Hedy Lamarr potječe iz bečke židovske obitelji. Njen otac Emil Kiesler je bio direktor banke, a majka Gertrud bila je pijanistkinja. Već u svom trećem filmu "Mi ne trebamo novac" s Heinzom Rihmannom i Hansom Moserom imala je glavnu ulogu. Čehoslovački film "Ekstaza" iz 1933., u kojem je njezina supruga glumio Zvonimir Rogoz, zbog nekih je slobodnih i erotskih scena izazvao skandal, ali više radi izraza njezina lica u prvom planu dok glumi orgazam, nego radi snimka u kojem gola trči kroz šumu (to je bio prvi integralni akt u povijesti umjetničke kinematografije). Udala se 10. kolovoza 1933. za bogata bečkog industrijalca Fritza Mandla, koji je bio veoma konzervativan te joj je zabranio snimati nove filmove. Uočivši jačanje fašizma u Austriji i nacističke okupacije njene domovine, bježi 1937. i iz zemlje i od svoga supruga u Pariz a odatle u London. Veliki filmski mogul Louis B. Mayer otkriva lijepu glumicu i daje joj ugovor za MGM. U to vrijeme mijenja svoje pravo ime u umjetničko. Hedy odlazi u SAD i biva hvaljena kao nasljednica Marlene Dietrich i Grete Garbo iako se njezino glumačko znanje ne može usporediti s njenom ljepotom. Najveći komercijalni uspjeh postigla je ulogom u filmu "Samson i Dalila". Hedy Lamarr bila je i inovatorica u području bežičnih komunikacija. Kao otvorena protivnica fašističke Njemačke u Drugom svjetskom ratu prijavila je 1942. patent upravljanja torpeda izmjenjivim frekvencijama koje bi stoga tada bilo nemoguće predvidjeti i omesti. Iako Mornarica SAD-a taj izum nije iskoristila, ta se tehnologija, bez koje bi bio nemoguć WiFi, i danas koristi za mobilne telefone i za upravljanje frekvencijama. Premda za života nije dobila zaradu i zahvalu za svoj izum, smatraju je velikom inovatoricom, pa se međunarodni Dan izumitelja slavi 9. studenoga, na njezin rođendan.