Jonas Edward Salk je bio američki ljekar, virusolog i imunolog. Pronalazač je prvog cjepiva protiv dječje paralize. Poliomijelitis nije u to vrijeme bila najrasprostranjenija bolest na svijetu i nije bila vodeći uzrok smrtnosti, međutim bolest je vrlo zarazna i činilo se da ju je nemoguće zaustaviti. Poliomijelitis zahvaća živčane stanice, a ponekad i središnji živčani sustav te uništava mišiće, uzrokuje paralizu i dovodi do smrti. Od poliomijelitisa uglavnom obolijevaju djeca, ali moguće je da se zaraze i odrasli. Najpoznatija žrtva poliomijelitisa koji je izbio 1921. godine u SAD-u bio je budući predsjednik Franklin Delano Roosevelt, koji je zbog toga ostao paraliziran od struka na dolje. Upravo je Roosevelt pomogao u osnivanju zaklade March of Dimes čiji je cilj bio naći lijek za poliomijelitis. Kasnih četrdesetih godina prošlog stoljeća, zaklada je zaposlila doktora Jonasa Salka, voditelja Laboratorija za istraživanje virusa u Pittsburghu. Salk je otkrio da postoje tri tipa virusa sa 125 različitih podvrsta. Uzgajao je virus te ga je deaktivirao formalinom i na taj način razvio cjepivo za sve vrste bez nuspojava. Odmah po otkriću cjepiva započela je masovna imunizacija te je cjepivo imalo vrlo visok postotak učinkovitosti. Međutim, cjepivo je u jednom trenutku uzrokovalo oko 200 slučajeva poliomijelitisa, za što je dokazano da se radilo o samo jednoj lošoj seriji cjepiva, ali da je cjepivo zapravo sigurno i učinkovito. Ova nesreća dovela je do poboljšanja standarda proizvodnje i do kolovoza 1955. godine oko četiri milijuna cjepiva je bilo potrošeno. Do 1959. godine oko 90 drugih zemalja je počelo koristiti Salkovo cjepivo.