Kriza oko Ukrajine silovito je eskalirala nakon što je u ponedjeljak ruski predsjednik Vladimir Putin objavio da njegova zemlja priznaje Lugansk i Donjeck, dvije separatističke proruske regije na istoku Ukrajine te najavio da ondje šalje vojsku da "održava mir". No, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov danas je kazao kako Rusija neće poslati vojsku u Ukrajinu, uz dodatak "zasad".
Mnogi su ovu situaciju protumačili kao početak ruske agresije na Ukrajinu, iako se prošloga tjedna činilo da napetost popušta. Zapad je oštro osudio čin Moskve najavivši još žešće sankcije Ruskoj Federaciji. Njemačka je, primjerice, već reagirala obustavljajući postupak izdavanja dozvole za plinovod Sjeverni tok 2.
O tome je li odluka Rusije iznenadila Zapad, je li otvoreni rat neminovan, koji je krajnji cilj Rusije te kakve bi posljedice mogao izazvati razvoj situacije, za Net.hr je govorio analitičar Robert Barić s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.
'Ruska strana majstorski igra igru'
"Ruska strana majstorski igra igru. Putin je povukao potez koji predstavlja značajnu eskalaciju i koji mu omogućava cijeli niz opcija. A Zapad je, naravno, opet iznenađen i ne zna kako odgovoriti. Ovaj potez Ukrajinu definitivno gura u limbo i njeno članstvo u NATO-u postaje gotovo nemoguće. Sjetite se što se dogodilo u Gruziji 2008. godine, a ta zemlja formalno nije odustala od članstva u NATO-u", uvodno je kazao Barić, referiravši se na rusku intervenciju u Južnoj Osetiji koja je de facto dio Gruzije.
Rusija, kaže, nije pripojila Lugansk i Donjeck, nego je priznala njihovu nezavisnost na način kako je Turska svojedobno učinila sa Sjevernim Ciprom. Tim će potezom legitimirati postojeću koncentraciju ruskih snaga u Donbasu i dodatno je ojačati.
"Svi su očekivali napad, a Putin je povukao drugačiji potez. Sada Zapad postavlja pitanje kako odgovoriti na to i kako definirati što je invazija. Vidi se da je američkom predsjedniku Joeu Bidenu 'izletjelo' kada je u siječnju izjavio da manji upad u Ukrajinu neće biti okidač za sveobuhvatne sankcije. A i najavljene sankcije Putinu su smiješne. Sankcionirat će se tvrtke i pojedinci iz tih dviju regija te svi oni na Zapadu koji im pomognu. Ali, tko bi uopće išao u ikakve dealove s tim pokrajinama? Britanci će uvesti nešto žešće sankcije jer su dopustili preveliku infiltraciju ruskih oligarha u London i Veliku Britaniju pa trebaju napraviti reda", smatra Barić.
Sankcije bi mogle ići u tri smjera
Od Europske unije, podijeljene unutar sebe, Barić ne očekuje naročito drastične sankcije Rusiji. "Ima članica koje su za snažnu akciju protiv Rusije. To su Poljska i baltičke države. Njemačka i Francuska dijelom su za pažljiviji pristup, a dijelom za snažniji odgovor. Italija najradije ne bi išta poduzela jer 46 posto plina uvozi iz Rusije. Tu su i Mađarska, Bugarska i Slovačka koje se otvoreno protive i sankcijama i jačanju vojne nazočnosti NATO-a u istočnoj Europi i članstvu Ukrajine u NATO-u", kaže.
S druge strane, globalno snažne sankcije Rusiji išle bi u tri smjera. "Prvi je da se Rusija potpuno izbaci iz SWIFT-a (globalnog međubankovnog sustava, nap.a.) i američkog financijskog sustava. Ruske bi banke tada bile potpuno izbačene iz svega, uključujući i pretvaranje rublji u dolare ili eure. Drugi smjer bila bi potpuna obustava ruskog izvoza energenata i sirovina. Treće je potpuno globalno sprječavanje izvoza visokih tehnologija u Rusiju. Od čipova za mikrovalne pećnice do svrdla za bušenje plinskih i naftnih polja u arktičkim uvjetima", ističe Barić.
