El Camino je drevna hodočasnička ruta koja privlači ljude iz cijelog svijeta, ne samo zbog duhovnog značenja, već i zbog izazova koje donosi. Hodajući stotinama kilometara kroz raznolike krajolike, hodočasnici doživljavaju unutarnju transformaciju i stvaraju nezaboravna iskustva. Putovanje je osobno, ali zajedničko jer svi koji krenu na Camino dijele iste ciljeve i snove.
Odgojiteljica predškolske djece Katrina Šagadin (32) iz Zagreba, posljednjih osam godina putuje sama, a 2024. godine odlučila je krenuti na najpoznatiji hodočasnički put na svijetu – El Camino i to potpuno sama. Ova izazovna duhovna ruta kroz Španjolsku, simbolizira put prema osobnoj transformaciji. Na tom putu Šagadin je shvatila koliko materijalne stvari nisu važne u životu, a kroz iskustvo je upoznala samu sebe i osjetila dublju povezanost s Bogom.
Katrina je za Net.hr ispričala kako se pripremala za 620 kilometara hodanja, kako osigurati smještaj, kako izgleda put i kada se može ići na ovo jedinstveno duhovno putovanje.
Katrina Šagadin
Hodočašće s ruksakom na leđima
Katrina nam je ispričala što ju je motiviralo da se odluči na ovaj izazov i kako je iskustvo hodanja u sedam tjedana transformiralo njezinu perspektivu. Na hodočašćenje je krenula samo s ruksakom na leđima, pa je s nama podijelila i kako se pripremiti, te što pojedinac koji se priprema na ovakav poduhvat svakako treba ponijeti na put.
Kada ste išli na El Camino i kako ste se odlučili za taj podvig?
Za odlazak na Camino odlučila sam se iz znatiželje za isprobavanjem nečeg novog, ali i jer sam prije nekoliko godina u posjeti Santiago de Compostela obećala sama sebi da ću i ja jednog dana prehodati Camino. Na Camino sam otišla u lipnju prošle godine. Prvi plan mi je bio hodati 16 dana, ali se to u međuvremenu promijenilo i pretvorilo u sedam tjedana. Nakon prehodanog Camino Francesa (iz Leona), imala sam veliku želju i potrebu nastaviti hodati pa sam odradila rutu do "kraja svijeta", odnosno Camino Muxia-Fisterra, i nakog toga Camino Inglés (iz Ferrola).
Kada se kreće i koliko puta godišnje se održava?
Na El Camino se može krenuti bilo kojeg datuma tijekom cijele godine, to osoba sama odlučuje koje joj godišnje doba najbolje odgovara. Možda bi najidealniji period bio netom prije ili po završetku ljeta da bi se izbjegle velike vrućine, iako ni hodanje tijekom samog ljeta nije nešto nepodnošljivo s obzirom na to da sjever Španjolske ima nešto ugodniju klimu u tom periodu od ostatka zemlje. Ja sam na Camino krenula 21. lipnja 2024. iz Leóna, što je otprilike 320 kilometara do Santiaga de Compostela. Odabrala sam hodati polovicu rute Camino Frances jer nisam bila sigurna kako će mi se sve to svidjeti i kako će moje tijelo podnositi toliko hodanja svaki dan. Nakon završenog prvog Camina, imala sam veliku želju i potrebu nastaviti hodati tako da sam produžila rutu do "kraja svijeta", odnosno prohodala još Camino Muxia-Finisterre te nakon toga i Camino Inglés iz Ferrola. Osim u osobnom aranžmanu, na Camino je moguće ići i u aranžmanu neke agencije ili crkve. Iako ja toplo preporučujem, na temelju svog, ali i iskustva drugih ljudi, da se ide u osobnom aranžmanu kako bi se u potpunosti doživjelo i proživjelo sve ono što Camino ima za ponuditi. Nije ni teško ni komplicirano sve sam organizirati, zapravo se to radi u hodu kad ste već tamo.
El Camino
Kako smještaj zna biti čest problem, kako ste se snašli za smještaj? Koliko unaprijed se mora rezervirati?
Smještaj najčešće nije potrebno unaprijed rezervirati nego se dođe direktno u neki od albergue-a (hostel za hodočasnike) i pita za krevet. Ja sam se voljela za svaki slučaj osigurati pa bih dan ranije našla smještaj na aplikaciji "Buen Camino" i onda nazvala ili poslala WhatsApp poruku s molbom za rezervaciju (ništa se ne plaća unaprijed nego samo kažete na koje ime želite rezervirati). Jedino je poželjno unaprijed rezervirati nakon što prođete Sarriju jer jako puno ljudi hoda samo tih zadnjih 100 km da malo iskusi Camino i dobije certifikat, tako da je od tog grada pa nadalje sve najčešće prepuno velikih grupa ljudi i samim time je potrebno dan/dva ranije rezervirati smještaj.
Jeste li nosili samo ruksak? Kakva je bila situacija s hranom i pićem?
