O Titu su napisane legende i bajke, a nisu ga zaobišle ni teorije zavjere: Ipak, o jednoj stvari iz svog života nije volio pričati

Tito, navodno, nije volio pričati o svom sudjelovanju u Prvom svjetskom ratu. Početkom 1915. godine poslan je na front u Rusiju gdje je ranjen, a nakon toga u bolnici je proveo više od godinu dana. Tito je po povratku novoformiranu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca radio u bravarskim radionicama. Neki izvori tvrde da je neko vrijeme proveo u Smederevskoj Palanci, kao radnik u tvornici vagona Jasenica.

Tito je na poslu gorljivo širio riječ o komunizmu, a s vremenom energiju je usmjerio na politički rad, pa je 1937. godine postavljen za generalnog sekretara Centralnog komiteta KPJ. Tada je često boravio u Moskvi. Prema jednoj od teorija zavjere, pravi Tito je nestao u Rusiji, a u Jugoslaviju je poslan ruski špijun.

U mnogim knjigama koje se bave mitovima o Titu, pripisuju mu se špijunske aktivnosti, posebno u međuratnom periodu. Navodi se da je bio njemački, britanski, pa čak i austrougarski obavještajac.

Tito je u nekim teorijama zavjere nekoliko puta umirao: jednom tijekom Prvog, pa onda i tijekom Drugog svjetskog rata. Jedan od njegovih biografa Vladimir Dedijer, zabilježio je da je Tito bio ranjen u lipnju 1943. godine, usred njemačkog bombardiranja. Od sigurne smrti spasao ga je njemački ovčar Luks, nerazdvojni Titov ratni drug.

Bilo je raznih priča o Titovom podrijetlu. Neki su govorili da je Židov, neki da je Mađar, a bilo je i verzija u kojima je predstavljen kao Nijemac. Sumnju je potpirio jedan dokument američke Nacionalne agencije za sigurnost u kojem piše da je najvjerojatnije bio Rus ili Poljak, zbog naglaska kojim je govorio.

Tito je bio veliki hedonist. Volio je jesti, piti i plesati, a svirao je i klavir. Navodno je najviše volio jesti zagorske štrukle, a najdraža pića bila su mu Chivas viski i slovensko vino cviček. Slabost su mu bili i kubanski tompusi.

Tito se družio s brojnim slavnim osobama i holivudskim zvijezdama koje su tijekom 1970-ih dolazile u Jugoslaviju zbog uloga u partizanskim filmovima. Između ostalog, ugostio je Richarda Bartona i njegovu tadašnju suprugu Elizabeth Taylor, Kirka Douglasa, Sofiju Loren, Ginu Lollobrigidu te kraljicu Elizabetu II.

Christopher Lee bio je i osobni prijatelj Josipa Broza Tita, a na filmskom festivalu u Puli je 2008. godine primio nagradu za životno djelo i s divljenjem je govorio o Titu.