Odgojiteljica predškolske djece Katrina Šagadin (32) iz Zagreba, posljednjih osam godina putuje sama, a umjesto velike prtljage sa sobom nosi samo ruksak. Velika želja joj je proputovati cijeli svijet, a istovremeno i upoznati partnera koji ima isti san te s njim osnovati obitelj. Ne želi da im djeca budu prepreka nego da zajedno sudjeluju u ostvarenju snova.
Na prvo samostalno putovanje uputila se nakon prekida s dečkom. Iako ju je na početku bilo strah, želja za novim iskustvima odvela ju je u avanture za koje kaže da su nešto nabolje što joj se dogodilo.
Katrina je za Net.hr ispričala neka svoja iskustva s putovanja na koja se odvažila krenuti sama, s kakvim problemima se susrela, a otkrila je poneke savjete kako osigurati najpovoljniji smještaj i avionske karte.
Zagrepčanka uvijek putuje sama
Katrinino prvo solo putovanje dogodilo se tijekom ljeta 2018. godine, potpuno spontano. Savjetuje kako iskoristiti aplikacije koje značajno pomažu putnicima na svakom putovanju.
Kako ste se, i kada, prvi put odlučili putovati sami?
Godinama sam htjela posjetiti druge države, ali nitko iz mog kruga prijatelja nije bio zainteresiran za putovanja izvan Hrvatske. To ljeto sam imala planove ići s tadašnjim dečkom na more, ali smo u međuvremenu prekinuli i nisam htjela da mi godišnji "propadne" i da ostanem u Zagrebu. Spletom okolnosti upoznala sam Argentinca koji je odsjeo kod mog susjeda preko Couchsurfinga te su mi njih dvojica pričali o svojim iskustvima solo putovanja i koliko je to posebno. Ispitala sam detaljno sve što me zanimalo o tome kako je to putovati sam i kako izgleda kad se koristi Couchsurfing i vrlo brzo sam se odvažila na svoje prvo solo putovanje. Odabrala sam Italiju jer mi se činila dovoljno blizu da se lako vratim ako mi se slučajno ne svidi takav način putovanja, a u drugu ruku, zemlja je dovoljno drugačija od Hrvatske da bih imala priliku iskusiti novu kulturu. U roku od par dana organizirala sam svojih 12 dana u Italiji (na kraju su se ti planovi spontano promijenili dok sam već bila ondje).
Kakvo je bilo to prvo iskustvo?
Stigla sam busom do Trsta i ondje me čekao BlaBlaCar za nastavak do Riminija. Već u tom autu upoznala sam divan par koji mi je pričao o svojim iskustvima s putovanja i ohrabrio jer sam bila malo nervozna. Moram napomenuti da sam noć prije tog putovanja bila toliko nervozna i u strahu da sam htjela sve otkazati, ali na svu sreću nisam i izborila sam se sa strahom jer mi je to na kraju ispalo jedno od najljepših iskustava u životu. Za prve tri noći sam rezervirala privatnu sobu u stanu preko Airbnb-a i nakon toga započela sa svojom CouchSurfing avanturom. Prvi domaćin mi je bio Argentinac koji mi je ostavio ključeve svog stana s obzirom na to da je puno radio i samo spavao doma pa sam tako imala slobodu raditi što želim sa svojim slobodnim vremenom i vraćati se u smještaj kad god mi odgovara. Drugi domaćin mi je bio Talijan s kojim i dan danas održavam prijateljstvo i kojeg sam još puno puta vidjela nakon tog prvog upoznavanja. On radi kao DJ, a druga strast mu je letenje tako da je prije, sada više od deset godina, izgradio simulator leta koji iznajmljuje pilotima za obuku.
Umjesto planirana tri dana, kod njega sam na kraju ostala tjedan dana jer mi je bilo prezabavno. Danju smo se družili s njegovim prijateljima i obitelji te povremeno išli "letjeti" u tom simulatoru, a noću bi se zabavljali u klubu u kojem je radio. To prvo putovanje mi je obilježilo cijeli život jer sam po prvi put izašla iz svoje komfor zone i počela zapravo upoznavati samu sebe jer sam imala punu slobodu biti ono što zapravo jesam i što osjećam iznutra, i što nije uspijevalo izaći iz mene dok sam bila okružena ljudima u Zagrebu koji su poznavali samo jednu verziju mene.
