Goran Vlaović, proslavljeni bivši hrvatski nogometaš i reprezentativac, osvajač povijesne bronce na SP-u 1998. u Francuskoj, prati sva nogometna zbivanja.
Čitavu borbu Ivane Habazin i Kinge Magyar možete pogledati na Voyo
"Dinamo vidim kao prvog u ciljnoj ravnini dramatične utrke za prvaka u HNL-u", tvrdi Goran Vlaović koji vidi sve, prati sve, ali ne s odmakom kako to možda ispada jer ga više nema često u medijima. To je samo njegov vlastiti odmak...
"Pratim ja sve, samo s odmakom možda ne komentiram, jer ne volim govoriti nešto što nije realno i što ne mislim, u konačnici. Sve što kažem volim stajati iza toga. Smatram da je sad takva situacija da, kad je netko realan ili pokušava biti objektivan, onda mora otprilike slično ovom misliti, a naravno da je moj navijački pogled totalno drugačiji", priča nam Vlaović.
Svoju tvrdnju Goran objašnjava ovako:
"Iako je Rijeka dva boda prednosti i igra 5. svibnja na Rujevici protiv Dinama, direktnog konkurenta, nekako sam uvjerenja da je sad Dinamo ušao u neku solidnu formu da bi na kraju ipak dinamovci završili kao prvi u ciljnoj ravnini".
Može li Rijeka u nečemu iznenaditi Dinamo?
"U jednoj utakmici je moguće iznenađenje, ali mora se dosta stvari poklopiti. Malo nekad i sreće, pojedinačno iskakanje igrača, tj da netko ima baš svoj dan. Ne može se to sve svesti samo na iznenađenje, jer puno faktora odlučuje i mogu odvesti rezultat prema jednoj ekipi. Naravno da Rijeka tu ima svoju šansu, to je nedvojbeno. Međutim, u konačnici smatram da bi Dinamo mogao biti taj koji će se veseliti, trebao, nadam se".
Što se dogodilo Hajduku?
"U najgorem trenutku im se dogodilo da im se nekolicina igrača ozljedila u najgirem trenutku. Da se razumijemo, uvijek je za svakog najgori trenutak kad ti se ozljede bitni igrači, ali evo, protiv Dinama nisu imali tri standardna igrača. Uremovića, Melnjaka i Žapera. To su im velika pojačanja i velika snaga. Melnjak je bio snaga s igrom koju je pokazivao i svojom trkom, ova dvojica su bila Hajdukova velika pojačanja. Onda im se ozlijedio i Livaja i sve je to na veliki način utjecalo da, kad je bilo najbitnije, da su pukli, počevši s utakmicom protiv Rijeke."
"Nisu imali prevelika očekivanja, jer su, na kraju krajeva, jesenski dio završili na prvom mjestu i okitili se naslovom jesenskog prvaka. I to s jednom lijepom bodovnom prednošću. Pritisak im se dogodio, međutim Hajduk je sve odradio najnormalnije. Nakon toga, kad je počeo proljetni dio HNL-a, stvari nisu krenule u najboljem smjeru i oni se u tome jednostavno nisu mogli othrvati. Ponavljam, rezultatskom neuspjehu Hajduka kumovale su i sve te nekakve nesretne stvari i okolnosti."
Dinamo se, s druge strane, vratio u igru i na-2 je u odnosu na vodeću Rijeku 6 kola prije kraja. Pokazalo da se da Kulenović i Petković mogu igrati zajedno, da igra s dvije špice daje ploda, ubire plodove. Govorili su mnogi da Dinamo ne može igrati s dvije špice.
