Za Nenu Belana možemo sa sigurnošću reći da je ime koje već dugi niz godina oblikuje duh hrvatske glazbene scene. Četiri desetljeća karijere obilježene su nezaboravnim hitovima, spektakularnim nastupima i autentičnim pristupom glazbi. Bilo da nastupa pred tisućama ljudi na velikim koncertima ili u intimnoj atmosferi manjih dvorana, Belan zna kako dotaknuti publiku i prenijeti priču kroz svaku pjesmu. Njegov glazbeni put uistinu je inspirativan. Karijeru je započeo još u osamdesetima kao član rock i pop bendova, a kroz godine se profilirao kao jedan od najprepoznatljivijih glazbenika u Hrvatskoj. 

PLES I PICIGIN /

16 godina od spektakla za Dinu: Pogledajte tko je sve bio na legendarnim Bačvicama

U razgovoru za Net.hr, Neno se prisjetio najposebnijih trenutaka svoje karijere, otkrio životne lekcije i otvorio nam vrata svojih budućih glazbenih planova. 

Ove godine proslavili ste 40 godina glazbene karijere. Kada se osvrnete na cijeli ovaj period, postoji li jedan trenutak u karijeri koji biste izdvojili kao najposebniji i neponovljiv?

Četrdeset godina je dugačak put i zaista je teško izdvojiti jedan trenutak. Svaka faza nosi svoje uspomene, ali kad bih morao birati, onda je to koncert u zagrebačkoj Areni povodom jubileja. To je bio trenutak kada su se svi moji putevi, prijateljstva, pjesme i godine rada, od prvih proba s još tamo negdje osamdesetih, preko stotina kilometara po cestama, do rada zadnjih gotovo tri desetljeća s Fiumensima, spojile u jedno veliko slavlje i emociju. Publika, orkestar, gosti i moj bend, a ispred nas more ljudi koji su pjevali uglas. To je trenutak za koji znaš da se teško ponavlja, i da je cijela karijera dobila jednu vrstu krune i potvrde.

Koja je najvažnija lekcija koju ste naučili kroz karijeru? 

Trendovi se mijenjaju, zvukovi dolaze i odlaze, ali samo ono što dolazi iz naših srca ostaje. Naučio sam i da se ništa ne događa preko noći – sve što traje, dolazi polako, uz puno strpljenja i upornosti. Isto tako, shvatio sam da su suradnje i prijateljstva jednako važni kao i same pjesme; ljudi s kojima radiš, bend, suradnici – to je ono što te čini kompletnim glazbenikom. Na kraju dana, najvažnije je ostati dosljedan sebi i znati se radovati malim stvarima, jer to daje snagu za velike.

Imate li još uvijek tremu prije nastupa?

Imam neku malu, i mislim da je to dobro. To nije ona trema koja sputava, nego ona koja te podigne, drži budnim i podsjeti da si živ. Svaka publika je nova priča – drugačiji grad, drugi ljudi, druga energija. Ta “pozitivna nervoza” me uvijek podsjeti da ništa ne smijem shvatiti zdravo za gotovo. Kad izađeš pred publiku i vidiš lica koja čekaju tvoje prve stihove, znaš da to nije rutina nego povlastica. I upravo to čini da svaku pjesmu iznova otpjevaš s istim žarom kao i prvi put.

Vi ste i autor brojnih pjesama. Odakle najčešće pronalazite inspiraciju za stihove?

Inspiracija je svuda oko nas – u ljudima koje sretnem, u gradovima kroz koje prolazim, u tišini noći ili u šumu mora. Često dođe iz malih stvari – jedan razgovor, jedan prizor, jedno sjećanje. Ponekad se pojavi nenadano, dok vozim auto ili sjedim u kafiću, pa brzo zapišem da ne pobjegne. Mnoge moje pjesme nastale su pokraj mora, jer to je prostor gdje se misli najlakše otvore. Ali zapravo, svaka pjesma je spoj osobnog i univerzalnog – ono što ja osjetim pretvori se u priču koju ljudi prepoznaju kao svoju.