'Putin ide mic po mic, pomalo eskalira'
Što se tiče krajnjeg cilja Rusije u Ukrajini, Barić kaže kako je Putin povukao potez koji mu omogućava da sljedećih šest mjeseci radi vojni i ekonomski pritisak na tu zemlju ili da krene u ograničenu vojnu akciju do Dnjepra. Invazija na cijelu Ukrajinu nije mu potrebna.
"Njemu nije cilj inkorporirati Donbas u Rusiju, nego učiniti i držati Ukrajinu slabom i podijeljenom. Putin trenutno ima bolje karte u rukama i ima strpljenja. Na koncu, on zapravo i ne traži da se NATO vrati na položaje iz 1999. godine jer zna da je to nemoguće. On samo traži neutralan status Ukrajine što se tiče njenog članstva u NATO-u i EU-u. Istodobno se u SAD-u i Europi sve češće čuje: "Što nama Ukrajina toliko znači? Neka bude neutralna tampon-zona." Takve poruke stižu i iz istočnoeuropskih akademskih krugova.
Tamo ne vole Rusiju, ali logika je sljedeća: "K vragu, imat ćemo tampon-zonu od Bjelorusije, Ukrajine i Gruzije prema Rusiji. S tim možemo živjeti". Putin računa na to, a Ukrajinci ne mogu ništa. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij očajnički je zavapio da se uvedu sankcije Rusiji koje će zaboljeti, ali nema šanse da SAD to učini, osim ako ne želi otvorenu hladnoratovsku konfrontaciju s Rusijom i Kinom. Putinov je cilj reći Ukrajincima da ih je Zapad ostavio na cjedilu. Netko bi rekao da je to "salama taktika". Putin ide mic po mic, pomalo eskalira situaciju, u Rusiji dobiva potporu za to, a Zapad se pokazuje bespomoćnim", tumači Barić.
'Čekaju nas jako zanimljive godine'
U nezgodnom položaju našao se Washington koji, kako tvrdi Barić, sada mora istodobno baviti se i Kinom i Rusijom.
"Nije uspjela strategija Bidenove administracije da se uspostavi status quo s Rusijom kako bi se SAD mogao fokusirati na Kinu. A Kina je ojačala svoje odnose s Rusijom, što je jako važno jer je Putin mogao povući velike vojne snage iz azijskog dijela Ruske Federacije. Prema nekim informacijama, ruskih je snaga na granici s Kinom najmanje od 1922. godine. Kina je sada strateški partner i zato Rusija može povući te snage. No, one i dalje nisu dovoljne za invaziju. Za to im treba 400.000 do 500.000 vojnika, ali ovaj broj je dovoljan za stalni pritisak na Ukrajinu jer se zna da ukrajinska vojska ne može odgovoriti. Putin može stalno izvoditi manevre. To nije neki veliki trošak, a može sve držati u napetosti. To je sada njegova taktika", kaže.
Na koncu smo Barića pitali kakve bi posljedice, u prvom redu po Europu, mogao izazvati razvoj situacije na istoku Ukrajine.
"Ako Rusija uspije ostvariti svoje zahtjeve, europska sigurnost vratit će se u vrijeme prije 1991. godine. U vrijeme kada se želi koncentrirati na azijsko-pacifičku regiju, Biden će morati poslati značajne vojne snage u Europu. Bez obzira na sva neslaganja, Washington si ne može dopustiti da izgubi Europu kao saveznika. A EU će morati odustati ne samo od svojih globalnih ambicija, nego i od stabilizacije svoga susjedstva. Ne zaboravimo ni neizvjestan ishod američkih izbora 2024. godine. Ako na vlast ponovno dođe Donald Trump ili neki MAGA ("Make America Great Again") republikanac, Putin i Xi će uživati. Bit će to još veći globalni nered. Čekaju nas jako zanimljive godine", ustvrdio je Barić na kraju.
