"Majmunske boginje inače se šire respiratorno, no kod ovih 23 sumnjivih slučajeva čini se da je do prijenosa zaraze moglo doći putem sluzi tijekom seksualnog odnosa. Svi spomenuti slučajevi otkriveni su u Madridu i to kod muškaraca koji su bili intimni s drugim muškarcima. Za sad su svi od njih dobro. Kod kuće su u izolaciji, no držimo ih pod nadzorom ukoliko bi im zatrebalo bolničko liječenje", priopćili su iz Regionalnog zdravstvenog odjela u Madridu.
Pojava majmunskih boginja u Europi: Sumnja se na prijenos spolnim putem, a simptomi su prilično neugodni
"Male su šanse da će se majmunske boginje značajno proširiti, ali ipak ne možemo to isključiti", rekao je Fernando Simón, epidemiolog koji vodi španjolski Zdravstveni centar za hitne slučajeve. U Portugalu je već potvrđena zaraza majmunskim boginjama kod petero ljudi, dodatnih 15 je sumnjivo te čekaju potvrdu. Također se radi o muškarcima. U Velikoj Britaniji su kao i u Portugalu potvrdili pojavu ulceroznih lezija kod potvrđenih slučajeva. U prvom od sedam slučajeva radi se o osobi koja se vratila iz Nigerije. U britanskoj Agenciji za zdravstvenu sigurnost su rekli da se u zadnja četiri slučajeva radi o muškarcima koji su se deklarirali kao homoseksualci ili biseksualci.
9. Pseudomonas (uzrokuje hospitalne infekcije)
U MDS priručniku dijagnostike i terapije je pojašnjeno o kakvoj bolesti se radi: "Virus majmunskih boginja je strukturom sličan virusu velikih boginja, a uzrokuje sličnu, ali blažu bolest. Virus majmunskih boginja, kao i virus velikih boginja, pripada skupini ortomiksovirusa. Iako nije poznat rezervoar majmunskih boginja, virus je endemičan kod glodavaca i majmuna u prašumama Afrike, pogotovo u zapadnoj i središnjoj Africi."
U Africi se bolest kod ljudi u Africi pojavljuje sporadično, a ponekad i u epidemijama. Virus se najvjerojatnije prenosi sa životinja na čovjeka preko rana ili sluznica. Nije čest prijenos s udjelom od 8 - 9 posto s čovjeka na čovjeka, a većinom obolijevaju djeca. Osobe koje su primile cjepivo protiv velikih boginja imaju manji rizik za stjecanje infekcije. U Africi mortalitet iznosi 4 do 22 posto.
Majmunske boginje klinički nalikuju velikim boginjama, no kožne promjene češće izbijaju u jednom mahu, a češće se nalazi i limfadenopatija. Ponekad nije moguće razlikovanje majmunskih boginja od velikih boginja i varičele na temelju kliničke slike.
Ovisno o dostupnosti metode, dijagnoza se postavlja na temelju stanične kulture, PCR–a, imunohistokemije ili elektronskom mikroskopijom. Liječenje je suportivno. Majmunske boginje treba prijaviti javnozdravstvenoj službi.
Iako postoje male šanse da će se majmunske boginje značajno proširiti, ipak se to ne može isključiti po navodu Fernanda Simóna, epidemiologa koji vodi španjolski Zdravstveni centar za hitne slučajeve. Španjolski Nacionalni mikrobiološki centar tek treba utvrditi sumnje na pojavu majmunskih boginja kod 23 muškarca iz Madrida. Simptomi kod njih ukazuju da bi se moglo raditi o virusnoj infekciji ranije otkrivenoj u Velikoj Britaniji i Portugalu.