Zima stiže na ratište u Ukrajini. Hoće li - kad temperature padnu ispod ništice, tamošnje stepe se zalede, a ogoljene šume više ne budu pogodna skrovišta za vojsku - ratna djelovanja utihnuti do proljeća i koja će zaraćena strana od toga imati više koristi? Pitanja su to koja smo postavili vojnom analitičaru Robertu Bariću, profesoru na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.
'Rasputica je bila slaba, aktivnosti na ratištu se smiruju'
''Dolazimo do onoga što se zapravo i očekivalo - situacija na ratištu polako se zaustavlja. Ukrajinske snage dosegle su vrhunac svojih napora u ovome trenutku i moraju stati. Početkom studenoga temperature počinu padati, jesen prelazi u zimu, a rasputica (proljetno ili jesensko duboko blato nastalo uslijed obilnih kiša ili otapanja snijega, nap.a.) i proljetos i jesenas bila je iznenađujuće slaba. Doduše, kod Hersona su kiše stvorile blato i zaustavile operacije, dok je na sjeveru bilo relativno povoljno vrijeme. Ukratko, dolazimo do očekivanog prestanka ofenzivnijih djelovanja jer Ukrajinci su, praktički, od 30. kolovoza do prije desetak dana vodili ofenzivu. Sada se aktivnosti na bojištu smiruju. Jedino se nastavljaju na liniji Svatove - Kremina na sjeveroistoku, u Luhanskoj oblasti te oko Hersona. Gore na sjeveru nema više velikih proboja ukrajinskih snaga. Tamo se sada ide na likvidiranje pojedinih uporišnih točaka kako bi se prisililo Ruse da se s njih povuku. No, nakon toga će stati jer će obje strane morati obnoviti snage'', kaže Barić.
'Neće biti plimnog vala, niti 'novog Staljingrada' kod Hersona'
No, najavljivana je velika bitka za Herson, strateški važan grad na jugu Ukrajine koji od početka invazije drže Rusi. Hersonska regija kopnena je spojnica Rusije i Krima, ključna za opskrbu tog poluotoka anektiranog još 2014. godine. Najavljujući bitku za Herson, neki su tvrdili da bi to mogla biti nova ''bitka za Staljingrad''. Barić se ne slaže s tim procjenama.
''Rusi su u ovom trenutku očito procijenili da nemaju šanse u potpunosti očistiti zapadnu obalu Dnjepra i nastojat će zadržati Herson, jer se pokazalo da je prijetnja rušenja hidroelekrane Kahovka prilično prazna. Neće biti nikakvog plimnog vala, niti će oko Hersona biti nekakav novi Staljingrad. Ukrajinci će nastaviti s izolacijom bojišta. Loše vrijeme i ukrajinski topnički napadi sprječavaju Rusima dovlačenje potrebne logistike i rotaciju snaga. Ukrajinci si mogu dopustiti tu taktiku još mjesec-dva, možda i više, da Ruse u Hersonu dovedu u nemoguću situaciju i da tamo više ne mogu ostati. Ne treba očekivati neke velike udare i borbe oko Hersona. Tamo se linija bojišta stabilizira i ruske snage se donekle konsolidiraju. Ima nekih njihovih protunapada, ali to nije uvod ni u kakvu veliku rusku protuofenzivu. Oni primjenjuju aktivnu obranu i nastoje poboljšati liniju bojišta. Sve se to može očekivati do druge polovice studenoga, a onda ćemo vidjeti što će se dalje događati', kazao je Barić.
'Zimi se više vodi briga o ljudima i tehnici, nego o borbi'
Pa ipak, pitanje je tko će do proljeća biti u boljoj poziciji i na čijoj strani će biti ''General Zima'', kako se to običava reći u Rusiji. Barić napominje da je zimsko ratovanje specifično i u njemu se uvijek radi o tome koja strana je bolje pripremljena za zimu.
'Vozila na kotačima prilično su slaba u zimskim uvjetima, tada gusjeničari imaju veću prednost. Međutim, operativno maskiranje može znatno prikriti namjere, što su u Dugom svjetskom ratu pokazale obje strane. Ukrajinci vjerojatno neće cijelu zimu mirovati, nego će, vjerojatno - kao što su to radili i prije svoje velike protuofenzive - ići na više manjih napada radeći stalni pritisak na Ruse da ovi ne uspiju konsolidirati snage. Ako se ukaže mogućnost, pomaknut će borbenu liniju, ali ne treba očekivati neke velike prodore tijekom zime. Ponavljam, zimsko ratovanje uvijek je vrlo zeznuto jer morate više voditi brigu o ljudima i održavanju tehnike, nego o samim borbenim djelovanjima. Strana koja se u iduća dva, tri tjedna bolje pripremi za takve uvjete, možda bi mogla nešto više učiniti. No, za sada su to samo nagađanja', napominje.
Kad priča s nuklearnom bombom nije prošla, izvukli su 'prljavu'
Barića smo pitali i o dvije najčešće spominjane ''prijetnje'' proteklih dana - od ''prljave bombe'', koju, po tvrdnjama Moskve Kijev priprema i namjerava upotrijebiti na ratištu protiv Rusa te od ruskog nuklearnog arsenala. Potonja prijetnja visi u zraku još od početka invazije. Barić na obje odmahuje rukom.
''To su aktivne obavještajne mjere, što je specifičnost ruske obavještajne zajednice još od carske Rusije i njene tajne policije Ohrane, pa do danas, a koje su se definitivno razvile u 1950-ima. Riječ je o nastojanju da se raznim aktivnostima - od dezinformacija do likvidacija protivnika - utječe na percepciju i razmišljanja protivnika. U tom smislu sada slušamo i priču da ovo više nije ''denacifikacija'' nego ''desatanizacija'' Ukrajine. Pa kad su u Kremlju vidjeli da su im šuplje prijetnje nuklearnim oružjem, tad su krenuli optuživati Ukrajinu da pravi prljavu bombu'', ističe.
'Truss prijetila nuklearnom bombom? Ajme, to neću ni komentirati!'
Na istom su tonu bile i poruke Vladimira Putina iz njegova dugačkog izlaganja na plenarnoj sjednici Međunarodnog debatnog kluba Valdais u četvrtak popodne. Putin, zapravo, nije rekao ništa novoga, nego je tek preformulirao svoje ranije teze i objašnjenja razloga za agresiju na Ukrajinu.
''To je ista strategija'', kaže Barić nadovezujući se na svoj odgovor o ruskim (dez)informacijama o ukrajinskoj ''prljavoj bombi''.
''Rusija nastoji ove zime izazvati podjelu među članicama Europske unije i NATO-a i dovesti u pitanje daljnje održavanje sankcija protiv nje. U okviru toga je i ovaj Putinov govor. Toliko je bombastično najavljivan, a nismo čuli ništa posebno. Zapravo, jedino novo što smo čuli bilo je da su Liz Truss i Velika Britanija prijetili Rusiji nuklearnim oružjem. Ajme! (smijeh) To neću ni komentirati'', zaključio je Barić.
Rat u Ukrajini iz minute u minutu možete pratiti OVDJE.
