Prema stoljećima kršćanskog pisanja, Lucifer je Sotona. Uzmimo Dantea, na primjer, koji je pisao o svom putovanju kroz pakao u Paklu. Kada Dante dođe do najnižih jama pakla, susreće đavla. U svom pisanju Dante koristi četiri imena za masivno, krilato stvorenje koje vlada paklom: Đavao, Sotona, Belzebub i Lucifer. Početkom 14. stoljeća, kada je Dante napisao Pakao, Lucifer je jasno predstavljao Sotonu.

Mnogi kršćani ukazuju na Knjigu proroka Izaije kao objašnjenje Đavolove povijesti: on je izvorno bio anđeo po imenu Lucifer. Međutim, Lucifer se odvojio od Božjeg autoriteta i bio protjeran s Neba i izbačen. Izaija 14,12 opisuje pad: "Kako si pao s neba, o Lucifere, sine jutra! Kako si oboren do zemlje, koji si oslabio narode!"

Nakon što je izgubio svoju poziciju na nebu, Lucifer je promijenio ime u Sotona. Kršćani su stoljećima tvrdili da se Lucifer prerušio u zmiju kako bi iskušao Evu u Edenskom vrtu. Knjiga Otkrivenja predviđa da će Lucifer biti mučen tisuću godina nakon Kristova povratka. Od stvaranja čovjeka do Apokalipse, Lucifer će mučiti čovječanstvo kao Božji neprijatelj. Postoji samo jedan problem, mnogi biblijski znanstvenici tvrde da Lucifer uopće nije Sotona i iznose uvjerljive dokaze koji pokazuju da su kršćani to dvoje miješali gotovo dvije tisuće godina.

Na latinskom Lucifer znači donositelj svjetlosti. Čudan je izbor za ime Sotone, koji se također naziva Princ tame. Štoviše, Rimljani nisu koristili ime Lucifer kao riječ za Sotonu. Umjesto toga, Lucifer se odnosio na Veneru, planet. Kao jedna od najsjajnijih zvijezda na nebu, Venera je nazvana Jutarnjom zvijezdom ili svjetlonositeljicom. Kako je rimska riječ za Veneru našla svoj put u Vulgati, latinskom prijevodu Biblije?

Stari zavjet, gdje se Lucifer prvi put pojavljuje, izvorno je napisan na hebrejskom. Izvorni Izaijin tekst koristio je riječ לֵילֵה ili helel, za značenje pojma "sjajni". Latinski prevoditelji tu riječ čitaju kao "jutarnja zvijezda", koristeći latinsku riječ Lucifer za hebrejski helel. Izbor je sigurno zbunio neke rimske čitatelje, s obzirom na to da je Lucifer bio rimski bog. U rimskoj mitologiji Lucifer se zvao svjetlonoša, što je ekvivalent grčkom bogu Fosforu ili Eosforu. Rimljani su Lucifera gledali kao muškog boga koji nosi baklju, simbolizirajući Venerin sjaj u zoru. Rimski pjesnici opisali su Lucifera kao vjesnika zore, a Lucifer je često prikazivan kao sjajna zvijezda.

Riječ "Lucifer" pojavljuje se samo jednom u Starom zavjetu, u stihu Izaije. Nasuprot tome, Sotona se pojavljuje više puta, često se opisuje kao protivnik. U Novom zavjetu Đavao postaje još češći lik jer je Isus upozorio svoje sljedbenike da se čuvaju đavolovih pokušaja da ih namami s odabranog puta. Iznenađujuće, "Lucifer" se pojavljuje u latinskoj verziji Novog zavjeta kao opis za Isusa. Profesor Henry Kelly objašnjava: "Isus se zove 'Lucifer' ili 'zvijezda jutarnja' jer on predstavlja novi početak." Ukratko, izvorni tekst Biblije nikad nije koristio Lucifera za značenje Sotone. Zapravo, riječ "Lucifer" bila je više povezana s Isusom nego s đavlom.