Kako se koristi Couchsurfing aplikacija?
Aplikacija Couchsurfing omogućuje ljudima iz cijelog svijeta da iz prve ruke upoznaju kulturu te države tako da odsjedaju kod domaćina besplatno, ali iz zahvalnosti je poželjno donijeti nešto tradicionalno iz svoje zemlje, kupiti nešto hrane za frižider ili počastiti nečime domaćina, ili počistiti stan. Doslovno bilo kakav znak zahvalnosti koji ne iziskuje velike troškove. Inače, domaćin u svoje slobodno vrijeme provodi osobu po gradu i upoznaje sa svojim prijateljima, to sve ovisi o osobi. Postoje tri opcije korištenja aplikacije: domaćin koji nudi smještaj, osoba koja putuje i traži smještaj te treća koja se zove "hangout", što znači da - kad ste u nekom gradu možete staviti da ste online na hangout i da tražite nekoga za druženje i provođenje vremena te razgledavanje grada. Aplikacija je sigurna s minimalnim šansama za neugodna iskustva s obzirom na to da svaki profil mora biti službeno verificiran te također možete pročitati recenzije svakog profila od strane ljudi koji su ga upoznali.
Koliko dugo već putujete sami? Po čemu se takvo putovanje razlikuje od grupnog?
Ove godine će biti osam godina kako putujem sama. Solo putovanje se jako tiče osobnog razvoja, upoznavanja sebe i rada na sebi. Razlika je što solo putovanje pruža sasvim drugačije i posebno iskustvo jer se na drugačiji način upija kultura nekog mjesta ili države. Primjerice, kad ste s nekim, onda većinu vremena razgovarate i veliki dio pažnje vam na to odlazi, a dok ste sami onda ste u potpunosti fokusirani na okolinu, stvari koje se događaju oko vas i neke detalje koje u suprotnom vjerojatno ne biste ni primijetili.
Koje su prednosti i mane samostalnih putovanja?
Još jedna meni osobito važna stvar je sloboda - da sama u svakom trenutku odlučujem što ću raditi i ne moram se prilagođavati nikome ako mi se nešto u tom trenutku ne radi. Često znam imati neki okvirni plan, ali zapravo odlučujem kako ću provesti dan nakon što se probudim i vidim za što sam motivirana. Realno radim što god mi padne na pamet u bilo kojem trenutku bez osjećaja grižnje savjesti. Osobno imam specifičan stil putovanja, gdje mi je puno draže šetati satima po gradu ili prirodi, dugo sjediti u nekom kafiću ili restoranu gdje mogu promatrati svakodnevicu ljudi i nije mi prioritet obilaziti muzeje, poznate atrakcije i neke slične institucije. Nekako više volim uroniti u život lokalaca i ne želim imati previše natrpan raspored aktivnosti. Jedna od najvažnijih stvari je da - dok putujete sami, upoznate puno više ljudi iz dva razloga: "prisiljeni" ste se socijalizirati jer je to jedna od osnovnih ljudskih potreba, a drugi razlog je taj što će vam puno više ljudi slobodno prići ili jednostavno pokrenuti neki bazični razgovor jer ste sami. Od mana bih jedino mogla navesti što ponekad neke trenutke poželite podijeliti s određenim osobama, i što se nekad zna javiti osjećaj usamljenosti ako se radi o dužem putovanju. Moje prvo solo putovanje je bio početak lančane reakcije koja mi je u potpunosti promijenila život. Drugo solo putovanje je bilo na Tenerife, gdje sam se ubrzo nakon povratka u Hrvatsku i preselila. Ondje sam živjela sve do ovog novog putovanja po Aziji.
Jeste li imali neka loša iskustva?
