1. Šparoge: Mnogi ih nikada nisu niti probali. Mnogi su ih probali pa im se nisu svidjeli, a mnogi su ih probali pa su im se toliko svidjele da su ih pokušali i sami kod kuće uzgojiti. Upravo ta vrsta ljudi treba najviše biti na oprezu kada su šparoge u pitanju. Naime, ako se šparoge uzgajaju kod kuće, njihove će bobice sadržavati steroid koji može izazvati povraćanje, proljev i bolove u želucu, kako piše Well Tuned. Bobice šparoga treba skloniti i od kućnih ljubimaca jer su jednako opasne za ljude i za životinje. Međutim, stabljika je potpuno zdrava i za jedne i za druge. Izvor su folne kiseline, vitamina B skupine, esencijalnog za pravilnu diobu stanica i sintezu DNK te bitnog za zdravlje kardiovaskularnog sustava. Osim toga, izvor su i blagotvornih fitonutrijenata za zdravlje, poput beta-karotena, luteina i zeaksantina koji mogu djelovati kao snažni antioksidansi i štititi stanice od oksidativnih oštećenja koja nastaju zbog djelovanja slobodnih radikala.

2. Sirovi indijski oraščići: Nikada u trgovini niste vidjeli indijske oraščiće koji se prodaju u ljusci, poput kikirikija? Niti nećete. Razlog je vrlo zanimljiv. Naime, iako indijske oraščiće smatramo orašastim plodovima, oni su zapravo sjemenke indijskog oraha. Ljuske indijskih oraščića prekrivene su anakardinskom kiselinom, koja je srodna kiselini koja se nalazi u otrovnom bršljanu. Podsjetimo, indijski oraščići imaju pozitivan učinak na cijeli naš organizam. Unatoč tome što polovicu njihova sastava čine masti, pomažu prilikom mršavljenja. Sprječavaju i stvaranje žučnih kamenaca, a studije su potvrdile njihovu učinkovitost i u borbi protiv raka probavnog sustava.

3. Rabarbara: Ljubitelji malo drugačijih okusa najveći su obožavatelji rabarbare, no oni dakako zasigurno znaju da se kod rabarbare lišće nipošto ne smije jesti. Zeleno-ružičasta stabljika rabarbare ima specifičan kiselkasto-gorkasti okus, a upravo on jela od rabarbare čini zanimljivim, pogotovo kad je riječ o desertima. Zašto je ne biste isprobali i vi? Ponavljamo, jer - ponavljanje je majka znanja - listove rabarbare nikako ne smijete jesti, samo stabljiku!

4. Proklijali krumpir: Kome se još nije dogodilo da mu krumpir proklija prije nego što smo ga stigli upotrijebiti? Upravo su kruh i krumpir namirnice koje se najčešće bacaju. Postavlja se pitanje: smijemo li ga jesti ako je proklijao? Toksične klice krumpira mogu izazvati probavne tegobe ili glavobolju pa ih stoga svakako treba odrezati. Ako je krumpir mekan ili se smežurao, obvezno ga bacite, no ostane li tvrd i "zdrav", možete ga oguliti, prema potrebi izdubiti na mjestu gdje je proklijao i koristiti za jelo.

5. Listovi, korijen i stabljike rajčice: Iako ih smatramo povrćem, rajčice zapravo pripadaju skupini voća, a zanimljivo je da jedna rajčica srednje veličine sadrži tek 22 kcal. Osim toga, čak 95% ploda rajčice čini voda, dok preostalih 5% uglavnom čine ugljikohidrati i prehrambena vlakna. Ipak - i kod njih treba biti oprezan. Listovi, korijen i stabljike rajčice sadrže alkaloid zvan tomatin, koji je blago toksičan u velikim količinama, a većina će ljudi od njega doživjeti samo želučane tegobe. S druge strane, rajčice su izvrstan izvor biotina, vitamina B skupine koji je odgovoran za proizvodnju energije, zdravlje kože i funkciju živčanog sustava. Jedan su od rijetkih značajnih prehrambenih izvora vitamina K koji je važan za zdravlje kostiju, a zbog značajne razine folne kiseline, redovito konzumiranje rajčice pridonosi zaštiti od raka debelog crijeva.

6. Nedovoljno kuhan grah: Prema istraživanju koje su proveli znanstvenici sa Sveučilišta Lowa, crveni grah sadrži fitohemaglutinin, kemikaliju koja može izazvati mučninu, proljev i povraćanje, ako grah nije pravilno pripremljen. Dakle, obavezno skuhajte grah do kraja jer se njihovim kuhanjem razgrađuje ova kemikalija. Podsjetimo, grah posjeduje iznimnu energetsku vrijednost te sadrži gotovo sve esencijalne aminokiseline. Sadrži i lecitin te kalij, kalcij, željezo, fosfor, magnezij, cink i natrij. Odličan je izvor bjelančevina, a za razliku od drugih izvora grah ima malo masti te ne sadrži one zasićene kao ni kolesterol.

7. Sjemenke jabuka i drugog koštičavog voća: Tko slučajno zagrize košticu, svjesan je gorkog okusa jabuke ili nekog drugog koštičavog voća, poput šljive ili marelice. Takav gorak okus tu je s razlogom. Naime, on je zapravo zaštita koju te biljke koriste kako bi ljudima i životinjama bile neukusne. Sami gorak okus dolazi izravno od kemikalije amigdalin koja se pretvara u cijanid kada se pomiješa s kiselinom u ljudskom probavnom sustavu. Iako nekoliko koštica neće ništa poremetiti u vašem organizmu, preporučuje se izbjegavati ih.