"Ovo je nastavak mog sna da obiđemo sve hrvatske otoke" tako je za Domagoj Jakopović Ribafish govorio o projektu davne 2019. a do danas je u šest etapa preplivao apsolutno sve što se preplivati da. 

Sve je pokrenuo u spomen na prerano preminulog sina Roka i tako nešto što je izraslo iz tuge, završilo je u tisućama osmijeha. Ukupno 250 kilometara, 50 otoka, prosječno 5 kilometara dnevno. U međuvremenu je bila i pandemija, par puta je naletio i na nevere, pa su se morale etape otkazivat i opet zakazivati. Znači fora je u tome, da su mu se na bilo kojoj od etapa mogli priključiti ljudi dobre volje - i stvarno jesu. Zajedno su zamahivali po dubinama i poznati i nepoznati. Ali na kraju - nakon izlaska na nekoj od plaža, tek je počeo najzanimljiviji dio.

Od Dubrovnika do Umaga doplivao je u studio Direkta", te rekao kako je i ove godine bilo savršeno.

Ispalo je apsolutno fenomenalno. Prošle godine bilo 100 kilometara od Rijeke do Pule, a ove godine od Pule do Crvenog vrha. Zadnjih pet kilometara bilo je gadno. Znači, skoro do granice sa Slovenijom - 85 kilometara. I ono što je najbitnije. Nekih 800 klinaca i njihovih roditelja i teta i odgajatelja i prekrasna atmosfera i druženje i veselje. I evo, ja sam potpuno sretan jer je projekt došao do kraja.

U SJEĆANJE NA SINA /

Ribafish završio projekt RokOtok: 'Osjećaji su pomiješani – sreća, tuga, ponos'

I onda je na Crvenom vrhu? Kad bi sve završilo?

Na Crvenom vrhu me depra ulovila jer je bio kraj, jer je već bilo gotovo. Nisam znao šta dalje, ali nakon toga je uslijedio najljepši od svih dočeka ove godine. Naime, mi kad plivamo, a pliva se rano ujutro kako bi izbjegli ponajviše najopasniju životinju u moru - čovjeka.  Da nas  ne bi pregazio netko na jet skiju, a onda bi došli do neke do neke plaže i tamo bi bilo  druženje s klincima. Najuzbudljiviji trenutak jer nikad ne znaš kako će klinci reagirati. A sad kad bi rekao da je to bilo savršeno, svi bili sretni i oduševljeni. Nije istina, bilo ih je totalno razočaranih.

Znači, dođeš, izađeš van i što se onda događa? Što su pokloni, što je skriveno blago?

Od 6 do 9 se pliva. Onda dođemo na tu plažu i pričam pola sata o ekologiji, o prirodi, problemu plastike, o druženju djece i roditelja, o tome da su im roditelji najbolji prijatelji i da moraju reći sve. I lijepe i ružne stvari. I na kraju ih pozovem da zajedno idemo tražiti skriveno blago. Skriveno blago je mala drvena kutijica s nekakvim tradicionalnim starinskim igračkama tipa zvrk, JoJo, a nakon toga slijedi akcija čišćenja plaže.I tu sam mislio da će bit katastrofa, da će bit problema. Naime, svi klinci znaju što je ekologija, ali nitko od njih nikad nije napravio nešto. I onda kad krenu s malim prstićima malim skupljati te čikove, te plastike i druge užase po plažama mislim da se tu dogodilo puno lijepih stvari i da smo odgojili barem deset posto klinaca koji više neće bacati smeće u životu.  Nakon akcije čišćenja plaže i skupljanja smeća onda slijedi dijeljenje poklona. Ove godine smo uspjeli kupiti, nažicati te i nabaviti sve skupa nekih 12 tisuća poklona. To je pakirano bilo u tisuću vrećica i onda je svako dijete koje je čistilo plažu dobilo svoju vrećicu. Nakon toga mi idemo skrivati naš 'gio cash'. A to je igrica u kojoj se po svijetu male kutijice s papirićima skrivaju i zahvaljujući Kompasu možete doći do njih. I na kraju djeca u prirodi, uče engleski jezik, uče strane svijeta i druže se s roditeljima, s novim prijateljima i nisu toliko za ekranom.

Cijeli razgovor pogledajte u videu