Trenutno mi ne pada na pamet nikakvo loše iskustvo s nekog putovanja. Jedino se sjećam da sam jednu večer u Sevilli primijetila da me neki muškarac promatra iz različitih kuteva (polako se približavao) dok sam sjedila u parku na klupici u polumraku jer sam pričala na mobitel. To sam riješila tako da sam svojoj obitelji poslala poruku s tom informacijom i uključila dijeljenje lokacije dok se ne maknem u veću gužvu u centru grada. Minimalne šanse su da će vas netko napasti dok ste među ljudima, a i moja je greška bila što sam sjela na takvo mračno mjesto sama. Iako ne mogu sa sigurnošću potvrditi da bi mi taj čovjek zaista i naudio, ali bolje biti siguran i maknuti se iz takve situacije. Drugima bih preporučila da uvijek imaju neku dozu opreza i da ako osjete da nešto nije u redu, da se maknu iz te situacije ili mjesta na kojem se nalaze. Također ne bi trebali osjećati zadršku obratiti se nekome na ulici za pomoć ako se osjećaju stvarno nesigurno ili u opasnosti. Najvažnije od svega je da koristite zdravi razum i da ne budete naivni.
Putuje oko svijeta s ruksakom
Katrina tvrdi da je ruksak sasvim dovoljan za određena putovanja, a kako ga i sama uvijek nosi, objasnila je kako najučinkovitije spremiti potrebne stvari u ruksak.
Što je ključno imati na svakom putovanju?
Ključno je imati pozitivnu energiju, otvorenost i smirenost (odnosno prihvaćanje situacije) ako nešto krene po zlu. Mislim da bi svatko trebao imati u svom ruksaku pribor osobne higijene koji svakodnevno koristi i punjač za mobitel, nema tu neke filozofije. Ako nešto i zafali, to se najčešće svagdje može kupiti. Za pakiranje ruksaka mogu iz vlastitog primjera reći da ga nije potrebno natrpavati. Za mentalnu pripremu je dovoljno istražiti mjesto u koje se ide, malo na Googleu ili YouTubeu, i tako ćete već osjetiti neku povezanost s tim gradom pa vas neće biti strah. Također se tako može ugrubo složiti nekakav plan što bi se tamo moglo raditi i vidjeti, to će vam dati nekakav osjećaj smirenosti.
Samo s ruksakom se može putovati godinama ako se roba redovito pere. Ovaj put sam nešto drugačije spakirala ruksak nego na putovanjima po Europi. Pola ruksaka mi zauzima odjeća, a pola neseseri. Iako sam uplatila putno osiguranje na godinu dana, ponijela sam sa sobom antibiotike, paracetamol i još neke razne tablete za slučaj da se razbolim na mjestu gdje u blizini nema bolnice. Zatim sam morala ponijeti našu kremu za sunčanje jer se ovdje može kupiti samo ona s izbjeljivačem kože koju Azijati koriste. Jedna od najvažnijih stvari za cure, za slučaj da koriste tampone, ovdje se koriste samo ulošci i gotovo je nemoguće pronaći tampone. Ako imate sreće i negdje naletite na njih, malu kutijicu od osam komada platit ćete 2,5 eura. Tako da sam se time dobro opskrbila i ponijela dvije velike kutije, odnosno 160 komada. Također imam osnovni set za prvu pomoć u slučaju nekih lakših ozljeda. Na ovom putovanju mi je sastav ruksaka manje fokusiran na odjeću i više na praktične stvari koje se ne mogu ovdje kupiti.
Što ponijeti na put od tjedan dana?
