Malo nakon šest ujutro, toga 20. srpnja 1944. godine, grof Claus von Stauffenberg. 37-godišnji pukovnik Wehrmachta poletio je iz Berlina, na sastanak u „Vučjoj jazbini“, kako je Hitler nazivao svoj stožer u Istočnoj Pruskoj. Sletio je malo poslije 10 sati, noseći aktovku koja bi mogla promijeniti tijek rata.

Grof, koji je bio ključan za planiranje urote protiv Fuhrera, jer je imao stalan pristup Htileru, mirno je stajao uz masivni hrastov stol u konferencijskoj dvorani dok je Htiler slušao izvještaje o porazima od nadiruće Crvene armije.

Nekada moćni njemački vojni stroj nizao je katastrofalne poraze, i sve većem broju ljudi, pa čak i onima u vrhu, postalo je jasno kako Hitler zemlju vodi u sigurno propast. Rješenje je bilo samo jedno – Hitlera se mora ubit, kako bi se izazvalo izvanredno stanje, a potom ukloniti sve paravojne postrojbe poput SS-a,i vojska preuzeti upravljanje.

Grof je u torbu s dokumentima stavio dva paketa plastičnog eksploziva, no na samo jednog je stigao postaviti i upaljač. Oko 12.40 niži oficir iz sobe za komunikacije prišao je tiho von Stauffenbergu, rekao da ga trebaju na telefon iz Berlina. Von Stauffenberg se okrenuo, sad pazeći da ne pokazuje olakšanje, otišao niz hodnik u sobu do telefona, predstavio se, a kolega urotnik mu je odmah spustio slušalicu. Von Stauffenberg je izišao iz zgrade, ušao u automobil i rekao vozaču da krene.

U tom trenutku odjeknula je žestoka eksplozija koja je sasvim izbila prozor na konferencijskoj dvorani u "Vučjoj jazbini", tamo gdje je on bio dvije minute prije. U eksploziji, poginulo je troje časnika i stenograf, teško je ozlijeđeno još troje ljudi. No glavna meta se izvukla gotovo bez ogrebotin i počela s nemilosrdnom odmazdom. Svega nekoliko sati nakon eksplozije, u Vučjoj jazbini je bio i Herman Goering

S Hitlerom, mjesto eksplozije posjetio je i Benito Mussollini