Ana je uz tri posla proputovala 14 zemalja: 'Uvijek iskrsne neka neočekivana situacija'
Profesorica engleskog i hrvatskog jezika, Ana Šporčić, ispričala nam je kako uspješno balansira tri posla s putovanjima te kako je uspjela posjetiti 14 zemalja u samo godinu dana, a otkrila nam je i svoje metode štednje
Dok većina njezinih vršnjaka tek traži svoje mjesto na tržištu rada, 25-godišnja profesorica engleskog i hrvatskog jezika Ana Šporčić iz Nove Gradiške već godinama uspješno balansira između čak tri posla. Zahvaljujući iznimnoj radnoj etici, odgovornosti i preciznoj organizaciji vremena, uspjela je putovanja pretvoriti u ostvariv, jasno planiran cilj pa je u samo godinu dana obišla 14 zemalja.
Ljubav prema putovanjima razvila je još tijekom studija, kada je prvi put osjetila koliko je otkrivanje novih kultura obogaćuje i motivira. Upravo tada odlučila je da će sebi stvoriti uvjete za buduća putovanja i to štednjom te odrađivanjem dodatnih poslova. Ana se može pohvaliti i licencom za voditelja putovanja, a uz sve to našla je vremena i za još jedan hobi pa tako posljednje dvije godine trenira i pole dance.
Ana Šporčić nam je ispričala kako je uspjela posjetiti 14 zemalja u godinu dana uz tri posla koja trenutačno radi, a otkrila nam je i svoje učinkovite metode štednje.
Planiranje putovanja uz tri posla
Iako većina ljudi teško usklađuje poslovne i privatne obaveze, 25-godišnja profesorica uz dobru organizaciju i motivaciju uspješno odrađuje nekoliko poslova i putuje svijetom.
"U ovom trenutku zapravo imam tri posla, iako je jedan trenutačno na pauzi. Radnim danima sam profesorica na puno radno vrijeme u školi stranih jezika, vikendom odrađujem honorarni posao u restoranu, a treći je prema potrebama poslodavca za Erasmus udrugu mobilnosti. Upravo mi ta kombinacija i fleksibilnost omogućuju da putovanja uklopim u svoj raspored. Ono što me najviše pokreće jest činjenica da putovanja obogaćuju moj život na način na koji svakodnevica ne može — vraćaju mi energiju, potiču kreativnost, šire mi perspektivu i podsjećaju me zašto vrijedi raditi ovo što radim. Na kraju dana, znam da radim ovoliko zbog svoje samostalnosti i slobode, ali i zbog trenutaka koje ću pamtiti cijeli život. Često se dogodi da nakon kasnog noćnog leta produžim ravno na posao, ili da s posla jurim na aerodrom, a nekad trebam i odraditi nešto za svoje poslove dok sam na putu, ali što se mora, nije teško", priča Ana.
Svako putovanje zahtijeva dobru organizaciju i pažljivo planiranje, a Ana je uspjela razviti sustav koji joj omogućuje da i u užurbanom rasporedu pronađe načina da putuje.
"Organizaciju započinjem odabirom destinacije, a nakon toga istražujem načine kako doći do tamo, provjeravam letove i uspoređujem različite opcije. Sljedeći korak je postavljanje budžeta i izrada okvirnog plana što želim vidjeti i doživjeti. Kada sve posložim, preostaje samo detaljna organizacija i uživanje u putovanju, a po povratku bilježim dojmove i ono što bih idući put učinila drugačije. Koristim više različitih izvora za kreiranje plana i inspiraciju, od Tik Toka, Instagrama, Trip Advisora, Facebooka, Skyscannera pa sve do Google Mapsa", objašnjava Ana kako izgleda proces sve od ideje, priprema, pa sam put sve do povratka kući.
"Ljetovanje u inozemstvu svakako je posebna prilika za moje organizacijske vještine te sam, na primjer, prošle godine, u iznenađujućem povoljnom trošku, povezala Ibizu, Mallorcu i Barcelonu s četiri leta u devet dana. U roku od pola sata otvorila sam sve tražilice za letove, pronašla povoljnu kombinaciju i već sljedeći dan krenula slagati detaljan plan. Tog se putovanja uvijek rado prisjećam s osmijehom na licu jer mi je to bilo prvo putovanje na toliko dugi vremenski period s ruksakom i malim koferom u kojemu su bile samo stvari za plažu. Svi u mojoj okolini su bili impresionirani i iznenađeni kako samo to vješto izvela. Dok sam ove godine tražila ideje za ljetovanje, razmatrala sam neke oceanske opcije i odabir je pao na Kanarske otoke i na Madeiru. U svega osam dana, bilo je potrebno ukrcati se na čak šest letova. Nekima bi možda to bilo prenaporno, ali ljudi s kojima obično putujem istog su avanturističkog duha poput mene i uvijek mi prepuste povjerenje u samu organizaciju, od planiranja pa sve do povratka. Najbolji mi je dio organizacije onaj trenutak kad osjetim da se putovanje počinje pretvarati iz moje ideje u stvarnost", dodaje ova profesorica.