Za period od tjedan dana moja strategija je odabrati odjeću u neutralnim bojama koju ću moći kombinirati na svakakve načine, primjerice da neka majica ide i uz hlače i trenirku, a što je najvažnije, da se ugodno osjećam u tome. Za period od tjedan dana je i više nego dovoljno dva para hlača, jedna trenirka, četiri do pet majica, pidžama, sedam pari donjeg rublja i čarapa. Treba imati na umu da se svuda može oprati odjeća (bilo u sklopu smještaja ili javnih praonica), a nekad stvari možemo odjenuti i po dva puta ako se nismo znojili. Godinama sam putovala po Europi samo s ruksakom veličine onog školskog kako bih izbjegla dodatne troškove prtljage za let. Jednom prilikom sam s takvim ruksakom putovala tri tjedna u dvije različite klimatske zone, što znači da sam morala nositi i ljetnu i zimsku odjeću, sportsku i casual za grad. Moj trik je da najdeblje stvari odmah odjenem, a jednu do dvije ili objesim na donji dio naramenica ruksaka ili zavežem oko struka. Često je cijena prtljage puno veća od cijene avionske karte tako da nema potrebe bacati novce jer se zna dogoditi da ljudi više od pola robe koju natrpaju u kofer nikad ni ne odjenu tijekom cijelog putovanja. Sve to treba strateški složiti u ruksak tako da se iskoristi svaki centimetar prostora.
Koji su korisni savjeti za najpovoljniji pronalazak smještaja?
Inače sam uvijek iznajmljivala privatnu sobu preko Airbnb-a jer se često mogu naći jako povoljne opcije na dobrim lokacijama, a tako si osiguravate i privatnost. Unazad pola godine počela sam koristiti hostele jer sam tad išla na Camino de Santiago i to je bila glavna opcija za sve hodočasnike. Svidjelo mi se jer se u hostelima puno lakše i brže upoznaju ljudi i sklapaju prijateljstva tako da sad na trenutnom putovanju po Aziji odsjedam isključivo u hostelima. Volim odabrati smještaj u centru grada tako da mi sve bude dostupno pješke jer kad pogledate tih par eura što ste platili više da ste smješteni u centru, ionako bi potrošili na javni prijevoz ili taksije za dolazak u taj isti centar. Osjećam veću slobodu kretanja kad ne ovisim o javnom prijevozu. Za najam smještaja preporučila bih Airbnb za privatne sobe, Hostelworld i Booking za hostele. Ovdje u Aziji koristim app Agoda za hostele i pokazala se daleko povoljnija od ovih drugih stranica, ali nisam sigurna je li popularna u Europi. U svakom slučaju uvijek usporedim cijene na svim stranicama i onda vidim koja je najpovoljnija.
Kako pronaći najjeftinije avionske karte?
Rješenje je Skyscanner. Ako ste fleksibilni s datumima onda označite opciju "whole month" i tu ćete vidjeti otprilike cijene po datumima jer doslovno zna biti da je primjerice za neki datum cijena 20 eura, a za sljedeći dan je 80 eura. Prođite sve datume koji vam odgovaraju i kad nađete dobru opciju ne kupujte je na toj stranici nego odite na službenu stranicu aviokompanije i tamo je kupite. Na službenim stranicama je karta najčešće koji euro jeftinija, ali je to zapravo i najsigurnija opcija. Imala sam dva puta negativna iskustva s kupovanjem karte preko "treće stranke" tipa kiwi.com i trip.com, tako da ako želite izbjeći bilo kakve komplikacije, kupite je direktno od aviokompanije i s njima možete sami napraviti check-in 24 sata prije leta.
Jeste li imali u nekim mjestima problema s internetom?
Nisam, po Europi je svagdje dovoljno dobra pokrivenost, svi smještaji imaju Wi-Fi i možete svagdje koristiti paket interneta kao u Hrvatskoj. Jedinu drugačiju situaciju sam imala na Tajlandu, ali sam unaprijed znala da za korištenje interneta moram kupiti njihovu karticu što je prilično jednostavno. Možete kupiti fizičku već na aerodromu ili malo povoljnije u gradu koju samo stavite u mobitel i time se sama aktivira, a danas postoje i opcije e-SIM koju osobno nisam dosad isprobala.
Jeste li ikad imali problema s lopovima na putovanjima i jeste li nekad ostali bez hrane i pića?
