970 eura bruto, odnosno 750 eura neto. Toliko danas iznosi minimalna plaća, koju prima 150 tisuća radnika u Hrvatskoj. Vlada minimalac želi povećati, poslodavci kažu: nemojte, ako želite sačuvati radna mjesta.

Vlada želi do 2028. dići minimalac sa 750 na 910 eura. A poslodavci ih mole da tu odluku zamrznu. Kažu da nekontrolirani rast plaća može ugroziti na tisuće radnih mjesta. Njihov je stav pak neprihvatljiv sindikatima: tražili su da mimimalac iduće godine bude najmanje 1130 eura bruto, a 2028. 1500 eura bruto. a HUP su optužili da su lobistička organizacija interesa profita. 

Zašto bi dizanje minimalca dovelo do otpuštanja radnika: i zašto imamo povijesno veliku razliku između plaća u državi i kod privatnika: puno je pitanja za mog večerašnjeg gosta novog predsjednika Udruge poslodavaca Mislava Balkovića.

Kako odgovarate na oštre poruke iz sindikata, pohlepni poslodavci neka odu iz Hrvatske, profit im je u 5 godina rastao 112 posto?

HUP nije apelirao i predložilo da se zamrzne iznos minimalne plaće zauvijek nego je predložio da se jednu godinu proba ići s manjim ili bez povećanja plaća, a da se uvede formula po kojom bi se događalo povećanje plaća koje je predvidivo i vezano za inflaciju i za rast produktivnosti.

Vi ste znači protiv toga da se dekretom povećava iznos plaća i da se on malo po malo povećava do 2028.?

Vlada ima i škare i sukno i ona će donijeti odluku. Mi smo predložili da uzmemo u obzir trenutačnu situaciju pogotovo u dijelu prerađivačke industrije gdje su profitabilnosti vrlo niske i ovaj iznos rasta profita treba gledati u kontekstu, a kontekst je takav da je Hrvatska imala značajan gospodarski rast. Taj rast je u nekim godinama bio i pet do šest puna brži nego u nekim europskim zemljama. I ove godine će on biti značajno veći nego što će biti europski rast. To znači da su rasli i prihodi i rashodi. Značajno su rasle plaće. Primanja su se povećala za 72 posto u samo pet godine. Inflacija je bila 30 posto, ali to i dalje znači da su primanja narasla za 42 posto. Minimalna plaća je rasla 92 posto, to je drugi najveći rast u Europi. Trenutačno smo u velikom raskoraku između dodatne vrijednosti koju stvaramo i troška rada koji se značajno povećao i u takvom raskoraku de facto se događa da mi u godinama koje dolaze, ako ne preispitamo model, pitanje je hoće li nam ostati sva industrija koju imamo u Hrvatskoj, pogotovo izvoz. 

'PITAMO VAS' /

Hoće li poslodavci otpuštati ljude zbog rasta minimalca? Pitanje izazvalo eksploziju komentara, evo što kažete

Na koji način će, ako dođe do povećanja minimalca, doći do otpuštanja tisuća radnika i na koje bi se to industrije odnosilo?

Generalno je hrvatsko gospodarstvo nisko profitabilno, i s enormnim porastom prihoda, rashoda i profitabilnosti. Hrvatska profitabilnost je i dalje na pola u usporedbi s europskim kompanijama. Primjerice, u prehrambenoj industriji je profitabilnost narasla s 3,9 na 4,5 posto. Znači, na kraju godine od prihoda ostaje 4,5 posto za investicije, na rast plaća i na povrat investicija. Takva ista industrija u Europi ima profitabilnost od osam posto. Cijelo hrvatsko gospodarstvo je na razini profitne margine koja je u pola niža nego što je to europska. Industrije koje su trenutačno najviše ugrožene su industrije u prerađivačkom sektoru, drvna industrija, kožna i tekstilna te metalna industrija. Ni druge nisu bitno bolje. Te tri industrije rade, u prošloj godini, s profitnom marginom ispod jedan posto. De facto, bilo bi pametnije onima koji su investirali u takvo postrojenje da su kupili državne obveznice. Dobili bi prinos od 3,5 posto. Ovako rade na rubu profitabilnosti.