Vaša pjesma „Rijeka snova“ osvojila je brojna srca publike. Je li ovaj glazbeni hit inspiriran nekim osobnim iskustvom ili pričom iz Vašeg života?

Da, „Rijeka snova“ je u velikoj mjeri autobiografska, ali napisana kroz metaforu. To je pjesma o mom vlastitom životu, mojim čežnjama i traganjima. U isto vrijeme, ona označava i grad u kojem živim, jer Rijeka je grad koji me lijepo prihvatio i u kojem sam iznjedrio mnogo svojih stihova. Moje pjesme uvijek nose dio mene, ali nikada nisu dokumentarni zapis. “Rijeka snova” je nastala iz atmosfere, iz osjećaja da čovjek pluta između stvarnosti i želja, između jave i snova. Zato je publika tako snažno osjetila tu pjesmu – svatko u njoj pronađe svoju priču.

Kakav odnos imate sa svojom kćeri?

Moja kći Nikolina radi u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu kao dizajnerica zvuka. Imamo izvrstan odnos, a posebno me veseli što i ona živi glazbu, naravno na svoj način. Pjeva sjajno, a povremeno i gostuje na mojim koncertima – primjerice, bila je s nama i u Areni. To je poseban osjećaj: kad vidiš da se ljubav prema glazbi prenosi i kroz generacije, i da se može dijeliti i na pozornici i izvan nje. Ponosan sam na nju i na sve što radi.

Poznato je da ste prošli kroz razvod. Što ste iz tog iskustva naučili o životu i odnosima?

Privatne detalje ne dijelim, jer smatram da pripadaju samo meni i mojoj obitelji. Ali ono što mogu reći je općenita istina: život nosi i lijepe i teške trenutke, i svaki od njih je škola. Iz svake situacije treba izvući lekciju, oprostiti i sebi i drugima, i nastaviti dalje. Naučio sam da je važno ne gubiti vjeru u ljude i odnose, jer ono što nam ostaje je sposobnost da volimo i budemo voljeni. I da, koliko god da je nešto bolno u trenutku, s vremenom postane dio tvog iskustva koje te učini zrelijim i snažnijim.

Pažnju javnosti privlačite bezvremenskim hitovima, ali brojne obožavatelje zanima i Vaš privatan život. Je li se u Vašem životu pojavila neka posebna osoba?

Privatni život uvijek želim zadržati samo za sebe. Moj javni prostor je glazba – i mislim da se u pjesmama najbolje vidi gdje sam i kako sam. Ako netko želi znati što osjećam, dovoljno je poslušati pjesme. U njima je sve zapisano, i radost i tuga, i ljubav i nostalgija. To je ono što dijelim s publikom, a ono osobno ostaje samo meni.

Što publika može očekivati od vas u narednim godinama?

Planova ima mnogo. Osim što ću objaviti live snimku (audio i video) iz Arene, radim i na novim pjesmama ali ne želim žuriti u ovom trenutku s njima, jer ova godina je prije svega slavlje mog 40-godišnjeg profesionalnog djelovanja. Također, pripremam na zimu jedan poseban koncert pod nazivom “B Sides”, gdje ćemo svirati pjesme koje u stvari nikad ne izvodimo uživo. To će biti pravi dar publici koja poznaje i voli, ili koju jednostavno zanimaju i one manje poznate pjesme iz mog opusa, a koje takodjer ljepotom stoje uz bok poznatima. A naravno, koncerti ostaju u središtu – jer pozornica je moj dom i mjesto gdje se sve spaja: pjesme, ljudi, emocija. I za kraj moja poruka mojoj krasnoj publici: Hvala Vam što ste sa mnom već četrdeset godina – bez Vas ova priča ne bi imala smisla. Svaki koncert i svaka pjesma pripadaju Vama jednako kao i meni. Vidimo se uskoro, uz stare note i nova putovanja kroz glazbu.

POGLEDAJTE VIDEO: Sandra Bagarić feat. Neno Belan: 'Sunny day'