Jedna od teorija zavjere kaže i da je Napoleon umro zbog svojih prerevnih liječnika koji su mu svaki dan davali klistir kako bi mu olakšali bolove u trbuhu te kalijev antimonil tartarat koji izaziva povraćanje. Ta kombinacija može biti kobna jer, pored ostalog, uzrokuje kronični nedostatak kalija, što dovodi do kobnih poremećaja u radu srca.

Napoleona su smatrali vojnim genijem čija se taktika temeljila na napadu i odlično je znao iskoristiti neprijateljeve slabosti. Budio je strah kod svojih protivnika. No, navodno je privatno varao na kartama te je patio od gluhoće i kompulzivnog pjevanja.

Napoleon je kao dijete bio povučen i poprilično umišljen, no bio je odličan matematičar. Profesori su ga već tada nagovarali da de pridruži vojsci.

Napoleon je imao ailurofobiju, tj. strah od mačaka. Dadilja ga je kao šestomjesečnu bebu ostavila samog u kolijevci u vrtu. Na njega je tada skočila mačka, pa je imao traumu koja se razvila u ailurofobiju. Za to je navodno znao vojvoda od Wellingtona. On je u bitci kod Waterlooa postavio ispred vojske sedamdeset mačaka. Napoleon se prestrašio i povukao svoju vojsku.

Pravo ime Napoleonove supruge bilo je Marie Josephe Rose de Tascher de la Pagerie, no njemu se nikako nije sviđalo, pa ga je promijenio u Josephine. On je sa sobom u bitkama nosio njen portret jer je vjerovao da mu donosi sreću. Josephine je iz prethodnog braka imala dvoje djece, a njena kćer se udala za Napoleonovog brata.

Napoleon se često preoblačio u siromaha te je tako šetao ulicama Pariza. Za vrijeme tih svojih "izleta" propitkivao slučajne prolaznike o tome što misle o njemu. On je na osnovu toga mjerio svoju popularnost.

Napoleonova vojska prva je počela konzumirati konzerviranu hranu, a na rukave uniformi im je, navodno, po njegovoj zapovijedi prišivena dugmad kako bi se odvikli navike da rukavom brišu noseve.

Mit je da je Napoleon bio nizak. On je bio visok 169 centimetara, što je tada bila prosječna visina za muškarca. No, volio je biti okružen vrlo visokim i snažnim muškarcima, pa je to urodilo mitom o njegovoj visini.

Napoleonovi ostaci prevezeni su sa Svete Helene 1840. godine u Pariz te su smješteni u grob u Domu invalida (Les Invalides). Neki Francuzi, pak, vjeruju da se to nije njegovo posljednje počivalište, već da je Napoleon pobjegao sa Svete Helene u Ameriku gdje je počeo novi život.

Napoleonov penis navodno je odsjekao njegov liječnik tijekom obdukcije 1821. godine te ga je dao svećeniku s Korzike. No, on nije sačuvan u formaldehidu, već je osušen na zraku, pa je tijekom godina postao komadić osušene kože. Godine 1977. za 3.000 dolara kupio ga je jedan urolog iz New Orleansa, a nakon njegove smrti naslijedila ga je njegova kćer.