Znači, najjednostavnije matematički, ako poveća plaće, više nema nikakav profit i onda ni ne može raditi?

To je ono što se često u javnosti ne razumije - minimalnu plaću u nizu tih kompanija prima zanemariv ili vrlo mali broj radnika. Međutim, povećanje plaće na jednoj razini pokreće povećanje svih plaća zato što postoje ili kolektivni ugovori ili naprosto radnici uspoređuju jedni s drugima i onda ako povećate plaću jednom radniku, prirodno je da povećate i ostalima jer poslodavci moraju brinuti za radnike. Bez radnika nema Hrvatske i nema poslovanja, tako da onda to povećava cijelu masu plaća. U industrijama u kojima je profitna margina jedan posto ili manja, pitanje je otkud to nadoknaditi. Zato je bio prijedlog da se u narednoj godini proba izbjeći daljnje povećanje. Samo u sljedećoj godini. Ne generalno. Mi jesmo za povećanje plaća i to smo više puta rekli, pogotovo minimalne plaće, ali je pitanje kako osigurati da se vrate investicije jer jedino investicije povećavaju produktivnost. Hrvatska produktivnost dvije godine zaredom pada. Ona je oko minus jedan posto dobiti ove godine. I lani je bila negativna i ako ne stvaramo veću dodanu vrijednost, teško možemo financirati te plaće.

BITI ILI NE BITI... /

Povećanje minimalne plaće? Ekonomski analitičari podijeljeni: 'Za nju će raditi tek Azijati'

Rekli ste da će dio poslodavaca zamijeniti radnike robotima...

Na žalost, industrije koje smo spomenuli neće moći ići u tom smjeru, koji isto ne bi bio dobar, nego će se dogoditi gašenje pogona. To smo vidjeli u nizu industrija. Kad pogledate najpogođeniju tekstilnu i prerađivačku industriju, oni su izgubili 11 posto radnih mjesta samo u prošloj godini. Radna mjesta dva do tri posto su gubila i drvna i metaloprerađivačka. Trenutno je to oko četiri tisuće radnih mjesta koje je izgubljeno. Često u dijelovima Hrvatske, gdje je ta radna mjesta teško zamijeniti s nekim drugim radnim mjestima. Jer, iako Hrvatska danas stoji nikad bolje po malom postotku nezaposlenih, svega četiri posto što niz europskih zemalja može sa zavišću gledati, mi kao poslodavci gledamo radnike na način da su oni ključni element našeg poslovanja i nije nam baš svejedno da se gube radna mjesta jer mislimo da ne možete radnike ko krumpire prebacivati. 

O kojem bi se broju radnih mjesta moglo raditi ako se nastavi?

Trenutno je u prerađivačkoj industriji zaposleno oko 250 tisuća radnih mjesta, u ugroženim sektorima oko 120.000. 

Koji je broj ugrožen?

Prema anketi koju smo proveli i konzultacijama s našim članovima ugroženo je otprilike 25 posto radnih mjesta odmah u ovim industrijama koje sam spomenuo. Još 43 posto poslodavaca je reklo da ako se krene i dalje povećavati po ovakvim i sličnim stopama ukupni trošak rada, da je onda za očekivati da će morati prekinuti investicije. To znači gubitak radnih mjesta i konkurentnosti, možda ne u sljedećoj godini, ali u nekoliko godina koje su pred nama.

USKOK PODIGAO OPTUŽNICU /

HDZ-ov bivši gradonačelnik sumnjiči se da je spiskao više od 26 tisuća eura na restorane i hotele

Spomenuli ste da Hrvatska ima zavidno nizak broj nezaposlenih. Ono po čemu dobro stojimo je kad se gledaju kako rastu plaće. Evo, jučer su izašli podaci DZS-a. 1446 eura je prosječna plaća. To je nominalno devet posto više nego lani. U četiri godine je rast 53 posto. Međutim, ta statistika, koliko god lijepo izgledala, ona zapravo ne ocrtava hrvatsku stvarnost jer su za veliki dio ove brojke zaslužne državne povišice.

