Ovi ljudi postali su nacionalni heroji. Svaki dan u 14 sati izvještavali su o novim brojkama koronavirusa u Republici Hrvatskoj, a svi su tada gledali u svoje mobitele i televizore te pratili ove napete press konferencije. A glavno pitanje bilo je - "koliko danas?".

U trgovačke centre puštao se određeni broj kupaca zbog čega su građani morali čekati vani u redovima pridržavajući se mjera socijalne distance.

Kafići nisu radili, a kako bi spriječili mogućnost slučajnim prolaznicima da sjede na njihovim stolicama, vlasnici su ih odlučili omotati folijom.

Mnoge su se trgovine zatvorile i nisu radile pa su se mogle pronaći ovakve poruke na vratima trgovina.

Vjenčanja su se morala organizirati na jedan drugačiji način...

U Domu za starije osobe Trešnjevka protiv covida je u prosincu 2020. cijepljena prva osoba u Hrvatskoj, Branka Aničić.

A primila je gospođa Branka i treću dozu cjepiva.

Stvarale su se velike gužve ispred Domova zdravlja i čekalo se nekoliko sati kako bi se ljudi cijepili.

I članovi Stožera civilne zaštite cijepili su se protiv covida pa su svi mogli vidjeti mišiće naših 'stožeraša'.

A neki su odlučili pokazati svoje mišiće pa je bivši ministar Zdravko Marić dobio titulu "najzgodnijeg ministra".

Pljeskalo se zdravstvenim radnicima pa se tako svaki dan izlazilo na balkone u 20 sati i time pokazalo kako smo svi ujedinjeni, ali i njima pokazala zahvalnost za svu žrtvu koju rade.

Članove nacionalnog stožera civilne zaštite gledali smo kao superheroje pa su svako malo osvanuli neki transparenti podrške: "Vili, uz tebe smo".

Maske su se stavljale svugdje, pa čak i na djevojku s galebom, koja je simbol Opatije.

Tada je bio živ i bivši zagrebački gradonačelnik, Milan Bandić, koji je građane svakodnevno izvještavao o situaciji s koronavirusom u Gradu Zagrebu.

Svi su znali za sva moguća cjepiva: Pfizer, AstraZeneca, Johnson&Johnson i Moderna. Izbora na pretek, samo je trebalo odabrati jedno...

Jedno vrijeme nije vozio ni javni prijevoz pa su građani Zagreba imali problema s odlaskom na posao.

Osvanuli su i novi grafiti, a najpoznatiji je postao onaj u Draškovićevoj ulici: 'Mrzim koronu'.

Teško je bilo i prelaziti granice. Morali ste biti ili cijepljeni ili ste preboljeti koronu u posljednjih šest mjeseci. Prva četiri mjeseca pandemije nitko nije mogao ući ni izaći iz zemlje.

A za odlazak iz jednog dijela Hrvatske u drugi trebala vam je e-propusnica, koju ste mogli dobiti samo s valjanim razlogom. Na primjer, skrb o starijim ljudima...

Policija je provjeravala valjanost e-propusnica, ali i jesu li oni zaraženi ostali doma. Jer ako su otišli van na zrak, automatski im se pisala kazna.

Putovanja nisu bila moguća pa je zagrebački aerodrom bio potpuno prazan.

Drive-in testiranje postalo je nešto najnormalnije i svakodnevno su se testirale tisuće i tisuće građana.

Ograđena su bila i dječja igrališta pa se djeca nisu mogla ni družiti na svježem zraku.

Učenici od prvog do četvrtog razreda osnovne škole pratili su nastavu putem HRT-a gdje su za njih bili napravljeni posebni programi, a ostali učenici i studenti prebacili su se na online način praćenja nastave.