reprezentaciju koja uvjerljivo najviše problema ima s napadačima, egzekucijom i efikasnošću centarfora.
Da, dobre su opcije Bruno Petković, Andrej Kramarić i Ante Budimir, ali očito je da sva trojica imaju problem sa sustavom koji Zlatko Dalić koristi ili možda i motivacijskih problema. Niti jedan od njih nije nimalo sličan Mierezu kada je u pitanju stil igre, ali nije sličan niti karakterno. Mierezov karakter malo vuče na onaj Marija Mandžukića, prgav, bahat, prljav i uvijek 100 posto nabrijan na terenu, a opet samozatajan i miran izvan njega. Evo jedna zanimljiva činjenica, iako, ponavljamo, autor ove kolumne ne vjeruje baš u horoskop. Mandžukić je također prema astrološkom znaku - bik. Horoskop na stranu, Mierez je uistinu napadač kojeg smo svi zazivali još od Mandžukićeva umirovljenja, samo što, za razliku od Marija, Ramon nudi cijeli novi spektar vještina koji Mandžukić nije nudio.
Želi li ga uopće Dalić?
Mierez je u hrvatskom nogometu od 2018. godine, kada je došao na posudbu u Istru iz Tigrea. Nakon toga ga je kupio Alaves i nakon samo mjesec dana proslijeđen je Tenerifeu gdje se nije baš naigrao i proslavio, da bi onda na ljeto 2020. godine završio u Osijeku i tamo je bio na posudbi sve do kraja prošle sezone kada ga je Osijek na koncu otkupio i dao mu ugovor do 2024. godine te mu samim time podigao vrijednost na nemalih pet milijuna eura. Dakle, Mierez ima već dvije godine staža u Hrvatskoj, a sada ulazi u treću. Da bi dobio hrvatsku putovnicu službeno mora biti ovdje šest godina, ali vjerujemo da postoji neki proces kojim bi se ta procedura ubrzala, a to je pak u rukama HNS-a.
Pravne procedure se obično, ako je nešto zaista hitno i važno lako mogu ubrzati, eto bilo je prije nekoliko godina nekih nagađanja da bi Dani Olmo mogao postati hrvatskim reprezentativcem i da bi mu dali putovnicu nakon četiri godine boravka u Hrvatskoj, pa se možda nešto slično može napraviti i s Mierezom. No, pravo je pitanje želi li se. Izbornik Dalić nikada zapravo nije rekao što misli o naturaliziranim igračima, bilo je lani nekog govora o mogućem pozivu Osijekovom Brazilcu i ponajboljem desnom beku lige, Igoru Silvi, kojem bi se također nekako izvojevala hrvatsko državljanstvo jer ovdje je već nekoliko godina. Ali Dalić o tome nije rekao niti riječi, iako mu je desni bek najdeficitarijna pozicija u momčadi.
Dalić je ionako vrlo krut kada su u pitanju migracije u reprezentaciji, teško poziva nove igrače, a još teže ih izbacuje iz selekcije iako su možda u potpunosti izvan forme ili ispred njih ima puno boljih opcija. Stoga, pitanje je želi li on uopće Argentinca Miereza u momčadi jer to bi značilo da bi se, vrlo vjerojatno, morao zahvaliti nekome od trojice napadača, a znamo već svi koliko mu to teško pada. Činjenica je, Mierez je za ovakav nogomet kakav Dalić želi igrati, idealan napadač i imao bi u njemu sve što je imao u, recimo, Mandžukiću, plus još znatno izraženije golgeterske sposobnosti.
Je li već sada izgubljen?
Da se pita samo HNS, Mierez bi vjerojatno dobio putovnicu po kratkom postupku, ako su mogli Eduardo i Sammir, svakako može i argentinski centarfor visokog kalibra. No, poznavajući Dalićev "modus operandi" i njegov ziheraški pristup apsolutno svemu, Mierez za vrijeme Dalićeva mandata u reprezentaciji neće igrati. Jednom kad mu istekne mandat i kada dođe neko otvorenijeg uma, netko pragmatičan, netko sklon stvaranju nečeg novog, netko s novim idejama, kvalitetnijim sustavom i jasnom filozofijom igre, onda bi možda mogli vidjeti Miereza u reprezentaciji.
No, opet imamo problem jer Mierez je već sada prerastao Prvu HNL. Osijek je klub koji živi većinski od prodaje igrača, a za Miereza su navodno rekli da ga puštaju čim dođe ponuda veća od deset milijuna eura. Realno, on toliko i vrijedi, a jednom kada ode iz Hrvatske, ako ode prerano, recimo, ovog ljeta, zime ili sljedećeg ljeta, više neće moći dobiti putovnicu Hrvatske jer ionako nema još dovoljno staža. Očekuje se da će Dalić ostati na klupi reprezentacije barem do kraja Svjetskog prvenstva u Kataru 2022. godine, a ono se održava na zimu, dakle ako ga ne pozove u roku od pola godine ili godinu dana, Mierez je za Hrvatsku gotovo sigurno izgubljen. Nadamo se da neće tako završiti i da ćemo u reprezentaciji ponovo imati, nakon "Ratnika" Mandžukića, napadača s opakim nadimkom.
----------
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
