U jednom izvatku, koji su podijelile novine NZZ am Sonntag, švicarski liječnik je detaljno opisao kako je liječio Hitlera zbog problema s glasom. Pismo je pokazalo da tiranin ima ozbiljan strah od bolesti, vjerujući da bi to moglo ometati njegovu sposobnost vođenja.

Prema izvatku, diktator je rekao liječniku: "Ako je nešto loše, to moram apsolutno znati." To je uslijedilo nakon njihovih prvih konzultacija u svibnju 1935. godine. Švicarski magazin također je tvrdio da pisma naglašavaju Hitlerovu fascinaciju njegovim glasom.

Odgodio je operaciju uklanjanja polipa do govora u slučaju da to utječe na njegov uspjeh. Eicken je navodno savjetovao Hitlera da mora odmoriti glas nakon zahvata, navodi se u izvatku. U pismima je također opisana razmjena koju je liječnik imao s ruskim ispitivačima nakon što je Berlin zauzet 1945. godine.

Na pitanje zašto nije ubio Hitlera, čovjeka odgovornog za smrt milijuna u Drugom svjetskom ratu i holokaustu, von Eicken je odgovorio: "Ja sam bio njegov liječnik, a ne njegov ubojica." U godinama koje su dovele do njegove konačne smrti, Hitler je bio okružen liječnicima koji su navodno naporno radili kako bi zaustavili njegovu ovisnost o drogama.

Jedan njemački povjesničar, Norman Ohler, opisao ga je kao "super-narkomana". Hitleru su rutinski ubrizgavali kokain, metamfetamin i opijat sličan heroinu zvan Eukodol.

U jednom izvatku koji je došao u ruke New York Postu, Ohler opisuje kako su "Hitlerove vene bile toliko razbijene" do kraja 1944. da čak i njegov osobni liječnik, dr. Theo Morell, nije mogao prodrijeti u njih. Kad je konačno uspio probiti kožu, zapravo je čuo zvuk hrskanja.

Izvadak iz dnevnika dr. Morella glasi: “Danas sam otkazao injekcije kako bih prijašnjim rupama od uboda dao priliku da zacijele. Lijevi unutar lakta je dobar, desni još uvijek ima crvene točkice, gdje su davane injekcije."

Prema Olheru, dr. Morell je polako počeo dodavati sastojke u svoje dnevne injekcije kad je Hitler prvi put okusio oksikodon prije velikog sastanka s Benitom Mussolinijem. "Hitler je na kraju počeo biti ovisan o 'pojačanom osjećaju' koji je tako savršeno odgovarao njegovoj vlastitoj slici veličine, a ta stvarnost više nije bila opskrbljiva", napisao je Ohler.

Hitlerovo tijelo je navodno bilo opustošeno zbog njegove zlouporabe opojnih droga i tvrdi se da je s mukom prisustvovao vojnim sastancima osim ako nije bio napušen. Olher je dodao da, kako je rat postao stresniji, a pobjeda manje izvjesna, Hitleru je trebao veći poticaj nečega te je prešao na teže droge.

U početku je počeo uzimati injekcije steroida i životinjskih hormona kako bi mu pomogao kod slabljenja energije i probavnih problema, kažu povjesničari. Iako je uvriježeno mišljenje da je Hitler patio od Parkinsonove bolesti tijekom posljednjih dana svog života, Ohler je nagađao da je zapravo patio od simptoma povlačenja.

Do lijekova je bilo sve teže doći jer su tvornice bombardirane. Bez droge koja bi ga poduprla, sve što je ostalo bio je dio čovjeka čija je uniforma bila poprskana rižinom kašom. To dolazi kao neka usporedba između Hitlera i Vladimira Putina, koji nastavlja sa svojom krvavom invazijom na Ukrajinu.