Na Camino sam nosila samo veliki ruksak. Prije polaska sam pročitala savjete ljudi da bi kilaža ruksaka trebala biti oko 10 posto naše težine, kako ne bi stvarao preveliki napor za tijelo tijekom svakodnevnog dugog hodanja. S obzirom na ograničenu kilažu, spakirala sam minimalno stvari i to od lakših materijala. Odjeća se može svakodnevno ručno prati ili svakih par dana platiti par eura perilicu rublja u smještaju, tako da sam nosila minimalno odjeće, odnosno troje sportskih kratkih hlača, jedne duge tajice, dvije majice dugih rukava, četiri sportske kratke majice, donje rublje i čarape, laganu vjetrovku, pončo za kišu, ljetne papuče, neseser za svakodnevnu higijenu i mali set za prvu pomoć. Sve to mi je bilo i više nego dovoljno za period od sedam tjedana. Hranila sam se najčešće u barovima tijekom hodanja i onda večerala u albergue-u gdje sam odsjedala, a povremeno i u dućanima na koje bih naišla. Uz sebe ne treba imati više od litre vode jer su na više mjesta duž Camina dostupne fontane s pitkom vodom, ali će vam također i u svakom kafiću ili restoranu rado napuniti bočicu. Čak i kad sam odsjedala u onim najmanjim selima koja imaju doslovno desetak stanovnika i nijedan dućan u blizini, u svakom smještaju je bila dostupna kuhana hrana tako da oko toga ne treba voditi brige. Vezano za ruksak, obvezna stvar za ponijeti je vazelin i kvalitetne čarape sa što većim sadržajem vune. Taj savjet me spasio žuljeva s kojima su se mnogi patili. Ujutro prije hodanja treba obilno namazati stopala vazelinom i preko navući čarapu. Vazelin sprječava da dolazi do trenja između nožnih prstiju pogotovo kad se stopala oznoje.
Katrina Šagadin
Potrebne su posebne pripreme
Pripreme za El Camino zahtijevaju i fizičku i mentalnu pripremu, a kako bi put bio uspješan, važno je pripremiti tijelo za dug hod i razviti izdržljivost za sve izazove koji dolaze. Katrina je objasnila kako je ona uspjela ostvariti te pripreme i pripremiti se.
S obzirom na to da su za El Camino potrebne detaljne i posebne pripreme, kako ste se pripremali?
Za polazak na El Camino su potrebne samo neke osnovne pripreme. Potrebno je početi navikavati svoje tijelo na duže fizičke aktivnosti te se stoga preporučuje općenito što više hodati i povremeno prohodati duže rute od 15-20 km uz odmore kad god za to osjetimo potrebu. Drugi dio priprema je na internetu malo pročitati o iskustvima drugih ljudi što će nam pomoći da budemo mentalno spremniji na sve što nas čeka, iako je važno napomenuti da svatko ima drugačije iskustvo Camina i svatko ga prilagođava sebi na svoj način. Aplikacija koju prema mom mišljenju svatko treba imati na svom mobitelu je "Buen Camino de Santiago app". Na njoj ima apsolutno sve potrebno za hodanje Camina. Postoji mapa na kojoj su prikazani svi gradovi i sela kroz koje se prolazi, označena je ruta za slučaj da ste nekako uspjeli zalutati te se pomoću nje možete lako vratiti na stazu. Za svako mjesto postoji lista dostupnih smještaja za hodočasnike (s cijenom i detaljima poput koliko je kreveta u spavaonici, postoje li bar i restoran u sklopu smještaja, jesu li dostupne hodočasnički meniji- ručak/večera od tri slijeda za povoljan novac). Na toj aplikaciji ima i puno drugih važnih detalja pa je prije polaska poželjno dobro sve istražiti na njoj da bi se tijekom hodanja mogla lakše i brže koristiti.
Koliko je teško pješačiti? Što je potrebno znati?
Iako službeno postoji vise od 50 Camino ruta, od toga je devet najpopularnijih i najrazvijenijih kada su u pitanju smještaj, barovi i dućani koji se nalaze na ruti. Camino Frances je najpopularniji i on se može krenuti s početnom točkom u Francuskoj (Sain Jean Pied de Port) ili negdje kasnije kao što sam ja napravila. Imala sam nekoliko težih ozljeda desne noge tako da sam tjednima hodala s velikom boli, ali u nijednom trenu nisam razmišljala odustati, sjećam se da je bilo dana kad sam razmišljala da s takvom nogom neću ni za par mjeseci stići u Santiago, ali sam na kraju stigla i nakon toga prohodala još dva Camina. Izuzetno sam zahvalna za te ozljede jer su one također bile dio lančane reakcije koja mi je omogućila da iskusim nove stvari i stvorim nevjerojatne uspomene, ali sam kroz njih naučila i jako puno o sebi. Hodajući sam se povezala na puno dubljem nivou sa sobom, prirodom i Bogom. Gotovo je nemoguće izgubiti se ili zalutati jer je signalizacija jako dobro postavljena duž cijelog Camina, samo treba pratiti žute strelice koje se nalaze posvuda, bilo u šumi ili u selima i gradovima. Na većini mjesta je označen i točan broj kilometara do završne točke - katedrale u Santiagu de Compostela. Također jedna od neizostavnih stvari za ponijeti su štapovi za hodanje. Oni izuzetno olakšavaju hodanje, pomažu kod ozljeda, ali i omogućuju prolazak nekih "kritičnih" dijelova puta.
