Nazvali smo ga kako bi nam prokomentirao utakmicu Hrvatske i Slovačke (2-2) u ponedjeljak navečer u Gradskom vrtu.
Zabio prvi gol za Hrvatsku na velikim natjecanjima
Iskreno, kako se malo (puno) povukao iz medija nismo ni mislili da će nam komentirati, ali išli smo na ono App: Ako prođe - prođe. Bez obzira što potpisnik teksta ima s njim i više nego korektan odnos. No, u glavi mu je stajalo da mu nije možda dosadan, sigurno je zauzet obiteljskim obvezama, žena, bebica, poslovne obveze, znate kako je to...
Goran Vlaović u borbi s Francuzima u polufinalu SP-a 1998.
Pa kad mu se javio naglasio mu je kako ga zove samo da mu kratko iskomentira utakmicu...
"Pa j*bote nemoj kratko, imam toliko toga za kazati (smijeh)", rekao nam je kao iz topa proslavljeni bivši hrvatski nogometaš i reprezentativac, brončani Vatreni Goran Vlaović, strijelac prvog pogotka Hrvatske u povijesti na velikim natjecanjima. Na Euru 1996. godine u Engleskoj naime, u startnoj utakmici protiv Turske u Nottinghamu, Goran je zabio za pobjedu 1:0 pogodak koji mu je obilježio karijeru.
Vlaovićev pogodak koji ćemo također zauvijek pamtiti dogodio se dvije godina kasnije, na SP-u u Francuskoj na kojem su Vatreni uzeli broncu, svoju prvu medalju na velikim reprezentativnim natjecanjima ikad. U četvrtfinalu, u Lyonu, Hrvatska je epski razvalila Njemačku 3:0 (1:0), hladno se osvetivši za nezasluženi 1:2 četvrtfinalni poraz na Euru 1996. godine.
Pamti se onaj epski Njemačkoj
Vlaović je zabio drugi pogodak, nakon brze “polukontre”, opalivši sa 18 metara s desne strane desnom nisko, u suprotni, donji desni kut nemoćnog Andreasa Köpkea. Debi u hrvatskom dresu Vlaović je imao na turneji po Australiji u srpnju 1992. godine, odigrao je svih 90 minuta u porazu 0:1 protiv domaćina a od nacionalnog se dresa oprostio u kolovozu 2002.
Na prijateljskoj utakmici protiv Walesa u Varaždinu (1:1), odigrao je prvih 45 minuta, s kapetanskom vrpcom na ruci, u nastavku ga je zamijenio Petrić, koji je i zabio pogodak za Hrvatsku. Vlaović je nakon Padove četiri godine proveo u Valenciji, s kojom je došao do Pariza i finala Lige prvaka protiv madridskog Reala 2000. godine (0:3), ali na toj utakmici nije bio među kandidatima za nastup. Potom je proveo četiri godine u grčkom velikanu Panathinaikosu, u kojem je i okončao karijeru 2004. godine.
Goran je jedan od najzahvalnijih sugovornika kojeg novinar može imati. Popularan je u hrvatskom medijskom prostoru i hvaljen zbog svojih komentatorskih sposobnosti. Stoga, kud ćeš boljeg za komentiranje Hrvatske protiv Slovačke, kao i ostalih aktualnosti oko reprezentacije...
'Hrvatska je odigrala odličnu utakmicu'
"Mislim da smo odigrali odličnu utakmicu, bez obzira na rezultat. Zadovoljan sam s igrom jer je Hrvatska kontrolirala praktički čitav susret, igru, stvarali smo šanse. Naravno da je nedostajao još koji gol u čitavoj toj priči. Kad ti suparnika zabije dva onda moraš u tih par svojih zabiti da bi dobio. Nedostajalo je malo više koncentracije u šesnaest metara. Smatram da smo bili jako dobri na, realno, teškom travnjaku, natopljenom i koji je uvijek problematičan za momčadi koje pokušavaju igrati kao mi. Dva puta smo se vraćali iz rezultatskog minusa, imali smo i zabili i taj treći gol za pobjedu, koji je po meni potpuno i neopravdano poništen. Mislim da kad hrvatska nogometna reprezentacija igra ovako na pobjedu i stvara puno šansi, nitko ne bi trebao biti nezadovoljan", rekao nam je u uvodu Goran Vlaović i nastavio:
Trenutak kad je Vlaović tukao i zabio Nijemcima u četvrtfinalu SP-a za 2-0 Hrvatske - za pamćenje!
'Ne smatram da je Livaković kriv ali mogao je obraniti da je u pravoj formi'
"Činjenica je da smo igrali protiv suparnika koji je dobar, a mi smo ga pritisnuli praktički čitavu utakmicu u njihovih šesnaest, ali upravo to koliko su dobri pokazalo su dvije situacije u kojima su oni nama zabili golove. Jer, praktički osim te situacije ne sjećam se neke druge, možda su imali jedna do dva opasna napada u utakmici. Nažalost, iz tih mrvica oni su uspjeli dati dva svoja gola i izvući neriješeno. Što se tiče njihovih golova, vidim da se puno komentira i raspravlja o Livakoviću. Ne smatram da je kriv ali smatram da je mogao oba gola u nekoj svojoj pravoj formi obraniti. Nažalost, to se ovog puta nije dogodilo i dva puta smo vadili loptu iz mreže".