Hvala Bogu dosad nisam imala takva iskustva, ali mi se u Portugalu dogodilo da mi je nestala kartica iz novčanika, iz torbe, koja je cijelo vrijeme bila uz mene. Bili smo u izlasku i bila je velika gužva tako da je netko iskoristio priliku i počastio se s dva pića u tom klubu. Iako sam jutro nakon što sam to shvatila, prvotno bila u panici, odmah sam blokirala karticu preko aplikacije na mobitelu. S obzirom na to da sam u to vrijeme živjela na Tenerifima, imala sam otvoren još jedan bankovni račun pa sam preko te aplikacije aktivirala mobilno plaćanje jer sam fizičku karticu ostavila kod kuće, i tako je cijeli problem bio riješen. Vezano za hranu i piće, uvijek se unaprijed pobrinem da imam barem malu bočicu vode uz sebe dok putujem i vrećicu orašastih plodova za slučaj da mi iz nekog razloga hrana bude nedostupna pa mi je to barem privremeno rješenje.
Za Aziju nije odredila vrijeme povratka
Ova svjetska putnica ističe kako na Tajlandu ima drugačija iskustva nego u zemljama koje je dosad posjetila, naglašavajući posebnosti tamošnje kulture, načina života i gostoljubivosti lokalnog stanovništva.
U kojoj ste zemlji sada i koliko ostajete?
Trenutno sam na Tajlandu na malenom otoku Koh Lanta. Ovo solo putovanje je prilično drugačije od svih ostalih koje sam dosad imala jer nemam ni konkretni plan ni datum povratka. Prije dvije godine dobila sam ideju da bih mogla duži period putovati jugoistočnom Azijom i počela sam štedjeti za to. Gledala sam snimke na YouTubeu i čitala blogove da dobijem dojam koji bi mi otprilike trebao budžet za putovanje od godinu dana jer volim polako putovati bez nekog pritiska i upijati svaki trenutak. Tako da sam konačno započela ovo putovanje 22. siječnja ove godine. Plan mi je nakon juga Tajlanda posjetiti Maleziju i Singapur te nakon toga sjever Tajlanda i nastaviti na Laos, Kambodžu, Vijetnam, Filipine i Indoneziju. Već sad dobivam neke ideje da putovanje proširim i na Šri Lanku te potencijalno Australiju i Novi Zeland.
Na Tajlandu sam dosad imala samo prekrasna i zabavna iskustva. Oduševljena sam tom kulturom koja je totalno drugačija od europske, ali ljudi su stvarno nešto posebno. Što se tiče prometa, tu vlada opći kaos koji savršeno funkcionira. Izgleda kao da ne postoje nikakva pravila. Redovito vidim da na malom skuteru sjede po tri ili četiri osobe, a najveći šok mi je vidjeti kad sa sobom voze malu djecu (doslovno bebe od godinu dana) bez ikakve zaštite i držeći ih na rukama dok upravljaju skuterom. Nekad je i cijela obitelj na skuteru, mama i tata plus dvoje male djece. Hrana im je odlična i jako jeftina, između 1 i 3 eura, na ulici je jeftinija dok je u restoranima malo skuplja. Lokalci žive jako skromno, ali uvijek s osmijehom na licu i nekom opuštenom energijom.
Što je najbolje što netko može naučiti u drugim stranim zemljama?
Jedna od najboljih stvari koja se može naučiti putujući stranim zemljama je prihvaćanje i otvaranje uma. Onaj trenutak kad shvatimo da ima ljudi koji su toliko drugačiji od nas, ali su prekrasne osobe. Kao da smo svi nekako različiti, ali i dalje imamo zajedničke crte neovisno o vjeri, nacionalnosti, okoline iz koje smo došli. To nam sve također pomaže da otvorimo svoj um i promatramo ljude i stvari na drugačiji način, bez ikakvog osuđivanja i više onako sa znatiželjom.
Koje situacije nećete nikad zaboraviti?