Destinacije bira spontano
Ana ističe da destinacije najčešće bira vrlo spontano te da sve ovisi o godišnjem dobu, raspoloženju, budžetu i vremenu koje ima na raspolaganju.
"Ponekad je presudna cijena karte, a ponekad želja da se vratim u neku državu zbog brojnih razloga kojima me ta zemlja osvojila. Često se dogodi da kupim karte za koncert u inozemstvu i onda mi taj događaj postane savršen izgovor da organiziram putovanje povodom koncerta. To su mi najdraže avanture — spoj glazbe, putovanja i doživljaja koji se pamte cijeli život. Ponekad je i umjetnost dovoljan razlog koji me privuče da otputujem negdje. Primjerice, u London sam otišla prvenstveno kako bih pogledala mjuzikl na West Endu i to je bio trenutak u kojemu sam se zaljubila u glazbeno kazalište. Slično je bilo i u Sjevernoj Irskoj gdje sam otišla zbog muzeja posvećenog Titaniku. To nije običan muzej, to je emotivno iskustvo kroz koje kao da prođeš kroz vrijeme, prolaziš kroz priče stvarnih ljudi, promatraš njihove predmete i njihove posljednje trenutke. Upravo takve stvari, također, oblikuju moje izbore — jedna iskra, jedan umjetnički detalj ili jedna priča koja me povuče", objašnjava.
Učinkovite metode štednje za putovanja
Profesorica engleskog i hrvatskog jezika ima provjerene metode štednje kako bi sebi priuštila sve što želi vidjeti.
"Poprilično sam štedljiva osoba kad su u pitanju svakodnevne stvari jer svjesno biram ulagati u iskustva, a ne u materijalne stvari. Odvojim sa strane sve neophodne troškove, a ostatak raspoređujem za putovanja. Ne odlazim često u restorane, rijetko naručujem hranu, ne trošim na izlaske ili impulzivne kupnje, uvijek biram javni prijevoz umjesto taksija, a troškove za putovanja rasporedim kroz nekoliko mjeseci ako je potrebno. Jedan mjesec kupim avionske karte, drugi rezerviram smještaj, a treći mjesec ostavim za atrakcije koje želim posjetiti. Tajna je u pametnoj raspodjeli troškova i na taj način sve ostaje financijski održivo. Takva raspodjela omogućuje mi da bez opterećenja planiram više putovanja godišnje", napominje Ana.
Uz dobru organizaciju budžeta nužno je dobro isplanirati prtljagu i odvojiti ono najosnovnije. Za sva putovanja kraća od sedam dana Ana bira isključivo ruksak. "Volim osjećaj slobode kad sve stvari nosim na leđima i kad mi je sve organizirano u pretincima. Ruksak mi omogućuje da se krećem brže, jednostavnije i fleksibilnije, što mi uvelike olakšava putovanje", kaže.
"Osim, naravno, svih potrebnih dokumenata, sa sobom uvijek nosim prijenosni punjač, fotoaparat, bocu vode, sunčane naočale i mali kozmetički set s različitim potrepštinama. Reklo bi se da sam poprilično boležljiva osoba tako da uvijek moram nositi neke osnovne stvari za prvu pomoć, ako bude potrebe. Dok sam bila na izletu u pustinji, prijateljicu i mene iznenada je uhvatila pješčana oluja i oči su joj odjednom bile pune pijeska. Sva sreća da uvijek nosim sa sobom kapi i mast za oči jer su i moje oči vrlo osjetljive, što se zapravo pokazalo vrlo korisnim rješenjem problema usred pustinje", naglašava Ana.
