"Upotrebom genetskih metoda primijenjenih na VA Million Veteran Program, pronašli smo dokaze da visina odrasle osobe može utjecati na više od 100 kliničkih osobina, uključujući nekoliko stanja povezanih s lošim ishodima i kvalitetom života – periferna neuropatija, ulkusi donjih ekstremiteta i kronična venska insuficijencija," kaže glavni autor istraživanja, Sridharan Raghavan iz Rocky Mountain Regional VA Medical Center u SAD-u. "Zaključujemo da visina može biti neprepoznatljiv i nepromjenjiv čimbenik rizika za nekoliko uobičajenih stanja u odraslih."

Znanstvenici već neko vrijeme znaju da su visoki ljudi izloženi većem riziku od raznih vrsta raka, a da ne spominjemo stanja poput puknuća aorte i plućne embolije. Nije da je nižim ljudima puno bolje, suočeni s povećanim šansama od koronarne bolesti, moždanog udara, bolesti jetre i poremećaja mentalnog zdravlja.

Ono što nije bilo jasno, jesu li ti zdravstveni izazovi vezani posebno za biologiju visine ili su rezultat uvjeta iz okoliša, kao što su loša prehrana ili štetni sociokulturni učinci, koji također mogu utjecati na nečiji stas.

Nadilazeći puke usporedbe izmjerene visine i medicinskih izvješća, ova najnovija analiza koristila je genetske podatke povezane s kliničkim zapisima više od 200.000 bijelaca i 50.000 crnih odraslih osoba iz Programa za milijune veterana SAD-a za pitanja veterana.

Koristeći metodu povezivanja gena s poznatim funkcijama s prisutnošću bolesti, tim je pokušao spojiti tisuće genetskih varijacija za koje se zna da utječu na visinu osobe s više od tisuću karakteristika povezanih s bolešću. Slična usporedba također je napravljena na temelju izmjerenih visina, koje su u prosjeku iznosile 176 centimetara.

Također su dodali još nekoliko stanja na popis rizika, uključujući infekcije kože i kostiju te vrstu oštećenja živaca na ekstremitetima koja se naziva periferna neuropatija. Zahvaljujući činjenici da je veličina uzorka bila tako velika, tim je također usavršio ulogu spola, pri čemu su astma i nespecifični poremećaji perifernih živaca povezani s povećanom visinom kod žena, ali ne i kod muškaraca.

Povlačenje čvršćih veza između brojnih gena za visinu i različitih patoloških osobina čini manje vjerojatnom da možemo uprijeti prstom u spojene okolišne uzroke, ili čak na utjecaj tjelesne mase, ali još uvijek ne objašnjava kako bolesti mogu proizaći iz visokih gena.

Dodatne studije mogle bi pomoći u otklanjanju uzroka, identificiranju temeljne biokemije ili utvrđivanju načina na koji se fizička veličina vraća u funkcionalnost našeg tijela. Buduća istraživanja također bi pomogla da se pojačaju neke od slabosti istraživanja, korištenjem relevantnijih genetskih knjižnica koje se šire izvan europskog porijekla i uzorkovanjem šireg dijela populacije kako bi se uključilo više crnaca i latinoameričkih populacija i žena.

Ne možemo puno učiniti u vezi s našom visinom, ali saznanje o njenoj povezanosti s našim zdravljem moglo bi nam barem pomoći da ostanemo na oprezu u vezi s tim stvarima u vezi s kojima možemo nešto učiniti.