Poremećaj pažnje i hiperaktivnosti (ADHD) je stanje koje značajno utječe na kvalitetu života osoba koji od njega pate. Osobe s ADHD-om mogu djelovati nemirno, imati problema s koncentracijom i reagirati impulzivno.
Iako se čini da se o ADHD-u tek nedavno počelo govoriti, stručnjaci su simptome ADHD-a počeli pratiti još 1798. godine. No samo dijagnosticiranje, kao i spoznaje da se ovo stanje zadržava i u odrasloj dobi, napreduje tek posljednjih godina. Premda ADHD može donijeti neke pozitivne aspekte, također donosi značajne izazove u svakodnevnom životu.
Neuroznanstvenik Dean Burnett BBC Science Focusa objasnio je što znači živjeti s ADHD-om u odrasloj dobi, odgovarajući na šest najvećih pitanja koja ljudi postavljaju o tom stanju, od toga što ga uzrokuje do toga kako utječe na svakodnevni život.
Što uzrokuje ADHD?
Stručnjaci još uvijek pokušavaju otkriti pravi uzrok ADHD-a. Budući da se simptomi mogu razlikovati od osobe do osobe, teško je odrediti jedan jedinstveni uzrok.
Istraživanja su pokazala određene promjene u mozgu osoba s ADHD-om, osobito u područjima povezanim s fokusom i samokontrolom. To bi moglo objasniti klasične simptome poput impulzivnosti i odgađanja obaveza.
Genetika također igra veliku ulogu – stručnjaci tvrde da je vjerojatnost da nasljedite ADHD od roditelja jednaka onoj da nasljedite njihovu visinu i inteligenciju.
Javlja li se ADHD samo kod djece ?
Zbog izražene hiperaktivnosti kod djece, ADHD se često smatra isključivo dječjim poremećajem. No, kako osobe s ADHD-om odrastaju, hiperaktivnost se može smanjiti, što otežava prepoznavanje simptoma i dijagnosticiranje.
Kod odraslih se ADHD često pojavljuje uz probleme mentalnog zdravlja poput depresije i anksioznosti, što liječnici lakše primjećuju. To može dovesti do čestih pogrešnih dijagnoza pa mnogi otkrivaju da imaju ADHD tek u zrelijim godinama. Tada se pojavljuje problem jer tretman ne zahtjeva samo ADHD nego i njegove posljedice.
Pojavljuje li se ADHD samo kod muškaraca?
Klasični stereotip o ADHD-u često se odnosi na nemirne dječake koji ometaju nastavu. Dječaci češće dobivaju dijagnozu jer su njihovi simptomi povezani s hiperaktivnim i ometajućim ponašanjem. Međutim, sve veća osviještenost o ADHD-u olakšava prepoznavanje simptoma kod žena.
Istraživanja pokazuju da djevojčice s ADHD-om češće imaju poteškoće s pažnjom i koncentracijom, što ih čini manje primjetnima u okruženju. Zbog toga se ADHD kod djevojčica često ne prepoznaje ili pogrešno dijagnosticira, a mnoge žene tek u odrasloj dobi dobiju pravu dijagnozu. Znanstvenici upozoravaju kako je mišljenje da ADHD nije prisutan kod djevojčica jako zastarjelo i neutemeljeno.
Je li ADHD samo 'trend'?
Možda izgleda kao da se ADHD kod odraslih iznenada pojavio, ali to nikako nije nekakav hir. Stručnjaci su pratili simptome ADHD-a sve do 1798. godine. Iako je sam izraz relativno nov, ADHD se nije pojavio preko noći, društveni mediji i nove spoznaje samo su olakšali ljudima prepoznavanje simptoma i potaknuli ih da potraže pomoć.
Čak su i brojne slavne osobe javno progovorile o kasnim dijagnozama i bitkama s tim poremećajem, pa su tako zvijezda Igre prijestolja Kit Harrington i pjevačica Lily Allen podijelili su svoja iskustva kako bi pomogli u širenju svijesti o ovom stanju.
Može li ADHD biti pozitivan?
Iako se ne slažu svi s tim tvrdnjama, neki će ljudi tvrditi kako je ADHD 'supermoć', a ne poremećaj. Studije čak nagovještavaju da su ljudi s ADHD-om možda bili bolji sakupljači hrane, ukazujući na neke evolucijske prednosti. Ali budimo realni, iako postoje situacije u kojima ADHD može biti plus, to ne mijenja činjenicu da dolazi sa značajnim izazovima u svakodnevnom životu.
Trebate li se osjećati loše ako trebate lijekove za ADHD?
Srećom, ADHD se može kontrolirati lijekovima i terapijom, ali još uvijek postoji stigma oko ovih tretmana zbog koje ljudi mogu osjećati krivnju ili stid zbog njihovog korištenja. Lijekovi za ADHD često dobiju lošu reputaciju kao 'štetni stimulansi', ali stručnjaci kažu da postoji mnogo dokaza koji ukazuju na sigurnost i učinkovitost lijekova kod upravljanja i umanjivanja posljedica simptoma.
Stoga nikako nemojte dozvoliti da vas stigma spriječi da potražite pomoć. Nick Pettigrew, pisac bestselera koji je otvoreno progovorio o svom ADHD-u, rekao je za BBC Science Focus: "Kada je riječ o lijekovima za ADHD, osjećaj je kao da sam cijeli život imao slomljenu nogu koja nikad neće zacijeliti. Dijagnoza i lijekovi kao da su mi štake. Moja noga je i dalje slomljena i ona nikada neće proći, ali sada je malo lakše kretati se svijetom.
Uz lijekove pomoći mogu i terapije kod psihoterapeuta, posebno ako je odrasla osoba razvila posljedice neliječenog stanja.
Za dodatne informacije o ADHD-u posjetite web stranicu NHS-a.
POGLEDAJTE VIDEO: Sedam godina nakon transplantacije srca, Rita je zdrava djevojčica i igra nogomet!
