"Male su šanse da će se majmunske boginje značajno proširiti, ali ipak ne možemo to isključiti", rekao je Fernando Simón, epidemiolog koji vodi španjolski Zdravstveni centar za hitne slučajeve. U Portugalu je već potvrđena zaraza majmunskim boginjama kod petero ljudi, dodatnih 15 je sumnjivo te čekaju potvrdu. Također se radi o muškarcima. U Velikoj Britaniji su kao i u Portugalu potvrdili pojavu ulceroznih lezija kod potvrđenih slučajeva. U prvom od sedam slučajeva radi se o osobi koja se vratila iz Nigerije. U britanskoj Agenciji za zdravstvenu sigurnost su rekli da se u zadnja četiri slučajeva radi o muškarcima koji su se deklarirali kao homoseksualci ili biseksualci.

9. Pseudomonas (uzrokuje hospitalne infekcije)

U MDS priručniku dijagnostike i terapije je pojašnjeno o kakvoj bolesti se radi: "Virus majmunskih boginja je strukturom sličan virusu velikih boginja, a uzrokuje sličnu, ali blažu bolest. Virus majmunskih boginja, kao i virus velikih boginja, pripada skupini ortomiksovirusa. Iako nije poznat rezervoar majmunskih boginja, virus je endemičan kod glodavaca i majmuna u prašumama Afrike, pogotovo u zapadnoj i središnjoj Africi."

U Africi se bolest kod ljudi u Africi pojavljuje sporadično, a ponekad i u epidemijama. Virus se najvjerojatnije prenosi sa životinja na čovjeka preko rana ili sluznica. Nije čest prijenos s udjelom od 8 - 9 posto s čovjeka na čovjeka, a većinom obolijevaju djeca. Osobe koje su primile cjepivo protiv velikih boginja imaju manji rizik za stjecanje infekcije. U Africi mortalitet iznosi 4 do 22 posto.

Majmunske boginje klinički nalikuju velikim boginjama, no kožne promjene češće izbijaju u jednom mahu, a češće se nalazi i limfadenopatija. Ponekad nije moguće razlikovanje majmunskih boginja od velikih boginja i varičele na temelju kliničke slike.

Ovisno o dostupnosti metode, dijagnoza se postavlja na temelju stanične kulture, PCR–a, imunohistokemije ili elektronskom mikroskopijom. Liječenje je suportivno. Majmunske boginje treba prijaviti javnozdravstvenoj službi.