Katrina Šagadin
Doživljaj za pamćenje
El Camino je put koji svakom hodočasniku donosi jedinstveno iskustvo, a za Katrinu to je bio period duboke osobne transformacije. Napomenula je i kako je zahvalna zbog ozljeda i svakodnevnih izazova jer je to posebno utjecalo na njezin razvoj.
Što to iskustvo čini posebnim?
To je iskustvo koje se jednostavno ne može objasniti riječima nego se mora osjetiti i proživjeti. Jednu stvar mogu garantirati, tko god da ode sigurno neće požaliti. Treba znati da ljudi ne hodaju Camino isključivo iz religioznih razloga, nego zbog osobnog rasta i rješavanja nekih trauma i tereta koje su vukli kroz život. O Caminu bih mogla pričati uzduž i poprijeko jer toliko toga ima za reći, ali još jednu stvar mogu potvrditi, a to je da je svačije iskustvo drugačije i svatko hoda na drugačiji način, prilagođen sebi. To je totalno drugačiji stil života, prirodniji, bez stresa i tehnologije (osim mobitela koji se povremeno koristi) i s puno prave socijalizacije s drugim hodočasnicima.
Na Caminu se doslovno živi u trenutku i ne postoje brige o prošlosti niti budućnosti, jedini posao nam je hodati. Često su me ostavljali bez daha šume, sela i gradovi kroz koje se prolazi i svaki dan sam bila uzbuđena razmišljajući što ću novo vidjeti i doživjeti. Upoznala sam prekrasne ljude i čula svakakve životne priče, izašla iz svoje komfor zone previše puta, ali sam se s vremenom privikla na to. Bez obzira na sve patnje, to je definitivno bio najsretniji period u mom životu. Na Caminu sam shvatila kako materijalne stvari nisu nikakav izvor one istinske sreće. U ruksaku sam imala doslovno minimalno najosnovnije odjeće i shvatila da mi onaj pun ormar doma ne znači apsolutno ništa jer u nijednom trenu tijekom Camina nisam poželjela imati ni više odjeće niti drugačiju odjeću. Bila sam sretna s onim najosnovnijim.
El Camino
Po čemu ćete pamtiti El Camino?
Također jedna od anegdota i pokazatelj kako svatko od nas ima "zacrtan" drugačiji Camino za proći. Moja prva ozljeda nekako se dogodila već nakon prvog dana hodanja kada sam zbog težine ozljede bila prisiljena ostati pet do šest dana u jednom od alberguea i mirovati. Iako sam na prvu bila lagano frustrirana i ljuta zbog nemogućnosti daljnjeg hodanja već nakon samog započinjanja Camina, ubrzo sam promijenila mišljenje i postala izuzetno zahvalna za tu ozljedu. Ona mi je omogućila da se družim s mještanima tog vrlo malenog sela koji su me u međuvremenu naučili voziti kombajn, pokazali mi prirodne ljepote u okolici svoga sela, vozili me doktoru i još puno toga. Na kraju su mi ponudili za poklon jednu od kuća u svome selu, ali pod uvjetom da se ondje trajno preselim jer su voljeli biti u mom društvu. Tijekom tog perioda oporavka također sam upoznala prekrasne hodočasnike u smještaju koji su mi nesebično nudili kreme i lijekove iz svojih ruksaka, kako bi mi pomogli da moja ozljeda što prije zacijeli (radilo se o malenom napuknuću kosti stopala). Ono što želim reći je - da nije bilo te ozljede ja ne bih doživjela sve te prekrasne i zabavne trenutke te upoznala toliko divnih ljudi koji vraćaju vjeru u onu pravi humanost i spremnost na pomoć.
Što preporučujete ljudima koji bi htjeli ići?
Ljudima koji bi voljeli ići, preporučujem da se ne boje novog iskustva, vrlo je brzo i lako se priviknuti na taj Camino život. Svakodnevno osluškujte svoje tijelo i upoznajte svoje granice (koristite dan odmora ako imate ozljedu kako bi se tijelo malo oporavilo), stvarajte i proživljavajte svoj Camino na svoj način i ne uspoređujte se s drugima te budite otvoreni za upoznavanje lokalnih ljudi i drugih hodočasnika jer se i tako stvaraju neke od najljepših uspomena. Čak bih rekla da su mi najdraži smještaji i sela bili oni gdje bi jako malo hodočasnika odsjedalo. Uvijek sam preferirala odsjedati u nekom random malom selu umjesto u nekom većem mjestu te bih tako najbolje upoznala lokalni život, ali i njihove ljude. Google prevoditelj je zakon za sve one koji ne pričaju neki drugi strani jezik jer će tako moći komunicirati sa svima.
POGLEDAJTE GALERIJU
POGLEDAJTE VIDEO: Pogledajte spektakularne prizore s otvorenja karnevala u Veneciji
