Zaslijepljen mržnjom protiv Židova, osnovao je geto, naredio pogubljenje stotine civila, a tisuće ljudi je poslao u koncentracijske logore u kojima je većina završila svoj život. Postao je poznat kao Praški koljač. Dok su nacisti na čelu s Hitlerom vjerovali da je on pravi čovjek na pravom mjestu, čehoslovačka vlada koja se nalazila u Londonu je zajedno s Britanskom tajnom službom, osmislila plan.

Došao je 27. svibanj 1942. godine kada je Reinhard Heydrich žurio na sastanak. Poslije nekoliko mjeseci provedenih u Pragu, Hitler je bio zadovoljan rezultatima, toliko da je imao velike planove za njega. Pokret otpora u Francuskoj se počeo otimati kontroli, a Hitler je smatrao da se baš Heydrich treba pozabaviti tim problemom. Heydrichov Mercedes 320 kabriolet je usporio prije oštrog skretanja na raskrižju. Jan Kubiš i Jozef Gabčík su mjesecima čekali taj trenutak. Gabčík je nanišanio auto i zasuo ga metcima. Onda je odlučio uzeti pištolj, ali kao u filmovima, on se zaglavio.

Heydrich je naredio Kleinu, svom vozaču da vrati u rikverc već odmakli auto. Bila je to kobna greška. Heydrich je samouvjereno izvadio luger iz futrole nesvjestan da mu iza leđa prilazi Kubiš s bombom. Tek kada se dim rasčistio, videle su se posljedice razorne detonacije. Heydrich i Kubiš su bili ranjeni, ali obračun nalik onima iz filmova je tek slijedio. Heydrich i njegov vozač su s pištoljima izletjeli iz olupine automobila. Klein je krenuo u potjeru za Kubišom, koji se izgubio u gomili ljudi koja je izašla iz tramvaja. Gabčík je uspio promaknuti Heydrichu koji se srušio na nogostup od posljedica napada.

Reinhard Heydrich je rođen u blizini Leipziga, 7. ožujka 1904. godine u umjetničkoj obitelji. Otac mu je bio operni pjevač, a majka pijanistica, dok je on od malena gajio strast prema violini. Pojedini izvori tvrde da je bio žrtva nasilja među vršnjacima, štoviše, da su ga stariji dječaci tukli i vrijeđali zbog glasina o njegovom židovskom porijeklu.

Odgoj u njegovoj obitelji je bio strog, a on je zbog svega s jedne strane postao povučen, mrzovoljan i nesretan, dok je s druge strane bio samostalan i željan isticanja u svemu. Nizao je akademske uspjehe, isticao se na satima prirodnih znanosti, a postao je odličan mačevalac i plivač.

U ožujku 1922. godine je pristupio elitnoj njemačkoj mornarici. Međutim, ni ondje nije bio prihvaćen. Zbog izuzetno visokog glasa, mornari su ga zvali "Bili koza", a zadirkivali su ga i zbog navodnog porijekla i strasti prema klasičnoj glazbi, ali Heydrich nije bio od onih koji odustaju. S godinama je očvrsnuo, 1926. godine je stigao do čina potporučnika u obavještajnoj službi Wilhelma Canarisa.

Od stidljivog i povučenog mladića je postao bahat i arogantan. Međutim, pomorska karijera je propala 1927. godine, kada je odbio oženiti kćerku utjecajnog čovjeka koju je obeščatio.

1927. godine se sa svojih 27 godina pridružio Nacističkoj stranci i paravojnoj jedinici Schutzstaffel, poznatoj pod akronimom SS. Konačno je bio prihvaćen te je ubrzo uslijedio sudbonosni sastanak.

Heinrich Himmler je tražio osobu koja će izgraditi obavještajnu službu SS-a. Tijekom intervjua je od kandidata tražio da za 20 minuta naprave i predstave planove za buduću službu. Heinrich Himmler je bio impresioniran Heydrichovim izgledom, njegovim samopouzdanjem i načinom na koji je odgovorio na izazov.

Počeo je skromno, s jednom pisaćom maišinom u malom uredu. Međutim, ubrzo je stvorio ogromnu mrežu doušnika koji su brižljivo popunjavali dosjee o svima koji bi se mogli suprotstaviti Hitleru. Špijunirao je sve, uključujući i visoko pozicionirane članove Nacističke stranke. Obožavao je tračeve i glasine. Njegovi fascikli su uvijek bili puni detalja o privatnim životima i seks skandalima.

Zbog svoje marljivosti je prije tridesete godine postao brigadni general SS-a. Jedina prepreka na putu ka uspjehu su mu bile stare glasine o židovskom porijeklu zbog kojih su bili zabrinuti i Himmler i Hitler. Bojazan je nestala nakon sastanka koji je Heydrich imao s Hitlerom koji ga je ocijenio kao darovitog i opasnog, kao i da njegove sposobnosti stranka mora iskoristiti.

Do travnja 1934. godine, uslijed mnogih sukoba među nacistima, Himmler je preuzeo kontrolu nad novonastalom tajnom državnom policijom - Gestapo. Njegov zamjenik i desna ruka postaje Heydrich, koji je vodio čitavu organizaciju. Ubrzo nakon što je preuzeo dužnost, napravio je spisak i tridesetog dana lipnja 1934. godine, organizirao je Noć dugih noževa - niz političkih ubojstava izvršenih u Nacističkoj Njemačkoj. Nacistički režim je proveo egzekucije nad najmanje 85 ljudi iz političkih razloga. Do 1937. godine Gestapo je bio organizacija iznad zakona s neograničenim ovlaštenjima.

Heydrichovi agenti su diljem Njemačke mučili, ubijali, uhićivali, iznuđivali i ucjenjivali. Svi su strahovali od njegove moći, čak i nacisti visokog ranga. Za razliku od Himmlera, Heydrich nije volio publicitet. Prisustvovao je na tek nekoliko javnih skupova tijekom kojih su ga svi izbjegavali. Bio je aktivni sudionik Kristalne noći, masovnim ubojstvima Židova, konferenciji u Wannseeu gdje je dogovoreno pitanje "konačnog rješenja", sve dok ga put nije odveo do Protektorata u Češkoj i Moravskoj.

Nakon atentata je Himmler odmah sa svojim liječnicima došao u Prag. Reinhard Heydrich je bio životno ugrožen. Zadobio je teške povrede plućnog krila, dijafragme i slezine, a od siline detonacije mu je puklo jedno rebro. Poslije Himmlerove posjete, Heydrich je pao u komu i više se nije probudio. Umro je osam dana kasnije od trovanja krvi u kojoj su završili dijelovi uniforme. Bio je utjecajniji i sposobniji od Himmlera, a brutalniji i maštovitiji od Hitlera.