Svako putovanje je bilo prepuno raznih anegdota. Mogu izdvojiti dvije anegdote koje su mi se dogodile u zadnjih tjedan dana na Tajlandu. Svako jutro kada bih išla na plažu, putem bih vidjela starijeg Tajlanđanina koji je sjedio uz cestu i prodavao privjeske i medaljone. Uvijek bih ga pozdravila na njegovom jeziku i osmjehnula se, a on je uzvraćao istim širokim osmijehom. Par dana poslije, kad bih prolazila, zaustavljao me kako bi mi poklonio nekoliko mandarina, dok me jedan dan nije iznenadio kompletnim ručkom koji je stajao u vrećici i čekao da ja prođem. Htjela sam mu dati nešto novca, ali je uporno odbijao, stoga sam odlučila kupiti jedan privjesak i on mi je zatim poklonio još jedan. Sljedeće jutro sam krenula prema njemu s malim poklonom, ali on me opet preduhitrio i dočekao s doručkom (tajlandskim delicijama). Prvo nije htio prihvatiti moj poklon sve dok ga nisam odložila na stol ispred njega i rekla da ga mora uzeti. Rekla sam mu da za nekoliko sati odlazim na drugi otok i poklonio mi je jedan medaljon za sreću. Oboje smo se jako smijali i osjećali ispunjeno u srcu zbog tih malih znakova pažnje, a na kraju mi je rekao da se moram ponovno vratiti na taj otok. To je dokaz kako ljubaznost prema drugima bude uzvraćena pet puta većom mjerom.
Druga anegdota je vezana za moje prvo rentanje i vožnju skutera. Prije desetak godina kratko sam vozila skuter po parkingu i to je bilo jedino moje iskustvo dosad. Htjela sam ga rentati na tom otoku gdje sam bila kako bih mogla obići brojna prekrasna mjesta. Kako je promet na Tajlandu prava ludnica i ne postoje konkretna pravila osim da se vozi po lijevoj strani ceste, odlučila sam isprobati vožnju prvo po zemljanom parkingu punom izbočenog kamenja da se malo ufuram u vožnju prije izlaska na glavnu cestu. Već tu sam imala slabu kontrolu između gasa i kočnice pa me zaposlenica pitala znam li uopće voziti, a ja sam rekla da znam jer mi ga inače ne bi rentali. U tom trenutku mi je počela vikati da ću probušiti gumu na kamenju pa sam od srama odmah izašla na glavnu cestu. Pomalo sam se ufurala i bilo mi je zabavno sve dok mi se u vožnji nije na gornji kapak oka zalijepio neki insekt. Uspjela sam ga skinuti i onda osjetila snažnu bol, peckanje oka, tako da sam oko morala držati zatvorenim i nastaviti voziti jer je bila brza cesta. Konačno sam stala kako bih obišla neki hram. Kad sam se vratila do skutera vidjela sam da ga više ne znam upaliti jer mi to nisu objasnili. Oko mene nije bilo žive duše pa sam hodala okolo tražeći pomoć i naišla sam na nekog lokalca koji je popravljao kamion. Uz Google Prevoditelja sam mu objasnila problem i otišao je sa mnom do skutera. Nije ga ni on znao upaliti pa sam nešto čačkala dok nisam shvatila sistem paljenja. Dodatno sam si zakomplicirala stvar jer sam htjela vidjeti poznati vodopad i nisam očekivala da će cesta do njega biti izuzetno oštrih uzbrdica i nizbrdica te prepuna velikih rupa koje je trebalo zaobilaziti. Ne znam ni sama kako je skuter izdržao tu vožnju i kako sam ja uspjela proći bez pada ili neke druge ozljede jer je ta uska cesta stvarno bila opasna. Došla sam do ulaza u šumu kojom se ide do vodopada i lokalac mi je rekao da mi nije sigurno ulaziti tamo sama, ali s obzirom na to da sam se već toliko napatila sa skuterom, nije mi ni palo na pamet sad odustati. Preživjela sam hod po toj džungli, okupala se na slapovima i onda u povratku naišla na zmiju kad sam već bila ponovNo na skuteru. Zastala sam na još jednoj plaži i krenula nazad prema smještaju jer mi je već bilo dosta napetosti zbog vožnje po lošim cestama i kaotičnog prometa gdje sam samo čekala da me netko lupi.
POGLEDATE GALERIJU
POGLEDAJTE VIDEO: Ne znaju ispeći omlet, posteljinu mijenjaju četiri puta godišnje. Ovo je šokantno istraživanje o generaciji Z