U godinu dana posjetila je 14 zemalja
"S obzirom na to da sam učestalo počela putovati prije više od tri godine, moj popis posjećenih država poprilično je dugačak i približavam se svojoj tridesetoj državi. Kad pogledam unatrag, ova je godina bila nevjerojatno raznolika mnogobrojnim kulturama. Ove sam godine posjetila Maroko, Sloveniju, Austriju, Belgiju, Englesku, Irsku, Italiju, Švicarsku, Srbiju, Portugal, Kanarske otoke, Mađarsku, Francusku i Njemačku, a godinu ću zaokružiti sa svojom najdražom Španjolskom u koju se uvijek rado vraćam. Španjolska mi je najdraža zato što ondje svaki put osjetim poseban, neopisiv osjećaj lakoće. Ljudi su srdačni, ulice su živopisne, ritam života je opušteniji i topliji nego bilo gdje drugdje. Od njihove glazbe, hrane i mora pa sve do načina na koji razgovaraju i smiju se — sve me podsjeća na to kako bi život mogao izgledati kad bismo se manje žurili, a više uživali. Svaki put kad joj se vratim, kao da se vraćam nečemu poznatom i dragom. Zato sam ove godine za ljetovanje odabralo upravo Kanarske otoke jer sam željela doživjeti omiljenu španjolsku atmosferu u potpuno drugačijem oceanskom ambijentu. U svakoj sam destinaciji doživjela nešto posebno, ali ako moram izdvojiti, najmanje me se dojmila Austrija s kojom se jednostavno nisam uspjela povezati", ističe ova putoholičarka.
Osim toga izdvojila je i koja su joj ove godine bila najkraća, a koja najduža putovanja: "Najkraći je bio kratki bijeg do Ljubljane, dovoljno dug da promijenim okolinu i udahnem neki drugačiji ritam, ali i dovoljno kratak da se uklopi u moj raspored. Taj mi je izlet ostao u lijepom sjećanju baš zato što je bio potpuno spontan. Najduži je bio odlazak na Gran Canariju i Madeiru gdje su me oduševile vulkanske plaže i miris oceana. Bez obzira na duljinu trajanja putovanja, nastojim maksimalno iskoristiti svaki dan od jutra do mraka. Za većinu europskih gradova dovoljna su dva do tri dana za ključne znamenitosti i da se doživi ritam grada, ali ako želim istinski doživjeti kulturu i lokalni život, onda volim ostati barem tjedan dana, iako rijetko imam toliko vremena na raspolaganju. Naravno, sve ovisi kojim povodom putujem negdje."
"Davno sam si obećala da ću na svakom putovanju isprobati nešto novo, a ove me godine najviše iz zone komfora izvelo moje prvo solo putovanje u Švicarsku. U početku mi je bilo čudno, čak pomalo zastrašujuće, ali onda me preplavio mir. Shvatila sam da je to sloboda. Taj osjećaj neću nikada zaboraviti. To me iskustvo naučilo strpljenju, ali i donošenju samostalnih odluka s većom sigurnošću u nepoznatom okruženju, bez oslonca na druge, a to mi je dalo mi je novu vrstu samopouzdanja kako da više uživam u vlastitom društvu. Shvatila sam koliko sam zapravo jača nego što mislim, ali i koliko je važno znati biti sam sa sobom — bez buke, bez tuđih mišljenja, bez potrebe da se nekome prilagođavam. To je prvo putovanje na kojem sam se upoznala na jedan potpuno novi način", priznaje Ana.
Dobra i loša iskustva na putovanjima
Za svakog putnika postoje trenuci koji ostaju urezani u pamćenje, ali i oni koji testiraju granice i snalažljivost. U proteklih godinu dana Ana Šporčić iskusila je oboje — od spektakularnih prizora do neočekivanih izazova.
"Jednu od najljepših uspomena doživjela sam u pustinji dok sam čekala izlazak sunca iz vrućeg balona. To je bio prizor koji se ne može opisati riječima, a pamti se cijeli život. Kako su se prve zrake probijale kroz maglicu pijeska, imala sam osjećaj da stojim na rubu nekog novog čudesnog svijeta kojemu se treba prepustiti s divljenjem. S druge strane, moj prvi pokušaj scuba divinga bio je moje najgore iskustvo. Iako sam bila uzbuđena isprobati nešto novo i doživjeti podvodni svijet, čim sam zaronila, uhvatila me panika kakvu nikada prije nisam osjetila. Zavladala je tišina, voda me okružila sa svih strana, teško sam disala kroz regulator i imala sam osjećaj da gubim kontrolu nad vlastitim tijelom. Instruktor me neprestano umirivao, ali srce mi je lupalo nenormalnom brzinom i znala sam da moram odustati. Iako nisam uspjela završiti zaron, to iskustvo me naučilo nešto važno — da hrabrost ne znači uvijek 'uspjeti', nego usuditi se probati i znati prepoznati svoje granice", prisjeća se.
