Na današnji datum prije 52 godine, Apollo 11 sletio je na Mjesec, a Neil Armstrong i Buzz Aldrin postali su prvi ljudi koji su hodali po drugom svemirskom tijelu.
Kultni prizori oko kojih se i danas lome koplja: Junake je odlikovao i sam Tito, pa zašto neki i dalje sumnjaju?
Apollo 11 je bila svemirska misija koja je 20. srpnja 1969. dovela prve ljude na Mjesec. Svemirski let, koji su provele Sjedinjene Države, smatra se velikim postignućem u povijesti istraživanja i predstavlja pobjedu SAD-a u hladnoratovskoj svemirskoj utrci sa Sovjetskim Savezom.
Prema nekim procjenama, milijun Amerikanaca zakrčilo je autoceste i plaže u blizini Svemirskog centra Kennedy na Floridi, pogleda uprtih u nebo. Svi oni ispratili su lansiranje Apolla 11 na nebesko putovanje prema Mjesecu, udaljenom 384 tisuće kilometara, u čiju će orbitu stići tri dana kasnije.
Tada javnost još uvijek nije znala da se, improvizirajući i ručno upravljajući lunarnim modulom Eagle, Armstrong spustio u području nazvanom More mira, izbjegavajući brojne stijene.
Iz kabine modula spustio je ljestve, zakoračio u sivu prašinu Mjeseca uz glasovitu rečenicu: “Ovo je mali korak za čovjeka, ali veliki korak za čovječanstvo”.
Uskoro mu se pridružio Edwin “Buzz” Aldrin, koji je Mjesečevu površinu opisao kao “veličanstvenu pustoš”. Dvojica astronauta dva i pol sata istraživali su površinu, prikupljali uzorke i snimali fotografije.
Za sobom su ostavili američku zastavu, seizmometar i još dva znanstvena instrumenta te spomen-ploču s tekstom: “Ovdje su ljudi s planeta Zemlje prvi put nogom stupili na Mjesec. Srpanj 1969. A.D. Došli smo u miru uime cijelog čovječanstva”.
Euforija je zahvatila i naše prostore, pa je dr. Gabro Divjanović, direktor zagrebačke Zvjezdarnice, ocijenio da “fantazija Julesa Verna postaje čudesna stvarnost upravo pred našim očima”. Nepuna tri mjeseca nakon povratka s Mjeseca, trojica astronauta Apolla 11 posebnim avionom predsjednika Nixona stigla su 18. listopada 1969. godine u glavni grad Jugoslavije Beograd.
Nakon vožnje u kabrioletu beogradskim ulicama u Bijelom dvoru primio ih je predsjednik Josip Broz Tito i odlikovao najvišim odlikovanjem za strane državljanine - Jugoslavenskom zvijezdom s lentom.
Dok je čitav svijet promatrao slijetanje američkog modula na Mjesec 1969., nitko nije sumnjao u to što vidi – čak niti u Kremlju. Tek 1976. je izvjesni Amerikanac Bill Kaysing objavio knjigu rječitog naslova "We never went to the Moon" (Nikad nismo otišli na Mjesec). I tako su nastale teorije zavjere u koje neki i danas vjeruju.
Nikad Amerikanci nisu sletjeli na Mjesec! Sve je snimljeno u studiju! Tko je držao kameru kad je "prvi čovjek" sletio na Mjesec? Sve su to pitanja koja i dan-danas proganjaju skeptike. A onda su tu i diletantske pogreške: kako se američka zastava može vijoriti na Mjesecu? Odakle tamo vjetar i atmosfera? Čista izmišljotina u holivudskom stilu, govorili su.
Naravno, svi oni koji su uvjereni u teorije zavjere smatraju da "znaju bolje", ne samo od 12 astronauta koji su bili na Mjesecu, nego i od oko 400.000 ljudi koji su sudjelovali u projektu Apollo i od kojih se nikad nije čulo da su tek sudjelovali u nekom tamo cirkusu zvanom - slijetanje na Mjesec.
Toga 20. srpnja 1969. u 16.18 sati po istočnoameričkom vremenu isprekidani glas Neila Armstronga objavio je ushićenoj publici na Zemlji: "Houston, ovdje Baza Mir. Orao je sletio!"