Dogodilo se i to da smo u mrtvoj utrci s Rusijom za prvo mjesto u grupi i SP naposljetku pali na drugu poziciju s dva boda manje. Tako da je sve jasno. Vatreni moraju u posljednja dva kola protiv Malte u gostima i Rusije na Poljudu uzeti svih 6 bodova. Sad kroz glavu prolazi onaj poništeni Vlašićev gol. Da je barem bio priznat...
Slavlje Gorana Vlaovića nakon gola Nijemcima za 2-0 u polufinalu SP-a 1998.
'Očito suci, VAR soba, ma tko god već, apsolutno nisu usklađeni'
"Osvrnuo bi se zato još jednom na situaciju poništenog gola. Već me to sada ozbiljno ozbiljno jako živcira, kao nekakvog bivšeg igrača, danas nogometnog pratitelja i zaljubljenika, to što se događa s tim odlukama. Smatram da je čitava FIFA i komisija koja određuje pravila prilično pogubljena. Jer, ovo što se događa, samo dan ranije u finalu Lige nacija između Španjolske i Francuske u Milanu praktički identičnu, koja je bila dozvoljena. Priznali su pogodak Francuskoj za pobjedu a Hrvatskoj je identična takva situacija poništena. Očito suci, VAR soba, ma tko god već, apsolutno nisu usklađeni po tom pitanju. To me stvarno muči. Jer, i jedna i druga situacija je bila gdje je igrač bio u zaleđu. Međutim, i u jednoj i u drugoj situaciji suparnički zadnji igrač je dirao loptu. Kažem, Francuzima se dozvolilo da zabije gol a Hrvatima se poništio. Mislim, meni je od toga već muka. A kad se samo podsjetimo kako je recimo prije Eura se sudilo svega i svašta što se tiče šesnaesterca, posebno ovih kaznenih udaraca, kad su u pitanju igranja rukom, da bi onda došli do situacije na Euru da se pola toga nije sviralo. Onda u utakmici u nedjelju u Milanu, dozvoli se jedna situacija koja se ista takva dan poslije ponovi u Osijeku, pa se poništi. Malo mi je to sve too much. Bilo bi dobro da se bar oni usklade, ti koji sude i presuđuju u utakmicama".
Slavni brončani Vatreni na jednom od treninga. S lijeva na desno - Boban, Jarni, Bilić, Vlaović i Soldo.
'Naš jedini pravi golgeter je Kramarić, iako je po stilu igre druga špica'
Bilo bi možda dobro da Hrvatska u rosteru ima klasičnog centarfora. Treba li Vatrenima nasušno jedan pravi centarfor za ostvarivanje svojih ciljeva, u nekim načinima i sustavima igre?
"Mi nažalost imamo taj jedan problem što zapravo je jedini naš pravi golgeter je Kramarić. Ostalo, iako on po svom stilu igre je isto ta neka vrsta druga špica. Ispada da imamo pet ili šest takvih odličnih igrača, pa i Livaja i Kramarić i Vlašić, Petković i Rebić... Sve su to neke druge špice, niti jedan nije izričito prva špica, po nekom svojem stilu igre govorim. Svi oni mogu igrati prvu špicu i mogu zabijati golove. Međutim, svi su po tom svom nekom stilu igre ipak druge špice. Jedina klasična špica je možda Budimir. Drugog u ovom trenutku mi nemamo. Svjedoci smo da se nogomet u posljednje vrijeme dosta mijenja pa ne znam. Jedna od najboljih momčadi na svijetu kao Man City često igra bez takve jedne prve špice pa pobjeđuju, zabijaju golove. I drugi su tu. Na kraju krajeva, u Osijeku smo zabili dva i još jedan gol koji je trebao biti dovoljan za pobjedu. No nažalost, poništen je".
Vlaović sa svojim bivšim reprezentativnim suigračem, velikim prijateljom Marijom Stanićem na utakmici Hrvatske i Njemačke u Austriji na Euru 2008.
'Daj Bože da ne bude ozljeda'
Koji je onda konačni rezime ovih listopadskih kvalifikacija?
"Ma jasno je k'o dan da sad Hrvatska da bi bila prva u grupi i kao takva čekirala kartu za Katar, mora uzeti svih 6 bodova u posljednje dvije utakmice. Iskreno se nadam da će se to dogoditi. Protiv Rusije igramo doma, vjerojatno na punom Poljudu i daj Bože da u sljedećem tom periodu do utakmica ne bude ozljeda, da se forma zapravo još digne. Vjerujem da ćemo mi u konačnici uspjeti i biti prvi", zaključio je Goran Vlaović.
