Iako je njihov otok u gastronomiji brendiran po ovčjem siru i janjetini od kojih žive brojne obitelji, Pažani su ipak posebno emotivno vezani za jedan drugi izvorni proizvod - "baškotine". Taj tvrdi slatki dvopek proizvode paške benediktinke po recepturi koja se unutar samostanskih zidina čuva stoljećima. Svaki dan rasprodaju brzo baš svaki baškotin koji ispeku. Rijetku priliku da zaviri u samostansku kuhinju imala je naša zadarska ekipa.

Prema legendi,  nije im odoljela ni carica Marija Terezija, a Pažani kažu da su ponosniji na njih nego na svoj sir i janjce. Jedinstvene paške baškotine izrađuju paške koludrice. Proizvode se od brašna, šećera, ulja, kvasca, vode i malo soli. Iako neće priznati, sastojci nisu tajna, ali njihov omjer jest.

"Tajna je u praksi. Dižem se u 4 i po. Onda prvi zamjes kvas učinim. Kad to skisa, idemo na molitvu. Kad smo s molitve, onda mijesimo. Umijesim 30 kila brašna i kad skisaju onda ih kao ovo sada činimo. Onda se negdje od 10 i po do skoro 4 bude se na peći dok se to svrši", kaže časna sestra Placida Sikirić iz Samostana Svete Margarite u Pagu.

Nagrada Grada Paga

Miris svježih baškotina paškim se kaletama širi vjerojatno od 16. stoljeća kada su benediktinke nabavile prvu peć, a zadnjih 300 godina je to i dokumentirano. Časna sestra Placida ima 78 godina i čak 55 godina je u samostanu zadužena za izradu paških baškotina. U svojoj pekarskoj karijeri ispekla ih je čak 750 tona i za to ove godine dobila Nagradu Grada Paga.

Sestra rodom iz Bibinja se raduje što je uz njih sedam i časnu majku nakon dugo vremena sada u samostanu i jedna novakinja. Ona je ušla u samostan sa 17 i pol godina. Nekada je klauzura bila stroga i koludrice su iz okrilja samostana izlazila samo kod liječnika, a sada im je ponekad dozvoljeno posjetiti i rodbinu. S nepune 23 se zaredila i od tada su njeno zaduženje baškotini.

IZDANO UPOZORENJE /

Rijedak prizor na Mediteranu: Ovi plavi morski zmajevi okupirali su plaže, prekrasni su, ali...

"Sve ručno smo mijesili i bile su peći domaće na drva. Onda su bili i malo bolji i ukusniji kad je na drva. Sedmi i osmi misec skoro svaki dan pečemo, a onda prvi, drugi i treći misec, malo manje. A sad su turisti, pa onda ide",  pojašnjava sestra Placida.

Paški baškotini zaštićeni su kao nematerijalna kulturna baština i nose oznake Hrvatski otočni proizvod i Izvorno hrvatsko, pa su turistima nezaobilazan gastro suvenir.

Kulturna baština

"Oni svi znaju da se tu mogu kupiti baškotini, a evo svako jutro ovdje, kad naša časna Placida peče baškotne, onda se ovdje širi jedan prekrasan miris tih baškotina i jednostavno vas vuče da dođete ovdje, kupite i probate" kaže direktorica TZ Grada Paga Vesna Karavanić i dodaje u šali kako ih ona izbjegava jesti svježe jer su toliko dobri da su zarazni. 

Zovu se „baškotini“ - izgovara točno na hrvatskom profesorica kineskog jezika iz Njemačke Marion Hrad koja se u Pag zaljubila kada su ga ona i suprug posjetili turistički, pa su onda kupili i staru kuću u blizini samostana_ 

"Ovaj je kruh zbilja kulturna baština i uvijek sam fascinirana koliko ga ljudi dolazi kupovati. To je prava živuća tradicija.

Iako ne ulažu u marketing, ambalažu niti u poseban prodajni prostor,  koludrice - koje se uzdržavaju i održavaju svoj sedam stoljeća star samostan upravo od ovog prihoda - učas rasprodaju dnevnu proizvodnju od 36 kilograma svojih posebnih dvopeka.

Sestre nemaju uobičajenu trgovinu, nego im kupci povuku malo zvonce na ulazu u samostan i obično pozdrave sestru na porti: „Faljen Isus, časna! Ja bih jedne baškotine...“.

Pažani ih još uvijek tradicionalno poslužuju gostima za dobrodošlicu uz bijelu kavu, a njima je omiljeni doručak ili lagana večera.

Po ljeti ne možete doći na red. Dobijete samo pol kila, tako da možete doć tek drugi tjedan, ali vole svi jer su ukusni i pravi.. Posebni su zato što mi stariji volimo suhe baškotine za umočit u bijelu kafu ili u mlijeko, a djeca više vole mekane, svježe - kaže Antica Fabijanić iz Paga, a 81-godišnji Nediljko Maričević iz susjedne Gorice dodaje kako baškotine jede cijeli život: 

"To mi je žena kupovala, pa i ja tako. I moja baka i djed i svi. Imaju neku aromu, po mirisu nekom. To mi paše. Bolji su od onih iz dućana. Ma, kakav dućan!

STRANCI NADIRU /

Hrvatski grad doživljava turistički boom: Lice grada se mijenja, ali ne na poguban način

U samostanu, u kojem se čuva relikvija Svetog trna iz Isusove krune i u kojem je nastala i čuvena paška čipka, poslove dodjeljuje poglavarica samostana.

Ikonopis, to mi je bilo onako primarno, slikanje ikona, a sada to više ne radim jer sam imala glaukom desnog oka..Ja sam tip koji je dinamičan, volim se kretati, tako da mi paše više ovo nego sjediti satima i crtati - kaže sestra Nada Julardžija, koja je na Pag došla iz Poreča. Ona bi jednog dana mogla biti nasljednica sestre Placide jer je mlađa od nje 10 godina. Netko će morati preuzeti tu dužnost jer se ova tradicija stoljećima unatrag nikada nije prekidala, a ona ima najviše iskustva. Zadnjih 11 godina pomaže u kuhinji u kojoj nema ispraznog hoda niti puno govora. I ovdje benediktinski kredo 'Ora et labora' dolazi do izražaja: - Naše su dužnosti uvijek praćene molitvom, tako da dok radimo, mi molimo. Tako se nema onaj osjećaj monotonije i dosade jer molitva je ta koja uzdiže i daje drugu dimenziju života.

Mene miris najede...

Njihova civilna pomoćnica u samostanskoj pekari, treća članica uigrane ekipe, za vrijeme rata je kao izbjeglica došla iz Bugojna.

"Lijepo mi je s njima, zadovoljna sam. One su dobre, uslužne, simpatične i društvene. I za šalu i za ozbiljnost.. Za lijepe razgovore i savjete ako mi šta treba" kaže Mirjana Gavranović i na pitanje kakava je kao šefica sestra Placida dodaje uz zarazan smijeh: - Dobra je moja časna, mi smo tu kompa prava!

Mlađi obično slatke baškotine vole svježe uz različite namaze, a stariji prepečene i suhe umakati ili po paški „supati“ u bijelu kavu ili prošek. Omiljenim načinom konzumacije ne zamara se jedino šefica kuhinje.

Ja ih baš puno ne jedem - priznaje sestra Placida i na konstataciju da su joj nakon više od pola stoljeća vjerojatno dosadili dodaje i ona uz smijeh:  Mene miris najede...

 Slastica, koja se može čuvati i do tri mjeseca, pa je nekada bila nezamjenjiva za moreplovce, sada je suvenir bez kojeg se ne ide iz Paga.