"Konstantno ima različitih komentara i različitih mišljenja, a to za dvije špice definitivno nije istina i ne može biti istina. Bilo da se radi o Dinamu, nekom drugom klubu ili reprezentaciji, da se ne može igrati s dvije špice. Prije se igralo s dvije, igrat će se u budućnosti možda opet kao ono, pod uobičajeno. Stvar je onako kako trener vidi svoju momčad i kakve igrače ima. Na osnovu toga treba najviše razmišljati o sastavljanju i postavljanju sustava, a onda i o sastavljanju momčadi koji će taj sustav i igru probati provesti u djelo. Po meni, dobri igrači uvijek trebaju igrati"
Nastavio je objašnjavati meritum stvari Goran Vlaović glede Brune Petkovića...
"Ja uopće ne bi, kažem, puno je toga već bilo komentirano, pogotovo za reprezentaciju. U Dinamu nisu samo Petković i Kulenović, ima tu i Brodić, o čemu pričamo? Prošle godine je bio tu Drmić, prije njega Gavranović taj drugi napadač, iza Petkovića. Konstantno su igrali i bili uz bok Petkoviću. Ne smijemo gledati na takav način, pogotovo što Petković u svom stilu i načinu igre voli imati jednog igrača koji radi onaj dio posla koji se njemu najviše i ne sviđa".
Da bude u boxu, u šesnaest metara? Dosta Petković rola...
"Da, da se instalira i da čeka, strpljivo. Bruno Petković više voli izaći po loptu, primiti ju, proslijediti, rolati, igrati, odigrati, navući, primiti loptu, smiriti ili ubrzati napad i reakciju... to je njegov stil igre. Neke su njegove reakcije poput rolanja, što ste naveli, u datom trenutku ili blagodat ili uteg treneru, koji na neki način mora proći to, nositi se time, vidjeti što i kako."
Martin Baturina je isto kao i Bruno Petković sjajan igrač, ali to svi već odavno znamo. Taj dečko će biti strašan u budućnosti, ako se bude nastavio razvijati kao i dosad, u što ne sumnjamo.
"Baturina je fantastičan. Napravio sam neke, onako, usporedbe i promišljanja i kad pogledam sve naše velikane koje danas imamo, a i neke koje smo imali prije, dojma sam da je rijetko tko, barem se ne mogu sjetiti, uočiti, vidjeti i razaznati, da je u njegovim godinama igrao tako fantastično."
Niti Luka Modrić?
"Pa, ajde recite, gdje je Luka igrao kad je imao 21. godinu, kad je bio u toj fazi svoje karijere kao sad Martin, kad je stasao u seniorima i gradio se kao nogometaš? Mislim, svaka čast Luki, naklon za sve što je napravio i što još uvijek radi, ali razumijete me što vam želim reći?" - postavio nam je protupitanje Goran Vlaović.
Morali smo guglali, moramo priznati. Bio je Luka Modrić na posudbi u Interu iz Zaprešića polusezonu, pa u Dinamu. Ta relacija. Mislili smo da je Hercegovina u pitanju, posudba u Zrinjski sezonu prije (2003./2004.).
"Ne pričam sad o ovoj sezoni samo, Martin Baturina je i prije, kad je tek kretao, još tamo kod Čačića, pokazivao, dao naslutiti taj talent, rijetko viđeni kojeg ima. Nakon toga je imao jednu pauzu u smislu nekih negativnih stvari - promjene trenera, Martinova ozljeda i sve to. I sad se on ponovno vraća i to na koji način, u kakvim okolnostima za Dinamo. I dalje tvrdim da u tim godinama nisam puno hrvatskih igrača vidio na tom nivou. Na kraju krajeva, on je već došao u reprezentaciju i da se nije dogodila, ovako malo turbulentna sezona Dinama i još neke njegove ozljede koje su ga potrefile, mislim da bi on već bio, na neki način, standardan u reprezentaciji Hrvatske".
Mirno ove sezone Goran spava zbog svoje Valencije, kluba za koji je nastupao 4 godine i zabijao kao klasni napadač.
"Ove sezone spavam, hvala Bogu. Za razliku od prošle godine, definitivno mirno spavam", zaključio je Goran Vlaović.