Najveći porast rasta plaća je u zadnje dvije godine bio upravo u javnom sektoru. Znači, tamo se masa plaća povećala za 58 posto u samo dvije godine. To je najveći rekordni porast uopće u Europskoj uniji. Ono što je problem što mi svi dijelimo na istom tržištu rada, koje nije pretjerano veliko, koje ima negativna demografska kretanja i gdje jedni drugima konkuriramo za radnike.

Koliko je trenutno veća plaća u javnom sektoru nego u privatnom?

Prosječna plaća u javnom sektoru je oko trećinu veća, odnosno 32,5 posto, nego u privatnom sektoru.

Je li ikada prije bilo tako?

Ne. Prije samo dvije godine bila je 15 posto veća plaća također u javnom sektoru, ali se ovakvih 32 posto nećete naći u Europi države koje imaju takav omjer. I na taj način de facto postaje sve teže poslodavcima iz privatnog sektora ako ne slijede isti trend i ako i oni ne povećavaju trošak rada i onda se trošak rada kao dio troška proizvoda prelijeva, naravno, uz sve ostale elemente i na sam trošak proizvoda. I onda kad razmišljamo o tome koji su nam glavni uzroci zdrave inflacije, često je to upravo povećan trošak rada, nekad i sirovina, pogotovo dok se govori o troškovima hrane. Kad pogledamo na svjetskom tržištu, koliko su se povećali troškovi kakaovca, kave, uljarica i niza onog što Hrvatska uvozi, naprosto su to glavni okidači i za povećanje troška.

'NEĆE SE DOGODITI' /

Plenković odbio zahtjev HUP-a, pa raspalio po kompanijama: 'Netko je tu zaradio'

Nisu ove minimalne plaće jedina stvar u kojoj se ne slažete s Vladom. Vi se ne slažete oko ograničavanja cijene određenih proizvoda. Vi kažete da i to isto utječe na domaću industriju i povoljno je za uvoz.

Dat ću vam primjer industrije mlijeka. Tamo su cijene fiksirane zadnjih nekoliko godina, od 2022. Ako znate kako su se mijenjale sve cijene u okruženju, koliko se mijenjala cijena repromaterijala i slično, onda je jasno ako imate zamrznutu cijenu dugo, da nemate priliku investirati jer vam je profitna marža cijele te industrije, na pola onog što imaju strane kompanije. Ako se promijeni pristup u kojem više ograničenje nije na sve proizvode iz neke kategorije, nego samo na jedan, onda to znači de facto da naši domaći proizvođači neće imati velike šanse jer nisu imali priliku investirati da bi bili produktivniji, da bi imali novu tehnologiju jer su već neko duže vrijeme u takvoj poziciji da imaju ograničene cijene. Tu se bojimo opet na udar na konkurentnost domaćeg proizvoda, pogotovo u poljoprivredi i u proizvodnji hrane, gdje će jeftini strani proizvodi istisnuti naše proizvode, što će dovesti posljedično i do problema potencijalno sa radnim mjestima.

Kako odgovarate onda premijeru koji također govori da realni sektor ne pokazuje društvenu odgovornost. Kazao je da predsjednici Uprava iskorištavaju situaciju za dizanje profita.

Profit je zaista rastao, ali je on i dalje značajno manji nego usporedive kompanije u Europi. Mi smo na pola onoga što radi Europa. Mi ne možemo biti konkurentni. To se sada vidi prvenstveno u ovoj industriji koja je izvozno orijentirana, ali je potencijalna, ako ne možete ulagati i ako nemate povrat na investicije. Izgubit ćemo ulaganja, izgubit ćemo konkurentnost. Ako Hrvatska ne krene značajno jačati investicije u privatnom sektoru koje su zaustavljene ove godine, u privatnom sektoru rasle su u odnosu na lani 0,4 posto. To je stalo. Nama fale motori rasta i razvoja koji bi svi htjeli imati da bi imali veće plaće i bolju kvalitetu života u vremenu koje je pred nama.