"Nikad mi se nije dogodilo da sve ide po planu jer uvijek iskrsne neka neočekivana situacija koju kasnije vrijedi prepričavati. Primjerice, dok sam bila na Madeiri s prijateljicama, ugasio nam se auto usred tunela. U trenutku nas je preplavio strah jer kroz tunele svi voze brzo, a mi smo odjednom bile potpuno nepomične na sredini trake. Da stvar bude još bolja, gepek se zaglavio te nikako nismo mogle doći do sigurnosnog trokuta kako bi upozorile ostale vozače. U sekundi je nastao potpuni kaos — automobili su počeli naglo zaustavljati, vozači su trubili. Zaustavile smo cijelu prometnu traku dok nije došla vučna služba koja nas je izvukla, a mi smo se samo gledale i pokušavale ostati prisebne. Definitivno trenutak za pamćenje", tvrdi profesorica.
Unatoč gotovo potpuno popunjenom rasporedu, Ana Šporčić uspijeva održavati energiju i motivaciju potrebnu za putovanja. Kako gotovo i nema slobodnih dana, umor je nešto s čime se redovito susreće. Ipak, trudi se pronaći ravnotežu kroz male rituale koji joj pomažu, uz dobar i kvalitetan san.
"Uz sve to, naučila sam slušati svoje tijelo i intuiciju. Kad vidim da mi je previše, dopustim si pauzu i samoću. Sve više cijenim i one sitne trenutke mira koje nekad prije nisam ni primjećivala. Volim pogledati epizodu serije nakon posla, čitati knjigu u tramvaju, slušati pjesme dok šetam, otići na trening prije posla. Uživam i u malim druženjima s prijateljima, kao i u bojankama za odrasle koje me opuštaju. Ti mali trenuci čine veliku razliku. Imam sreće što sam okružena ljudima koji me razumiju i vjeruju u mene. Podrška prijatelja i obitelji za mene je neprocjenjiva. Oni me podsjete da usporim i zastanem, ali me ujedno i ohrabruju da nastavim živjeti punim plućima. Ta podrška mi daje osjećaj da nisam sama u svemu ovome, da netko stoji iza mene dok jurim iz države u državu ili s jednog posla na drugi. To je ponekad sve što mi treba", dodaje.
Planovi za budućnost
Nakon što je u samo godinu dana posjetila 14 zemalja, Ana Šporčić već razmišlja o novim destinacijama unatoč zauzetom rasporedu.
"Do sada sam posjetila tri kontinenta, a velika mi je želja obići svih sedam. To je dugoročni cilj, ali znam da ću mu se postupno približavati kako mi životni ritam i poslovne obveze budu dozvoljavale. Veselim se istraživanju novih dijelova svijeta, upoznavanju novih kultura, ljudi i običaja jer to je za mene pravo bogatstvo. U zadnje vrijeme sve više razmišljam i o sjeveru Europe — njihovoj prirodi, mentalitetu i sasvim drugačijem ritmu života koji mi se izrazito svidio dok sam bila u Norveškoj i Švedskoj. Privlači me ta neobična kombinacija surovosti i nježnosti prirode — ledeni krajolici, tišina i mir koji ondje vladaju. Htjela bih vidjeti polarna svjetla i obići selo Djeda Mraza, no sve u svoje vrijeme", kaže.
"Kako sam ove godine položila tečaj za voditelja putovanja, nadam da ću jednog dana moći pretvoriti svoju ljubav prema putovanjima u karijeru, stoga možda jednom dođe na red i tečaj za turističkog vodiča jer voljela bih otvoriti vrata svijeta i drugima, baš kao što su ih putovanja otvorila meni", navodi ova profesorica.
Za one koji misle da nemaju vremena putovati, Ana ima jasnu poruku: "Rekla bih im da ne znaju što propuštaju i koliko zapravo sebe mogu bolje upoznati putujući. Sve je stvar toga kako si posložite u glavi, a često podcjenjujemo sami sebe koliko zapravo imamo vremena i kako njime raspolažemo. Samo malo volje, pozitivne energije i dobre organizacije dovoljno je za početak. Vrijeme je stvar prioriteta. Ako mislite da nemate vremena, krenite od malih stvari — kratkih izleta, spontanih odlazaka, vikend putovanja. Putovanja nas mijenjaju na način koji ne možemo ni opisati — vratiš se kući, a nisi ista osoba."
POGLEDAJTE GALERIJU
POGLEDAJTE VIDEO: Država gradi 10.500 priuštivih stanova: Evo koliko će samca koštati stan od 30 kvadrata
403 Forbidden