Ona je žena koja zna razliku između probiotika i prokastinacije i zna kada je: 'Još samo jedan zalogaj' zapravo laž. U 'Životu na vagi ne mijenja samo tanjure, nego i glave i dokaz je da prehrana nije matematika, nego terapija. U novoj epizodi MagNeta, voditeljica Nikolina Pišek razgovarala je doktoricom nutricionizma Martinom Linarić.

Vi tamo nosite emocije svih ljudi i osjećate ih duboko. Kako je to kada se suočite s ljudima koji su zapravo na rubu svojih snaga, živaca?

Pa dobro, nije loše. Ja sam uvijek tamo da im pomognem kako god to oni tražili. Već osjećam te njihove emocije, uvijek se sve nekako ponavlja svake godine. Nema tu velikih razlika pogotovo kada govorimo o pretilosti kao bolesti.

Možete li na samom početku prepoznati osobu koja će izdržati do kraja i osobu koja će se slomiti kada vidi prvi tanjur brokule ispred sebe?

Mogu primijetiti tko je voljan promijeniti navike, učiti, educirati se, isprobavati nova jela i kuhati, odnosno pripremati tu hranu jer ih to čeka vani.

Hoćete reći nisu skloni kompromisima?

Mogla bih reći da nisu, koliko god se ja trudila i koliko god se oni trudili isprobati neka jela, ne vidim da će biti dugoročno nekih uspjeha.

Koji vam je bio najemotivniji trenutak u showu?

U ovoj sezoni je možda najgore po tom pitanju, što se tiče krađe hrane iz kuhinje. Nesvjesna je krađa i onda se svi pitaju: 'tko je ukrao?' To me rastuži jer tu sam da se dogovorimo.

Koji vas mit uvriježen među Hrvatima najviše frustrira?

Da, ugljikohidrati debljaju. Ajmo ovako slikovito... Jesi li vidjela neku Talijanku da je pretila? Oni jedu tjesteninu svakodnevno. To je njihov način života, ritual. Oni bi trebali biti najpretilija nacija, a zapravo smo to mi, koji dijelimo mjesto s Maltom. Najviše deblja količina namirnice, ali ne namirnica sama po sebi, to ljudi ne shvaćaju. Nije isto pojesti 70 grama tjestenine ili 150 grama tjestenine, 70 grama tjestenine je normativ u restoranima u Italiji, a 150 kod nas.

Kada biste mogli promijeniti jednu naviku u vezi hrane, što bi promijenili?

Da uvedu redovite obroke i da doručak bude prvi obrok u danu, a ne onaj koji ne postoji.

Što je po vama, najveća pobjeda u 'Životu na vagi'?

Definitivno klik u glavi. To možemo govoriti o dugoročno postignutom cilju, a ne kratkoročno - sada sam si lijep na ogledalu i u šest mjeseci se vratim na prvobitnu tjelesnu težinu.

Koliko dugo svi ti ljudi nakon tih proživljenih avantura, sigurno ih ima bezbroj i vrlo su emotivne, ostanu s vama u mislima nakon što se svjetla reflektora ugase?

Jako dugo. Ja se s mnogima čujem i kažem dvije, tri, četiri pet godina nakon toga. S nekima čak ostvarim, mogla bih reći super prijateljstva. Nekako klikneš s nekim osobama i oni u tebi vide em dobar primjer em nekoga koga mogu nazvati bilo kad i tražiti savjet.

Nakon svih ovih sezona, što ste naučili o ljudima?

Da kad pružaju otpor, tek onda im treba prići i dati im bezbroj šansi jer znam da će popustiti kad tad, a ja sam uporna.