Ako starozavjetno spominjanje Lucifera nije značilo Sotonu, a novozavjetno spominjanje Lucifera je predstavljalo Isusa, kako je Lucifer postao Sotona? Prva spominjanja Lucifera kao Sotone datiraju iz 3. stoljeća, nakon što je Novi zavjet bio u opticaju gotovo 200 godina. Profesor Henry Kelly objašnjava kako je latinska riječ za svjetlonošu pogrešno protumačena kao Sotona. Stari Hebrejci u Knjizi Izaije uopće ne spominju Sotonu. Prema Kellyju, Izaija se odnosi na babilonskog kralja, koristeći metaforu Venere, ali u 3. stoljeću, ranokršćanski teolog Origen tvrdio je da se stih odnosi na Sotonu. "Za Lucifera se kaže da je pao s neba", rekao je Kelly. "To se ne može odnositi na ljudsko biće pa se mora odnositi na Sotonu. Naknadni crkveni oci smatrali su ovo razmišljanje uvjerljivim, kao i svi koji su ih slijedili."

Origenovo razmišljanje oslanjalo se na Luciferovu klasičnu vezu s Venerom. U jednom od svojih komentara, Origen je opisao Zemlju kao: “Ono sjedište rata, na koje je Lucifer, jutarnja zvijezda, pala s neba, da bi se Isus protiv nje borio i uništio”. Astronomsko razumijevanje postupno je izblijedjelo, čak i u Origenovim spisima. U De Principiis, Origen je povezao zvijezdu padalicu u Izaiji s Isusovim novozavjetnim riječima: "Evo, vidim Sotonu da je pao s neba kao munja." Origen smatra da je Sotona bio Lucifer, nekoć svjetlosno biće koje je palo s neba.

Origin nije bio jedini kršćanin iz 3. stoljeća koji je vidio Sotonu u Izaijinom stihu. Tertulijan je tvrdio da je riječ o đavlu. Kasniji pisci ponovili su to tumačenje. Grgur Teolog (325-389 n.e.), Euzebije iz Cezareje (263-339 n.e.) i sveti Gilda (6. st.) povezuju Đavla s Izaijinim opisom Lucifera. U 4. stoljeću, na primjer je Grgur Bogoslov izjavio: "Priroda božanske suštine je tada prije svega poimana ljudskom inteligencijom. Štoviše, dobro je da je tako. Jer... trebali bismo, možda, izgubiti zbog ponosa, poput Lucifera, ako nam je dato prerano."

Ti su utjecajni pisci oblikovali stoljeće kršćanskog mišljenja. Obraćajući više pažnje na svjetlo i tamu, plus pomno čitanje Biblije, mnogi ranokršćanski teolozi vidjeli su Sotonu u Izaijinom opisu kao palog svjetlonositelja, iako izvorni starozavjetni stih nikad nije imao za cilj takvo tumačenje.

Hebrejski znanstvenici tvrde da se Izaija 14:12, jedina referenca na Lucifera u Starom zavjetu, ne odnosi na Sotonu. Židovska enciklopedija kaže da se redak odnosi na babilonskog kralja, a većina biblijskih znanstvenika se slaže. Hebrejski učenjak Lee Fields objašnjava da Izaija 14:12 nema nikakve veze sa Sotonom, ali stoljeća pogrešnog čitanja promijenila su značenje odlomka. Fields ističe: "Ime Lucifer, dakle, što znači 'svjetlonoša', sasvim je prikladno za kršćane i njihovu zadaću donijeti svijetlo evanđelja svijetu." Fields nastavlja: "Naravno, s obzirom na povijesnu identifikaciju Lucifera kao imena za Sotonu, ovo bi značenje danas bilo potpuno izgubljeno."

Kršćani imaju 1700 godina biblijskih učenjaka, koji datiraju još od Origena, koji proglašavaju da je Lucifer Sotona. Redak se uklapa s drugim biblijskim opisima Sotone koji pada s neba. Osim toga, stoljetne kulturne reference, koje datiraju od Dantea, koriste Lucifera kao drugo ime za vraga. Luciferova evolucija ima vrijednu pouku: značenje riječi mijenja se s vremenom. Slično se razvijaju i religije. Nove interpretacije unose novo značenje u tekst. Uostalom, nitko danas ne bi koristio "Lucifer" kao ime za Isusa, čak i ako Novi zavjet Isusa naziva donositeljem svjetla. Lucifer danas znači nešto sasvim drugačije nego prije 2000 godina.