4. "Nisam majka, ali pretpostavljam da bi najlakša klasifikacija bila maćeha. Dok smo lutali imanjem bivše cure mog dečka kako bismo posjetili njegovu kćer (ona ima skrbništvo i živi s mamom), pronašli smo omču zategnutu na drvetu u šumi gdje se igrala njegova kći (tada je imala 12 godina). Otprilike tjedan ili dva kasnije (ili prije, ne sjećam se), njezina je majka tamo pronašla oproštajno pismo. Bilo je napisano markerom i ispunjeno sa 'Žao mi je, žao mi je, žao mi je'. Bilo je apsolutno srcedrapajuće to čitati. Svi smo joj pokazali da smo tu za nju. Definitivno nismo 'normalna' obitelj, a njegovoj kćeri to je teško palo. Sada joj je bolje i ima hrpu sjajnih prijatelja, ali to je bila najgora stvar koju je mogla pronaći."