"Ali kad se moja prijateljica udala 2004., htjela je uložiti novac u svoj život sa svojim mužem pa smo je prodali. Gledajući unatrag, to mi je vjerojatno bilo najveće žaljenje. Da, dobila sam lijep paušal, ali tada nisam razmišljala o budućnosti. Umjesto toga, koristila sam ga za plaćanje bolničkih računa kad sam dobila svoje dvije kćeri i uložila u mamin posao. Još uvijek sam radila i dobila sam dobar posao kao izvršni asistent. Nisam uopće razmišljala o tome da, budući da ne radim za britansku tvrtku, više ne plaćam nacionalno osiguranje i stoga ne pridonosim svojoj mirovini i budućoj financijskoj stabilnosti", objasnila je.