Nakon nekoliko nastupa sa školskim zborom "O'Hara'" i bendom "Zlatni akordi" publika ju je zbog njezine ekscentričnosti i impozantnosti počela primjećivati. U trenutku kada su se novinari bivše države počeli zanimati za Josipu, njezin je otac radio u Njemačkoj, kako bi stekao štogod ušteđevine i omogućio svojoj obitelji bolji život: "Uopće nisam znao za njen uspjeh. Otišao sam u Njemačku, u namjeri da povećam naš stambeni prostor. Tamo sam nastradao u prometnoj nesreći. Sad sam se vratio. Pristupaju mi prijatelji, čestitaju. A ja ne znam na čemu. Ako je stvarno tako, želim joj svaku sreću. Bilo bi stvarno lijepo. Jasna stvar, ja sam radnik. Mučim se za koru kruha ... Josipa je dobra. Ali ne volim da je ljudi mnogo hvale. Pokvari se čovjek od tog", rekao je tada. Njezina majka dodala je na to: "Samo hoću da sa svakim postupa ravnopravno. S doktorom, radnikom ili profesorom".